Kada razgovaram sa mojom prijateljicom, majkom osmogodišnjaka, uglavnom ima jedan komentar: “Moje dijete previše vremena provodi na internetu, a to nije zdravo!”. Onda se sjetim nje od prije nekoliko godina, dok dijete još uvijek nije imalo svoj mobilni telefon, kada su mu glavne igračke bile tablet i njen telefon.
Bez želje da je osuđujem, iz istog razloga zamolim i nju da ne osuđuje svoje dijete, jer djeca rijetko kada rade nešto što im mi nismo pokazali ili nisu vidjeli od nas.
Ako si i ti jedan od onih, koji su kao moja prijateljica, i na mobilni telefon svog djeteta gledaš kao na malog neprijatelja, a ni rečenice poput: “Ja sam u tom periodu po čitav dan bio u dvorištu, a on samo na telefonu” ti nisu strane, molim te da uzmeš u obzir to da naša djeca i mi nismo ista generacija.
Nove tehnologije utiču na to da razlike koje postoje među generacijama postaju samo veće.
Ja spadam u onu famoznu kategoriju milenijalaca koji za svaku sitnicu imaju aplikaciju. Iako bi se reklo da sam zaluđenik za nove tehologije i sve društvene mreže, često kada me osnovci, sin moje prijateljice i njegovi drugari, pitaju za neki novi efekat na Tik-Toku, pojma nemam.
Za pola sata oni su već saznali kako se to pravi i pokazuju meni.
Svi smo rođeni uz neku tehonologiju, od prvog radio aparata do Tik-Toka, i svi mi učimo kako se koriste nove tehnologije.
Tako je i sa našom djecom - oni se rađaju sa tehnologijom, ali se tehnologija mnogo brže razvija danas nego prije.
Zato je njihov fokus na tehonologiji veći od našeg, i to je velika razlika: oni su vezani za tehonologiju kao ti nekada za Commodor 64, ali je broj tehnoloških rješenja koja su njima na raspolaganju veći nego nama.
Digitalne vještine - ključ uspjeha u budućnosti
Hajde da sada odemo u drugu krajnost: zamisli da potpuno zabraniš pristup računaru, mobilnom telefonu i internetu svom djetetu.
Kako će komunicirati sa svojim vršnjacima? Doba fiksnih telefona je odavno iza nas.
Kako će tek sticati osnovne vještine koje njegovi vršnjaci već imaju?
Možda se pitaš o kakvim vještinama pričam, ali probaj da sa svojim osnovcima učiš praktične stvari iz informatike: uključivanje računara, otvaranje foldera, pokretanje Worda ili Excela...
Slatko će ti se nasmijati i nastaviti svojim “poslom”, jer sve ono što si ti nekada morao da učiš oni već sada znaju, a nisu imali posebnog profesora ili knjigu.
Da ne govorimo o tome da su osnovne digitalne vještine ključ uspjeha i da ni najjednostavniji posao ne možeš obaviti bez računara.
Osim toga, važan benefit koji naši osnovci imaju od korišćenja interneta je pristup brojnim resursima i informacijama, kojima ne samo da šire svoju obaveznu školsku literaturu, već i saznaju nove stvari i stiču opšte znanje iz različitih oblasti. Uglavnom sve što ih zanima mogu naći online: od treninga, preko kursa dizajna ili obrade fotografija, do omiljenih video igara.
I da, eto pomenuh još jednu brigu roditelja - video igre koje im hipnotišu djecu.
Znam da može biti frustrirajuće kada dozivaš dijete po nekoliko puta i onda primijetiš da igra video igru i da je u potpuno drugom svijetu, ali razmišljaj o tome da uz video igre uči i to da se dobro orjentiše u prostoru, brzo reaguje čim vidi virtuelnog “neprijatelja”, a momenti kada istovremeno prati više njih su mu omiljeni.
Sve ovo su važne kognitivne funkcije koje razvija tvoje dijete igrajući video igre, pa je razloga da ga zaustavljaš u tome zapravo jako malo.
Ovdje možeš pročitati o ostalim koristima koje djeca imaju igrajući najpopularnije igre, ali i o čemu ipak moraš povesti računa. Jedna od stvari koje sigurno moraš regulisati je i koliko tvoje dijete vremena provodi igrajući video igre.
Da li treba postaviti granice?
