Primadona

Vozili smo: Kija sportedž 1.7 CRDi Urban

Zbog čega je ovaj auto tako popularan, jasno je već na prvi pogled – on ima dizajn koji obara s nogu
0 komentar(a)
Ažurirano: 25.12.2012. 08:43h

Možemo da se pitamo čemu služe moderni gradski SUV automobili, ali ne možemo da poreknemo njihov uspjeh na tržištu. Ovo je jedan od najpopularnijih segmenata na tržištu i svako želi komad tog velikog kolača. Jedan od najboljih primjera je kija sportedž, koju smo proteklih dana imali na testu.

Zbog čega je ovaj auto tako popularan, jasno je već na prvi pogled – on ima dizajn koji obara s nogu. Ali da li osim izgleda sportedž i u ostalim oblastima zaslužuje preporuku?

Prve dvije generacije su mnogo više naginjale terenskoj namjeni, nego upotrebi na asfaltu, da bi kod treće Kija okrenula potpuno novi list. Robusni oblici su zamijenjeni dinamičnim linijama, a jedna od najuočljivijih i najuspješnijih stilskih osobina je prednji dio, takozvana “tigrova njuška”, oko koje su postavljeni uski farovi koji se ukoso pružaju unazad, što stvara zaista ubjedljivu pojavu.

Zadnji dio vozila je manje napadan. Usko vertikalno zadnje staklo je postavljeno dosta visoko, pa je gepek bolje iskorišćen, iako je time vidljivost unazad nešto smanjena.

Bočna stakla su dosta uska, posebno zadnja, što je rezultat uzdizanja donje ivice prozora, što rezultira izuzetno dinamičnim profilom. Zanimljiv dizajnerski detalj je trouglasti C nosač krova koji je zaslužan za sportski štih, ali i unosi više svjetla na zadnja sjedišta. Ono što je najvažnije, dizajn novog vozila briše sjećanja na zastarjeli izgled prethodnika i daje sportedžu atraktivnost koju želi većina kupaca u ovoj klasi.

Kada sjednete za volan kije sportedž nećete primijetiti mjere štednje koje su neophodne da bi se cijena vozila smanjila na najprihvatljiviji nivo. One postoje samo tamo gdje nemaju previše uticaja na ukupan utisak. Ali, u vozilu koje je među najjeftinijima u klasi, a u baznoj opremi ima klimu, kožni volan i ručicu mjenjača, CD radio sa 6 zvučnika i električne podizače svih prozora, malo ko će se žaliti na malo tvrde plastike u gornjem dijelu vrata.

Kabina sportedža je prijatno mjesto za boravak. U visoko postavljenom sjedištu se osjećate baš kao što i treba u jednom SUV automobilu. Na zadnjim sjedištima ima dovoljno prostora za noge i glavu odraslih osoba, a oni koji traže dlaku u jajetu će se možda zapitati zašto Kija nije omogućila da se zadnja sjedišta posebno ne mogu klizati naprijed-nazad, što postoji kod nekih konkurenata.

Odgovor je lak. Fiksna zadnja klupa je postavljena taman onako da ne ugrožava praktične osobine niti kabine niti prtljažnika. Veliki gepek ima zapreminu od 564 litra, a ako oborite zadnja sjedišta (koja tako ne formiraju ravan pod) dobićete 1.353 litra. Dodatni prostor kod testnog modela smo našli ispod podnice gepeka, koji je napravljen izbacivanjem rezervnog točka, koji zamjenjuje set za reparaciju gume.

Vidljivost nije tako dobra. Kada bacite pogled unazad, on će biti ograničen na dosta malo zadnje staklo, a i masivni A-nosači krova djelimično opstruiraju preglednost prema uglovima.

Sportedž nudi nešto mekše ogibljenje radi veće udobnosti putnika, što sa druge strane nije uzelo prevelik danak na polju stabilnosti i upravljivosti. Vozač bez problema kontroliše kretanje vozila, a volan je prilično precizan, iako dosta lagan. Ne očekujte spektakularne slalome kroz krivine, ali je auto stabilan, predvidiv i u njemu se osjećate sigurno. U bržim krivinama se osjeća naginjanje koje je gotovo neizbježno s obzirom na visinu, ali je to nešto sa čim se može lako živjeti, kada u obzir imate visok nivo udobnosti.

U gradu, gdje će sportedž u većini slučajeva provoditi većinu vremena, njegov lagani volan je vrlo koristan.

Dakle, iako nije povozan kao hečbek, sportedž ima dosta kvaliteta koji nijesu u vezi s novcem, a koji su magnet za kupce. Ipak, najvažniji faktor je odličan odnos uloženog novca i onoga što se za njega dobije. Sportedž košta koliko i folksvagen golf, a ima nevjerovatno bogatu opremu i garanciju od sedam godina ili 150.000 kilometara.

Čak i bazni model je opremljen 16-inčnim aluminijumskim točkovima, LED dnevnim svjetlima, kompletnim setom bezbjednosnih sistema, a naš testni primjerak preko toga ima i LED dnevna svjetla, Bluetooth, 17-inčne točkove, dvozonsku klimu, senzor za kišu zadnje parking senzore i prednje maglenke. Ovakvu specifikaciju za cijenu koju nudi Kija nećete naći gotovo nigdje drugo. Ovako opremljen sportedž sa 1.7 CRDi motorom Kia Montenegro prodaje po cijeni od 20.990 eura.

I nemojte se libiti da pitate za popust, jer će vam prodavci sami ponuditi sniženje od 500 eura i častiti vas još i metalik boju (300 eura) pri kupovini vozila sa lagera.

Impresivna potrošnja

Pod haubom testnog modela je 1,7-litarski dizel motor od 115 KS, prema kome ne treba gajiti predrasude da je slab za ovakvo vozilo.

Turbodizelaš sa četiri cilindra solidno vuče čim pritisnete pedalu gasa, jer je najveći obrtni moment od 260 Nm dostupan već pri 1.250 obrtaja. Prilično je elastičan, pa ne morate često da šaltujete, osim kad želite da izvučete najbolje od njega.

Zna da bude nešto bučniji kada se potjera u više obrtaje, za čim se javlja potreba pri agresivnijem preticanju. Ali sve to ovaj motor vraća vlasniku impresivno malom potrošnjom. Na našem testu, sportedž je na otvorenom putu trošio samo 4,5 litara, a prosjek je bio ispod šest litara.

Zanimljivo je da je potrošnja na našem testu dosta bliska fabrički deklarisanom prosjeku od 5,3 litra, iako motor još nije razrađen. Kada smo preuzeli sportedža, on je bio prešao samo 300 kilometara.