Je li napad na Oliveru Lakić "državni posao"?

Olivera Lakić već tri mjeseca ne radi ono što najbolje zna, ne piše o stvarima o kojima se gotovo niko drugi ne usuđuje da piše
453 pregleda 14 komentar(a)
Olivera Lakić, Foto: Filip Roganović
Olivera Lakić, Foto: Filip Roganović
Ažurirano: 29.01.2019. 10:08h

Tri mjeseca su od večeri kada je nepoznati napadač sa leđa pucao u nogu novinarke “Vijesti” Oliveru Lakić, ispred ulaza njene zgrade.

I pored svih reakcija medijske zajednice i NVO sektora o ugroženosti novinara i medija u Crnoj Gori, obećanja državnog vrha da će neko “morati da odgovara” za to, ali i zahtjeva i javnih apela međunarodne zajednice da se moraju otkriti napadači i nalogodavci zločina, još nema pomaka u istrazi ranjavanja Lakićeve.

Više državno tužilaštvo je napad na novinarku kvalifikovalo kao pokušaj ubistva, a iz te institucije juče nijesu odgovorili da li imaju nova saznanja o tom događaju. Više nezvaničnih izvora “Vijesti” tvrde da istraga ranjavanja Lakićeve stoji u mjestu, odnosno da još nema odgovornih za to djelo.

Na Oliveru Lakić pucano je 8. maja, nešto prije 21 sat, nakon što je po povratku s posla parkirala automobil i krenula da uđe u zgradu. Uviđaj je obavljen te noći i tokom par sati narednog jutra, ali nije nađeno ništa što bi ukazalo na počinioca ili poslužilo kao dokaz ako se eventualno otkrije, uključujući zrno, koje je prošlo kroz desnu potkoljenicu Lakićeve.

Glavni urednik dnevne novine “Vijesti” Mihailo Jovović sumnja da je riječ o “nesposobnim” ili “plašljivim” državnim službenicima, koji vode istragu.

“Ako nakon tri mjeseca nema nikakvih rezultata u istrazi napada na novinarku, zbog kojeg, prema riječima visokih evropskih zvaničnika može biti ugrožen put Crne Gore u Evropsku uniju, to znači da je istragu rade nesposobni državni službenici ili, što je još gore da se ona uopšte ne vodi, zato što nemaju hrabrosti da ispitaju svaki mogući pravac i motiv, uključujući i one ljude o kojima je Olivera Lakić pisala prije nego je napadnuta”, kazao je Jovović “Vijestima”.

On tvrdi da postoji i mogućnost da mnogi državni službenici znaju ko je naredio napad i zbog čega i da zato neće da rade na slučaju. Na taj scenario sumnja, kako je naveo, zbog činjenice da niti policija, niti Agencija za nacionalnu bezbjednost navodno nemaju nikakve operativne podatke sa terena.

“Zašto ne bi bilo moguće da su i ovaj napad organizovale ‘neke državne strukture’, da citiram predsjednika Đukanovića u vezi sa drugim napadom na ‘Vijesti’ od prije pet godina? Koleginica Lakić i ja smo u aprilu napisali članak sa naslovom ‘Je li šverc cigara i dalje državni posao’, jer niko ne radi ozbiljno na suzbijanju šverca i ulične prodaje nelegalnih cigareta. A od tih ‘crnih’ para, kažu upućeni, finansiraju se izbori i druge stvari bitne za opstanak partija na vlasti, a ‘lavovski’ dio ide i u privatne džepove”, kazao je on. 

Tvrdi da niko od ljudi, čija su imena navedena i u izjavama Lakićeve i njenih kolega, uključujući i u njegovoj, još nije saslušan kao građanin, a kamoli da je rigorozno provjereno da li su mogli biti umiješani kao nalogodavci.

Poslednja istražna radnja u slučaju napada na Lakićevu, rađena je 12. jula, kada je tužiteljka Suzana Milić, koja vodi istragu, saslušala pisca i publicistu Šemsudina Šekija Radončićapovodom navoda iznijetih u intervjuu za list “Dnevne novine”, nekoliko dana nakon zločina.

