Nataša i Miodrag su roditelji tinejdžera. Oboje su i privatno i profesionalno vatreni pobornici korišćenja interneta i informacionih tehnologija u svakodnevnom životu. I njihovom. I njihove djece. Kao roditelji, djeci žele zdravo i bezbjedno okruženje u kojem će odrastati. Istovremeno, negoduju na način na koji mediji povremeno šalju sliku o “zlom” internetu, odakle vrebaju najraznovrsnije opasnosti i smatraju da bi roditelji trebalo da preduzimaju konkretnije korake i budu tamo gdje i njihova djeca. Koliko je to moguće.
Strah od nepoznatog, želja da se zaštiti sopstveno dijete – sasvim su prirodni, ali je pogrešno dozvoliti da strahovi upravljaju vašim postupcima
"Širenje straha od interneta nailazi na plodno tlo među roditeljima zato što oni o tome manje znaju nego njihova djeca. Strah od nepoznatog, želja da se zaštiti sopstveno dijete – sasvim su prirodni, ali je pogrešno dozvoliti da strahovi upravljaju vašim postupcima. Bombastični i senzacionalistički naslovi u medijima, poput nekih koje čitamo ovih dana: ‘Manijaci vrebaju na internetu’, ‘Dok su roditelji na poslu, djeca izložena online predatorima’... možda povećavaju gledanost, odnosno čitanost, ali pokazuju elementarno nerazumijevanje problema i društveno su neodgovorni", mišljenja je Miodrag Strugar, direktor komunikacija Demokratske partije socijalista (DPS) i otac dva tinejdžera.
Opasnost je svuda
Sagovornici “Vijesti” saglasni su sa navodima da djeca na internetu jesu izložena različitim opasnostima, ali ne i da o tome treba govoriti na način koji zastrašuje.
"Ima li opasnosti na ulici? Ima. Ima li i na moru? Ima i tamo. U školskom dvorištu, na sportskim terenima… Ni manje ni više nego na drugim mjestima, ima ih i na internetu", kaže Strugar.
On je mišljenja da, kada je u pitanju internet i ponašanje djece online, ne postoje posebna i drugačija pravila od onih na koja svaki roditelj inače ukazuje djetetu vaspitavajući ga.
"Ne razgovarajte s nepoznatima, ne dajte svoju adresu, broj telefona, ne vjerujte obećanjima, nuđenju poklona, ne dogovarajte sastanak s osobama koje lično ne poznajete – zar ovako ne govorimo svojoj djeci i kad ih puštamo na ulicu? Ista pravila važe i za internet", kaže on.
Strugar za početak roditeljima savjetuje da razgovoraju sa djecom, ograniče im vrijeme koje provode za računarom i dijele im savjete koje inače daju djeci gdje god da krenu i tako sve dok roditelji ne nagovore svoju djecu da im budu učitelji i tako i sami vide što se sve nalazi u virtuelnom svijetu.
Upoznajte svako „igralište”
Nataša Đukanović, iz kompanije Domen, majka je troje djece. Jako je zainteresovana, ali i zabrinuta, za ono što njena djeca rade na internetu.
Ne razgovarajte s nepoznatima, ne dajte svoju adresu, broj telefona, ne vjerujte obećanjima, nuđenju poklona, ne dogovarajte sastanak s osobama koje lično ne poznajete – zar ovako ne govorimo svojoj djeci i kad ih puštamo na ulicu? Ista pravila važe i za internet
Ne možete djetetu zabraniti da ide na plažu, samo zato što vi ne umijete da plivate: Đukanović
Svjesna je da većina roditelja ne postupa na način kao ona, jer za to ili nema mogućnosti, ili ne želi, ili ne umije.
"Znam da mnogo roditelja nema nikakvu kontrolu ni uvid u to što dijete radi na internetu. I to možda i nije tako loše. Svi smo mi kao djeca izlazili napolje i igrali se negdje daleko od očiju svojih roditelja. I naučili da preživimo", dodaje.
Prema njenom mišljenju, najgora varijanta "zaštite" je zabraniti djeci da koriste internet.
"To je kao da djetetu ne date da ide na plažu i nikad ga ne naučite da pliva da se ne bi udavilo, samo zato što vi ne znate da plivate", smatra ona.
Naučite pojmove „banovati” i „blokirati”
Kao i Strugar, i ona roditeljima savjetuje da djeci za njihove online avanture treba uputiti savjete jednake onima koje im upućuju kada izlaze na ulicu. I da ih često ponavljaju, dodaje.
"Treba im pričati o svim mogućim primjerima o kojima čitamo u novinama, treba se brinuti i voditi računa. Online predatori su oni isti predatori sa ulice. Ako su imalo tehnički spretni, možda lakše mogu da se sakriju na internetu, posebno roditeljima koji ne koriste internet. Ali to ne znači da dijete ne može da ih prepozna i zaštiti se kada mu priđu", kaže Đukanović.
