DEMOKRATIJA 2.0

Politika na društvenim mrežama: To kod nas (ni)je još zaživjelo

Političke partije tokom predsjedničkih izbora nisu iskoristile snagu društvenih mreža, tviteraši u izbornoj noći dokazali da bi se na njih trebalo računati
0 komentar(a)
Ažurirano: 10.04.2013. 18:32h

Političke partije u Crnoj Gori još nisu svjesne prednosti koje im pružaju društvene mreže, o čemu svjedoče i posljednji, predsjednički izbori, kada je samo u toku 24 sata na dan izbora, hashtag (ključna riječ u terminologiji tviteraša) #izboriCG generisao 3.224.435 impresija sa 1.449 tvitova!

Twitter je te večeri omogućio Vuku Gojniću da, iako je bio van zemlje, prati izbore kao da je kući.

"Ništa mi TV ne treba. Pratim #izboriCG iz Bona u U-Bahnu kao ispred zgrade, jedino ne znam kako ću vatromet ispratiti".

Na Twitteru su objavljivani prvi rezultati, vođena je živa (i prije svega zdrava) diskusija nakon što su oba kandidata za predsjednika, Miodrag Lekić i Filip Vujanović, objavili pobjede.

"Samo Čak Noris zna ko je predsjednik Crne Gore", "Da zamolimo Pokojnu Milevu (@PokojnaMileva) da objavi rezultate kako su glasali sa onoga svijeta" "@mmjooo i ja iskokale kokice i uz dva litra Cole tražimo live klađenje za ovo... kako se zove #izboriCG"... tvitalo se te večeri.

A tvitovalo se i o stanju u državi i rezultatima prema kojima su oba kandidata pobjeđivala. ..

"Nije istina da smo su svi pobijedili. Ovim spektaklom večeras smo svi svi izgubili. Praznik demokratije" (@MilicaCDT), "Gospodo #DPS i #DF ukoliko dignete tenzije i krene narod da ratuje radi vaše stolice, zemlja vi kosti ne primala" (@rain_wind_storm), "Zajednička crta anketiranih šta očekuju od #izboriCG: letargija, svejednoća, ravnodušnost. Baš je divno biti u ovoj državi" (@cubismomn), "Svi smo mi gubitnici izgleda" (@Kornjacin_Vrac), "Poslije ovog noćas idem da živim u Ameriku i da čistim ulice, samo da ne gledam ove nesretnike", "Jedina TUŽNA istina je da je Crna Gora jedna duboko podijeljena država na svakom mogućem nivou"... samo su neki među brojnim tvitovi-ma koji su objavljeni tokom izborne noći.

Tvitovanje je nastavljeno i u ponedjeljak, kada su objavljeni i prvi prijevremeni rezultati i Državna izborna komisija (DIK) objavila da je novi (stari) predsjednik Crne Gore Filip Vujanović.

"A ne no promjena", tvitnula je @kozelica.

Saopštena su i očekivanja...

"Od predsjednika očeku jem da nastavi sa poboljšanjem životnog standarda, besplatnim školovanjem, sad mogu da kupim stan, kola, putujem" (@TheRealCMash)...

Nije se na Twitteru govorilo o izborima samo tokom izbornog dana i noći. Oni koji su pratili hashtagove #izboriCG #politika #politikaCG svih dana predizborne kampanje mogli su da čitaju objave medija, ali i žive diskusije tviteraša o izborima za novog predsjednika Crne Gore. U tim diskusijama i objavama jedino su izostali oni koji su učestvovali na izborima.

“U najmanju ruku morali su da prate šta se dešava na ovom moćnom kanalu komunikacije i modernom mediju", kaže biznis trener Srđan Vukčević.

Tvitovi na temu #izboriCG su postigli odličnu vidljivost

Kandidati su, mišljenja je on, tokom izbora, propustili da iskoriste društvene mreže na pravi način. Umjesto toga, trebalo je da se njihovi timovi za odnose sa javnošću aktivno uključuju u diskusije tokom kampanje.

“Najzanimljiviji i najinventivniji sadržaji u ovoj kampanji nijesu ponuđeni sa zvaničnih adresa partija, već od internet aktivista. Partije bi mogle učiti od njih, i neke buduće kampanje planirati sa ovima koji dobar dio vremena provode živeći virtuelni život”, smatra Koprivica iz CDT-a

Primjećuje to i izvršni direktor Centra za demokratsku tranziciju (CDT) Dragan Koprivica.

"Drago mi je da partije polako počinju da shvataju da internet ne služi da se postavi baner, i vide se prvi pokušaji korišćenja društvenih mreža u kampanji. Međutim, tujoš uvijek nema previše strateškog pristupa, nedostaje kreativnosti i kampanja je najčešće jednosmjerna", kaže on.

Upravo zbog tog pomanjkanja strateškog pristupa, prema njegovim riječima, doseg on-line kampanja kandidata, kad se uporedi broj korisnika njihovih sadržaja i procenat populacije koja je aktivna na društvenim mrežama, nije bio sjajan.

Koprivica doda je i da su zvanične kampanje partija bile dominantno usmjerene na promotivne sadržaje.

"Bilo je vrlo malo sadržaja namijenjenih građanima" kaže on.

Koprivica ocjenjuje da je, kada su on-line kampanje u pitanju. Demokratski front (DF) bio nešto uspješniji od Demokratske partije socijalista (DPS), uglavnom zahvaljujući činjenici da su visoki funkcioneri te koalicije relativno aktivni i uticajni na socijalnim mrežama, prvenstveno Facebooku.

"Ipak, najzanimljiviji i najinventivniji sadržaji u ovoj kampanji nijesu ponuđeni sa zvaničnih adresa partija, već od internet aktivista. Partije bi mogle učiti od njih, i neke buduće kampanje planirati sa ovima koji dobar dio vremena provode živeći virtuelni život", smatra Koprivica.

Komunikolog Radoje Cerović kampanje oba kandidata ocjenjuje klasičnim.

"One su bile klasične i na momente staromodne i u koncepciji, i u strategiji, kao i u pogledu primijenjenih komunikacijskih sredstava. Još jednom se pokazalo da su politiki subjekti veoma malo osjetljivi na rađanje nečega što ponegdje nazivaju Demokratija 2.0 dakle jednog novog vida interakcije sa biračkim tijelom kao i mobilizacije tog tijela. Primjeri uspješnih kampanja od Baraka Obame do italijanskog političkog fenomena Bepe Grilja, u Crnoj Gori nailaze na klasične reakcije tipa To nije kod nas još zaživjeloT, kaže Cerović.

A otpor ka tim strategijama, doda je on, ne dolazi samo od slabog razumijevanja socijalnih medija kod marketinških eksperata i spin doktora u Crnoj Gori.

"Mnogi od njih su vrlo upoznati sa novim mogućnostima. Često je otpor u političkim strukturama, koje bi bile primorane na jednu sasvim drugačiju koncepciju politike i političke komunikacije, okrenute mikrotargetima i u stalnoj komunikaciji sa građanima. To je veliki zaokret i zahtijeva ozbiljnu promjenu u strategiji, kao i u taktici političke komunikacije. Nalazimo se pred rađanjem jedne nove, veb orijentisane demokratije. Možemo mi u njoj pronalaziti i dobre i loše strane, ali sam duboko uvjeren da budućnost pripada onim političkim subjektima koji prepoznaju njene mogućnosti i shvate njenu logiku", kaže Cerović.

“Nalazimo se pred rađanjem jedne nove, veb orijentisane demokratije. Možemo mi u njoj pronalaziti i dobre i loše strane, ali sam duboko uvjeren da budućnost pripada onim političkim subjektima koji prepoznaju njene mogućnosti i shvate njenu logiku”, kaže komunikolog Radoje Cerović
Otvoreneldeje.me

Crnogorski tviteraši su mlada zajednica, ali su već prerasli sporu Vladu i političare. Sagovornici "Vijesti" ocjenjuju da su zapravo oni "osvjetlali" izbornu noć.

"Jedina stvarna vrijednost izborne noći je ponašanje #ekipa na Tviteru... 80 odsto pametnih i zrelih ljudi. Sva čast", uputio je te večeri pohvale tviterašima Dragan Koprivica iz CDT-a.

Većina članova tviter zajednice se, kazao je on, prije svega, ponašala jako zrelo i odgovorno.

"Nijesu dobro prošli oni predstavnici kandidata koji su podizali tenzije i slali građanima neodmjerene poruke. Pokazalo se da je tviteraška svijest prije svega građanska, a ne politička. Ali to ne znači da nije bilo i suprotstavljenih mišljenja i agrumentovane rasprave. Kad se svemu tome doda i ona, uvijek prisutna, doza humora, mogu reći da je izborna noć na #izboricg bila zanimljivija od desetak TV stanica i portala koje sam ja pratio", kaže Koprivica.

Riječi hvale nije štedio ni Nebojša Babović, popularni @Brodonacelnik, koji je u novembru podnio peticiju o peticiji, kada je tražio od Vlade da smanji broj podnosilaca za elektronske peticije sa 6.000 na 500.

Podnio peticiju o peticiji: Brojka od 6.000 mnoge diskvalifikuje >>>

"Veliki pozdrav za crnogorske tviteraše večeras. Duhoviti, razumni i informativni. Hvala svima, odoh da slavim u krugu kreveta"...

Tvitove preselili i na TV ekrane

Termin second screen (na Twitteru #secondscreen) se koristi da opiše činjenicu da su društveni mediji postali paraleleni sistem informisanja i da sve više ljudi pored TV programa ostvaruje konstantnu i paralelenu komunikaciju putem social web sistema. Ta komunikacija se, objašnjava Cerović, odvija na istu temu kakva je tema TV programa koji je u toku.

"U Izbornoj noći na ETCG smo pratili Twitter i, kao gosti u studiju dobijali informacije putem tog kanala u realnom vremenu. Bilo je uputno da je Twitter hashtag #rtcg i #izbornanoc kao i #izboriCG išao direktno u program uz naravno obaveznu kontrolu primjerenosti komentara u skladu sa Zakonom o medijima. Time bi se ozvaničila kultura Secondscreen i masovno skrenula pažnja crnogorskih građana sa već kapilarno proširenog Facebooka, na Twitter i njegove mogućnosti", kaže Cerović.

Izborna tišina gubi smisao

Predsjednički, kao i parlamentarni izbori koji su održani u oktobru 2012, otvorili su pitanje o tome da li izborna tišina ima smisla u vrijeme intemeta.

Institut izborne tišine se koristi u određenom broju demokratskih država, zato što se smatra da se na taj način birači štite od agresivne predizborne kampanje, i da im makar na neki kratak rok pred izbore treba pružiti mogućnost da konačnu odluku donesu bez pritiska i uticaja spinova i političkog marketinga.

Izborna tišina uglavnom znači prekid kampanje preko medija i javnih skupova i/ili zabranu objavljivanja rezultata ispitivanja javnog mnjenja u nekom periodu pred izborni dan, objašnjava Koprivica iz CDT-a. Sa druge strane, doda je on, jedan dio demokratskih država smatra uvođenje izborne tišine kršenjem prava na slobodu izražavanja.

"Meni se čini da je sa pomjeranjem kampanje iz tradicionalnih medija na internet, institut izborne ćutnje izgubio smisao. Nijesam ni ranije smatrao da izborna ćutnja u Crnoj Gori ispunjava svoju funkciju, jer ne zaustavlja terenske aktivnosti partija, koje su u tih posljednih par dana najintenzivnije, i u ovako malom društvu sa dobro organizovanim partijama nije neophodan medij da bi se došlo do najvećeg broja birača. Kada tome dodamo socijalne mreže, blogove, i alternativne portale koje građani čitaju, a institucije ne provjerevaju u odnosu na poštovanje ćutnje, razmatranje ukidanja izborne tišine ima smisla".

DIK ne mora da se muči ionako im niko ne vjeruje

O fenomenu pobjede oba predsjednička kandidata na crnogorskim izborima, pisao je i šaljivi srpski sajt Njuz.net.

"Kandidati za predsjednika Crne Gore Filip Vujanović i Miodrag Lekić, nakon što su obojica proglasila izbornu pobjedu, odlučili su da ovu političku krizu riješe tako što će zajedno krenuti od birača do birača i pitati ih za koga su glasali", navodi Njuz.

Lekić i Vujanović zajedno do birača, Foto: Savo Prelević

U tekst su Lekić i Vujanović istovremeno pitali birača za koga je glasao, pa ako birač kaže da je povjerenje dao Vujanoviću, onda Lekić u poseban tefter, uz nadzor Vujanovića, upisuje crticu za Vujanovića. A ako birač kaže da je podržao Lekića, onda Vujanović, uz nadzor Lekića, u isti taj tefter upisuje crticu za Lekića. Potom se tefter zatvara i ponovo otvara tek kada se dođe do sljedećeg birača.

Njuz.net nije propustio da se našali ni sa DIK, koja je u više navrata prozvana na Twitteru, jer se nije oglašavala makar i da saopšti informaciju o tome kada će se obratiti javnosti.

"Vujanović i Lekić su poručili Državnoj izbornoj komisiji da ne mora da se muči i da ponovo prebrojava glasove jer je ona kao institucija izgubila povjerenje kako njih dvojice tako i građana Crne Gore", piše Njuz.net.