On je tada kazao da je Lakićeva pogođena “malokalibarskom municijom ‘22’, nešto većom od metka vazdušne puške”, zbog čega ga je Lakićeva prijavila tužilaštvu, kako bi otkrio odakle mu ta informacija s obzirom da zrno nikad nije pronađeno. Radončić je pred tužiteljkom negirao da je u intervjuu pominjao kalibar “22”, već da je govorio o “malom kalibru”, za koji je navodno saznao od ljekara i visokog predstavnika OEBS-a, koji je u bolnici posjeto Lakićevu. Prije saslušanja Radončića, tužiteljka je 14. juna saslušala vještaka balističara.

Prema saznanjima „Vijesti“, saslušano je nekoliko očevidaca napada, Lakićeva, dvoje novinara „Vijesti“, vještaci medicinske i balističke struke, više osoba koje su osuđivane ili bile osumnjičene za ranije napade na Lakićevu ili druge novinare, novinarka “Dnevnih novina” Nataša Pajović, koja je, navodno, u razgovoru sa kolegama rekla da je Lakićeva pucala na samu sebe u „dogovoru sa nekim“. Ona je to u tužilaštvu negirala.

Jovović je kazao da su napadači na Lakićevu “za sada postigli svoj cilj”, jer Lakićeva “već tri mjeseca ne radi ono što najbolje zna”:

“Zato s punim pravom pitam sve one koji su se kleli da će ovaj napad na Lakićevu istražiti brzo i efikasno — uključujući vrhovnog državnog tužioca i ministra policije, ali i novoipostavljenog direktora policije, kojeg tužilaštvo takođe treba da sasluša u vezi sa ovim — Je li napad na Oliveru Lakić državni posao, pa zato niko ništa ne radi na njegovom rasvjetljavanju, niti će uraditi? A cilj su za sada postigli. Olivera Lakić već tri mjeseca ne radi ono što najbolje zna, ne piše o stvarima o kojima se gotovo niko drugi ne usuđuje da piše.”Zašto su se ućutali strani zvaničnici?

Jovović je upitao i zašto su se ućutali i evropski i drugi strani zvaničnici, nakon oštrih poruka i nastupa neposredno poslije napada.

Mnogi domaći i strani zvaničnici osudili su napad na Oliveru Lakić, uključujući komesara Evropske komisije za proširenje Johanesa Hana i premijera Duška Markovića.

“Želim da poručim da će direktori i rukovodstvo bezbjednosnih službi i organa koji su u nadležnosti Vlade biti mijenjani sve dok ne pronađemo one koji su sposobni da rješavaju ove i slične kriminalne slučajeve”, rekao je Marković nakon razgovora sa Hanom 11. maja.

Do sada nije niko smijenjen.

Han je, prethodno, istog dana, nakon razgovora sa Lakićevom u redakciji “Vijesti”, izjavio da očekuje temeljnu istragu, otkrivanje i kažnjavanje počinilaca i nalogodavaca.

Lakićeva pisala o švercu cigareta, Kaliću, Radonjiću...

Tokom nekoliko mjeseci prije napada, Lakićeva je pisala o švercu cigareta, o postupanju pravosudnih organa tokom sudskog postupka protiv Rožajca Safeta Kalića, objelodanila je da je tužioca Gruja Radonjića Specijalno državno tužilaštvo (SDT) sumnjičilo da je počinio krivično djelo zelenašenje.

Pisala je i o tvrdnjama tadašnjeg sekretara Vijeća za nacionalnu bezbjednost, a novog direktora Uprave policije Veselina Veljovića, koji je optužio neidentifikovane države regiona da protiv Crne Gore vode specijalni rat. Lakićeva je u martu 2012. godine fizički napadnuta na istom mjestu na kome je ranjena, ispred ulaza zgrade u kojoj živi. Njoj je dva puta prijećeno godinu krajem januara i početkom februara 2011. godine, prije i nakon serije tekstova u “Vijestima” o navodno nelegalnoj proizvodnji i krijumčarenju cigareta iz mojkovačke fabrike “Tara”. U maju 2014. godine dobila je prijetnje od osoba bliskih muškarcu koji ju je napao 2012. godine.

Na male kazne zatvora su osuđeni Slavko Musić koji joj je prvi prijetio 2011. godine, zaposlen kod vlasnika fabrike “Tara” i Ivan Bušković, napadač iz 2012. godine.

Neuspješno je procesuiran i Milan Grgurović, koji je sam sebe lažno optužio da je prijetio novinarki Lakić. Nikada nije utvrđeno zašto je to uradio.