Naravno, kao i u svemu, moraju postojati granice. U korišćenju interneta i pametnih uređaja, to mora biti u odnosu na vrijeme, ali i sadržaj koji dijete konzumira.
Postavljanjem ograničenja roditelji često rizikuju da u očima djeteta postanu neprijatelji, a da ono što im brane bude još slađe, jer je sada zabranjeno. Osim što će striktna ograničenja izazvati rasprave i nezadovoljstvo, tvoje dijete neće shvatiti kakav efekat želiš da postigneš i zbog toga moraš biti oprezan.
Iako djeca to uglavnom ne shvataju, glavna briga roditelja je njihova fizička aktivnost, koja pored društvenih mreža i igara pada u drugi plan.
Ako i tebe, kao i većinu, to brine, probaj da djetetu ne daješ kritike, već da, kad god imaš slobodnog vremena, predložiš zajedničku šetnju ili trening kod kuće.
Djeca se zajedničkim aktivnostima raduju i eto prilike da dijete bude aktivno ili u prirodi nekoliko sati.
Ponavljanjem ovakvih aktivnosti, dijete će samo steći naviku da mu je boravak u prirodi ili mini trening potreban.
Naravno, ne obećavam ti da će to postati njihova svakodnevna rutina, ali pokazivanjem kroz sopstveni primjer i bez kritike, navike djeteta će se mijenjati.
Ono što moju prijateljicu sa početka priče posebno brine jeste kakav sadržaj njeno dijete konzumira.
Poznati YouTuberi, sadržaj koji ima agresivne scene ili društvene mreže gdje djeca upoznaju ostale korisnike koje ne poznaju, brige su današnjih roditelja.
Ipak, sve to nije došlo pojavom interneta.
Sjeti se toga da su i naši roditelji prije izlaska u park govorili da ne razgovaramo sa nepoznatim ljudima, brinulo ih je sa kim se družimo i igramo, a nisu izostajale ni kazne onda kada saznaju za neku nevaljalost družine iz parka.
Sve ovo danas je samo preslikano na online svijet i, činjenica je, postalo je opasnije nego tada.
Ipak, recept za rješenje je i dalje isti: kao što su naši roditelji stalno nama ponavljali, ponavljaj i ti svom djetetu to koliko razgovor sa nepoznatom osobom na internetu može biti opasan, a kroz sopstveni primjer pokaži mu kako se online treba ponašati.
Nema ostavljanja ličnih podataka, online rasprava ili objavljivanja i slanja neprikladnih fotografija.
Postavi sistem vrijednosti jednako kao što to radiš za sve ostale stvari, razgovaraj o njima i djetetu će se vremenom iskristalisati šta je lijepo ponašanje online, a šta nije.
Tako će i sadržaj za koji procijeni da je loš sam zaobilaziti. Ako ga i pogleda, jer nekada i mi pogledamo nešto iz znatiželje, jasno će razlikovati da tako ne treba da se ponaša.
Ako dijete još uvijek ne ide u školu, ne treba se zavaravati da je rano za ovakve razgovore.
Upravo je to pravo vrijeme da dijete počne da gradi svoju digitalnu inteligenciju, a radi predostrožnosti i tvoje potpune bezbrižnosti, u ovom tekstu pričitaj kako da tvoje dijete gleda samo sadržaj namijenjen djeci uz pomoć YouTube Kids servisa.
Vjerujem da sve tvoje brige nisu nestale nakon čitanja ovog teksta, ali nadam se da ćeš danas pokušati da razmišljaš malo drugačije i da češ prihvatiti promjenu da novim generacijama i razvojem tehnologija, dobijamo i nove navike na koje ne možemo uticati.
Pokušaj da ono što tvoje dijete interesuje ne ograničavaš, jer nema veće greške od uskraćivanja dječje radoznalosti.
Predstavi mu prilike i mogućnosti kako njegovo interesovanje može biti usmjereno na koristi i možda jednog dana baš tvoje dijete počne da se bavi programiranjem, kreiranjem video igara ili stvaranjem novih tehnologija.
Ovaj članak dio je društveno odgovornog poslovanja kompanije doMEn koja godinama ulaže napore da Internet i nove tehnologije približi crnogorskom društvu, a posebno mladima.
Prošle godine, kompanija je pokrenula i portal www.stemedukacija.me, koji tvom djetetu može poslužiti kao izvor za ove i slične teme.
