Dvadesetih godina prošlog vijeka Alfa Romeo se nameće kao jedna od najboljih manufaktura sportskih automobila.
Tada se pod pojmom sportskog automobila prvenstveno mislilo na takmičarske automobile, dok su maloserijske putničke varijante stizale kasnije, kada bi trkačke šasije preuzela neka od mnogih malih karoserijskih radionica.
Vjerovatno najvažnija persona u Alfinoj istoriji bio je Vitorio Jano, konstruktor Alfinih bolida.
Omiljeni model Enca Ferarija
Jano je svoju genijalnost dokazao trkačkom varijantom modela 6C, a onda i prvim trkačkim osmocilindarskim modelom, P2, koji je 1924. godine jurio 195 km/ h i od tada do 1930. godine sakupio 15 pobjeda na najpoznatijim trkama. Inače, Jano je početkom 20- tih prešao u Alfu iz Fiata, a doveo ga je mladi Enco Ferari.
Onda su došle tridesete i Alfa Romeo, na čelu sa svojim genijalnim konstruktorom, nastavlja pisati stranice svoje zlatne istorije. Trkački P2 je poslužio kao osnova za novi model kojim će Alfa ostati u vrhu takmičenja. P2 je bio nekakva baza, ali se suštinski, krenulo iz početka.
Četvorostruki uzastopni pobjednik trke u Le Mansu
Šasija je bila nova, a i redni osmocilindraš je prošao kroz temeljnu rekonstrukciju. U stvari, to su bila dva četvorocilindraša između kojih je bila bregasta osovina i kompresor. Zapremina ovog motora je iznosila 2, 3 litra, a snaga se kretala od 150, do nekih 180 "konja".
Godine 1931. Alfa Romeo 8C 2300 bila je spremna za takmičenje. Sama premijera na legendarnoj trci Mille Miglia nije prošla najbolje, jer uprkos neviđenoj brzini, gume nisu izdržale tempo dva Alfina vozača, Tacija Nuvolarija i Luiđija Arkanđelija. Međutim, već nakon par nedjelja, na kišnoj trci, Targa Florio, Nuvolari osvaja prvo mjesto. Legenda je rođena.
Alfa 8C 2300 i njeni vozači- mehaničari su pobjeđivali širom Evrope. Možda i najveći znak Alfine superiornosti na stazama bilo je osvajanje Le Mansa četiri godine za redom (1931- 34), bacajući Bentley i Mercedes na koljena. Uobičajno, modeli su u nazivima dobijali dodatke, koji su podsjećali na pobjede u pojedinim trkama. (Monza, Le Mans, Mille Miglia).
Brojne karoserijske verzije
Sljedećih godina automobil evoluira, pa nastaju modeli: 8C 2300B, 8C 2600, 8C 2900, 8C 35. Za ovaj posljednji je zaslužan tadašnji Alfin direktor trkačkog odjeljenja, Enco Ferari, koji je uz pomoć Jana snagu ovih auta uspio podići na preko 300 KS. Treba reći da je Enco Ferari tada već imao svoju Scuderiju, ali se držao Alfe i njenih modela sve do 1938. godine.
Što se putničkih verzija tiče, za njihove karoserije su bili zaduženi kooperanti, a njih je, tada bilo na svakom koraku. Castagna, Pininfarina, Brianza, francuski Figoni,... Oni su na raspolaganju imali šasije sa tri međuosovinska razmaka. Zagato je oblikovao trkački 8C 2300, a po mišljenjima mnogih najljepši kreator Coupea, Spidera i klasičnih Cabrioleta bio je italijanski Touring.
Alfa 8C je u bilo kojoj verziji bila vrhunsko remek- djelo, po pitanju motora, šasije, nevjerovatnih voznih karakteristika, performansi, i dizajna. Kada se tome doda titula možda i najboljeg predratnog sportskog automobila, onda je jasno zašto danas svaka preživjela Alfa 8C spada među najljepše i najskuplje primjerke na izložbama i aukcijama.
Reinkanirani 8C Competazione
Nagađa se da je u razdoblju od 1931. do 1939 godine proizvedeno ukupno oko 190 šasija ovih trkačkih Alfi. Putničkih modela je napravljeno tek 60- tak.
Bolji od Bentleya, Mercedesa, Bugattija, duhovni prethodnik Ferrarijevih bolida, Alfa 8C je jedan od najvećih automobila svih vremena. Na radost svih ljubitelja automobilizma, Alfa Romeo je ovo slavno ime ponovo vratila u upotrbu predstavljajući 2003. godine koncept, a kasnije i ograničene serije modela 8C Competizione.
Bonus video:
