Tužilaštvo: Odluka suda ohrabruje mučenje

ODT se žalilo na presudu Grguroviću i Zejaku i tražilo veće kazne i da se osude i za lomljenje vozila Miloradu Miju Martinoviću
131 pregleda 2 komentar(a)
Mijo Martinović, Foto: Savo Prelević
Mijo Martinović, Foto: Savo Prelević
Ažurirano: 09.12.2018. 10:38h

Ovako odmjerene kazne promovišu nekažnjivost učinilaca, ohrabruju mučenje i zlostavljanje, krše međunarodne standarde ljudskih prava i ozbiljno dovode u sumnju kapacitet pravosuđa da se uspostavi vladavina prava.

To je zaključak podgoričkog Osnovnog državnog tužilaštva (ODT) u žalbi koju su podnijeli na presudu kojom su dvojica sajovaca Boro Grgurović i Goran Zejak prvostepeno osuđeni na po godinu i pet mjeseci zatvora za prebijanje Milorada Mija Martinovića.

Tužilaštvo je, krajem aprila, podnijelo žalbu na presudu sutkinje podgoričkog Osnovnog suda Nade Rabrenović, tražeći veće kazne za Grgurovića i Zejaka, ali i da se osude i za lomljenje Martinovićevog automobila.

“Prvostepeni sud je optuženima izrekao blagu kaznu pri čemu je suviše vrednovao i precijenio olakšavajuće okolnosti na strani optuženih”, piše u žalbi koju potpisuje tužiteljka Danka Ivanović Đerić.

U žalbi je istaknuto i da, prema međunarodnoj Konvenciji protiv mučenja, ni vanredne okolnosti, ni naređenja pretpostavljenih ne mogu da opravdaju mučenje.

Pozivajući se i na brojne druge međunarodne dokumente u žalbi se ističe da je kazna na zakonskom minimumu neprimjereno blaga, ako se uzme u obzir da je Komitet protiv mučenja sugerisao da bi u sličnim slučajevima kazne trebalo da se kreću od šest do 20 godina zatvora.

U našem krivičnom zakonu za krivično djelo mučenje predviđena je kazna zatvora od jedne do osam godina.

U tužilaštvu ukazuju da je nejasno zašto sud nije prihvatio i dio iskaza Martinovića da su mu uništili vozilo, kada je već i sam sud utvrdio i prihvatio Martinovićev iskaz kao jasan i istinit.

“On je decidno naveo da su policijski službenici koji su ga udarali, nakon što su se odmakli od njega ista grupa policajaca prišla njegovom vozilu i počeli palicma i nogama udarati po staklima i limariji vozila...”, piše u žalbi.

Prvostepenom presudom dvojica sajovaca su oslobođeni optužbi za uništenje Martinovićevog automobila.

Njihov branilac advokat Zdravko Begović, međutim, tvrdi da u sudskom postupku nije dokazano da su oni izvršili ijedno od djela za koje se terete.

On je Vijestima rekao da je tek prije dva dana dobio prvostepenu presudu i da će se žaliti na nju narednih dana.

“Tražiću da se presuda ukine i vrati na ponovno odlučivanje”, rekao je Begović.

Sutkinja Rabrenović je u martu ove godine izrekla presudu osudivši ih na po godinu robije za mučenje, i po pola godine za nanošenje teških tjelesnih povreda, izričući im jedinstvene kazne zatvora od po godinu i pet mjeseci.

Sutkinja ih je oslobodila optužbi za uništenje i otuđenje tuđe stvari, jer, kako je rekla, nije dokazano da su oni nakon prebijanja polomili i Martinovićev automobil.

Obrazlažući presudu, istakla je da su dobili minimalne zatvorske kazne za ta djela, zato što ranije nijesu osuđivani i jer su porodični ljudi koji imaju djecu.

Ona nije našla otežavajuće okolnosti za Grgurovića i Zejaka.

Sutkinja je tada kazala i da je dokazano da su dvojica pripadnika SAJ-a prebili Martinovića, a što je utvrdila iz iskaza oštećenog i njegovih saputnika u vozilu, uvida u video snimak, kao i medicinske dokumentacije i svjedočenja vještaka.

„Okrivljeni nijesu sporili da su zadali udarce Martinoviću, ali su rekli da se agresivno ponašao, što nije utvrđeno iskazima svjedoka”, navela je Rabrenovićeva.

Ona je dodala i da su saslušana 53 pripadnika SAJ-a, ali da “video snimak događaj predstavlja drugačije”.

Objašnjavajući zašto ih je oslobodila za uništenje vozila, sutkinja je, između ostalog, navela da DNK vještačenjem bombe nije utvrđeno podudaranje materijala sa nijednim od 53 sajovca, pa ih je “sud u sumnji oslobodio krivice”.

Martinović je nakon izricanja presude ocijenio da su dvojica osuđenih „samo marionete vrha države, koja u svakom poslu ima dobrovoljce”.

Ni dodatnom istragom nijesu utvrdili ko je tukao Martinovića

Tužilaštvo ni dodatnom istragom nije uspjelo da utvrdi ništa novo u istrazi prebijanja Martinovića, kojeg su brutalno zlostavljali pripadnici Specijalne antiterorističke jedinice (SAJ), nakon protesta Demokratskog fronta u oktobru 2015. godine.

Ustavni sud je ranije usvojio žalbu Martinovića zbog nedjelotvorne istrage i naložio tužilaštvu da do 8. februara ove godine dostavi izvještaj tom sudu šta su uradili da otkriju ko ga je tukao.

Iako se na snimku vidi da ih je bilo mnogo više, samo su dvojica, koji su se dobrovoljno prijavili, završili na optuženičkoj klupi.

Suspendovani komandant jedinice Radosav Lješković ranije je pravosnažno osuđen na pet mjeseci zatvora zbog prikrivanja pripadnika jedinice kojom je komandovao, a koji su tukli građane te večeri.

On je od toga odslužio 20 dana zatvora u Spužu, nakon čega je ostatak kazne proveo na liječenju u bolnici Brezovik.

Odobren mu je i uslovni otpust od mjesec i po dana prije isteka zatvorske kazne.