Djeca, dodaje ona, prije nego počnu da koriste internet, moraju da nauče pojmove “banovati” i “blokirati”, da bi banovali ili blokirali one koji ih na bilo koji način maltretiraju. - To je kao da nekome zalupite vrata pred nosom. U bilo kom trenutku - kaže ona.
Učite djecu kako da prepoznaju opasnost
A gdje i od koga da djeca nauče kako da se ponašaju na internetu? Djeca su ta koja o internetu često znaju više od roditelja. Stoga Đukanovićeva smatra da bi obrazovni sistem trebalo da reaguje i da pomogne roditeljima koji nisu stigli da se uhvate u koštac sa tehnologijom.
Časovi informatike, prema njenom mišljenju, ne bi trebalo da se bavi temama kao što su hardverski djelovi računara, nego time kako prepoznati "neman" ili "predatora" na internetu.
"Dio građanskog vaspitanja može da bude kako banovati i prijaviti osobu koja vas maltretira... Roditeljima tada ostaje da se bore sa kioscima koji prodaju novine i na vrlo vidljivom mjestu drže časopise sa golišavim slikama, vaspitavanjem i obaveznom pričom "ne razgovaraj sa nepoznatima", navodi Đukanovićeva.
Za internet je, kao i bilo šta drugo, potrebno znanje i razumijevanje. To je dokazalo i više od 1.000 djece koja su proteklih mjeseci prošla kroz radionice “Spajamo generacije”, koje je u saradnji sa Ministarstvom za informaciono društvo i telekomunikacije organizovala kompanija Telenor.
Nama je internet važan u životu >>>
"Zanimljivi predavači, interaktivne radionice, brojni primjeri iz prakse naveli su djecu da razmišljaju i da sami uvide sve one dobre strane interneta i kako se internet može koristiti na bolji i sigurniji način. To svakako ne znači da se ne govori o opasnostima, ali nerijetko se one stavljaju u prvi plan, zaboravljajući da je internet izvor pregršti informacija i mogućnosti – bilo da se radi o učenju ili zabavi. Isto kao i druženje na ulici, u gradu, u školi", kazala je Adrijana Husić, PR Telenora.
Naučite djecu osnovnim pravilima po našanja na internetu: Sa radionica Spajamo generacije
Tokom tih radionica, birani osnovci su svojim vršnjacima prenosili stečeno znanje i poslali poruku da im je internet važan u životu, te da žele da to shvate i razumiju njihovi roditelji. A za to im je, prema riječima Husić, potrebna pomoć kako nastavnika, tako i ljudi koji se bave internetom, bilo da se radi o školama, drugim institucijama sistema ili kompanijama…
Uznemirujuće scene mučenja i polnih odnosa
Mališane najviše uznemiravaju onlajn sadržaji na kojima se vidi mučenje ljudi i životinja, slike koje prikazuju osobe u polnom odnosu, a svako drugo se boji da ne bude prevareno kroz učešće na nagradnim igrama i kupovinom na internetu - kazala je Dijana Popović-Gavranović iz NVO "Djeca prije svega", koja je sprovela istraživanje na uzorku od 1.003 učenika osnovnih i srednjih škola. Skoro svi anketirani posjeduju kompjuter, njih 94 odsto i mobilni telefon (96 odsto).
Rezultati istraživanja pokazuju da većina ispitanika na profilima društvenih mreža postavlja svoju sliku, puno ime i prezime, a neki i kućnu adresu. U najvećem broju slučajeva djeca su primala uznemiravajuće i poruke sa seksualnim sadržajem dok su internet koristili kod kuće (82 odsto), a roditelji su samo ponekad prisutni dok su djeca pred kompjuterom.
Nakon pristiglih pitanja sa seksualnim sadržajem, svako treće dijete je osjećalo uznemirenost, a svako drugo smatra da su pitanja o seksu smiješna i zabavna i nikome nije reklo za takve poruke. Popović-Goranović je navela da je svako treće dijete svjesno pristupilo pornografskim sajtovima, a svako četvrto ističe da njihove roditelje ne zanima šta rade dok su na internetu.
Ko djecu pita o intimi?
Komentarišući rezultate istraživanja NVO “Djeca prije svega”, Đukanovićeva kaže da je tokom istraživanja važno definisati i šta znači pojam "intimna pitanja", kao i ko postavlja ta pitanja.
Djeca znaju vrlo često da opsuju na ulici, a to kući ne rade nikad. Koliko to mogu da isprate roditelji koji nisu na Fejsbuku
Sa druge strane, ako ‘intimna pitanja’ djeci postavljaju odrasle osobe, Đukanovićeva je mišljenja da je zatvor blaga kazna. Dalje, ona navodi i pitanje ponašanja same djece na internetu, odnosno Fejsbuku.
"Generalno, djeca nose napolje svoje kućno vaspitanje. Pod napolje podrazumijevam i virtuelno napolje, i školu i igralište. Djeca znaju vrlo često da opsuju na ulici, a to kući ne rade nikad. Koliko to mogu da isprate roditelji koji nisu na Fejsbuku", pita ona.
Galerija
Bonus video:
