Mali automobili su nekad kod smatrani drugorazrednim proizvodima, čak i kod onih koji su ih proizvodili. Vozila namijenjena najograničenijem budžetu nijesu mogla da donesu profit koji bi proizvođače inspirisao da im posvete više pažnje i ulože više kreativnosti u njihov razvoj.
Međutim, u posljednjih nekoliko godina situacija se preokrenula. Sve veće gužve u velikim gradovima, povećanje cijena goriva i povoljnosti pri registraciji, od malih automobila su napravili veliki posao, po su oni odjednom postali prioritet u planiranju tržišne strategije. Zato su i izgledom, opremom i voznim osobinama gradski mališani počeli da bude emocije kupaca, umjesto da budu, kao do nedavno, samo jeftin naćin da se stigne od tačke A do tačke B.
Osim toga, većina današnjih malih automobila su znatno veći nego ranije. Dobri primjeri za to su folksvagen polo, reno klio, tojota jaris, kao i automobil koji je predmet naše današnje priče – mazda 2.
Nakon što je prije nekoliko godina predstavljena nova generacija, “dvojka” je ove godine na tržište stigla u osvježenoj formi. Sppolja su prvo uočljivi nova prednja maska i branik sa naglašenijim petouglim prorezom za vazduh, sličnim kao kod ostalih aktuelnih Mazdinih modela. Veće izmjene su prisutne u unutrašnjosti - novi dizajn instrument table, novi prekidači, redizajnirana pregrada ispred suvozača, nove presvlake sjedišta ...
Naš testni model je prilično bogato opremljen. Ima kožni volan i ručicu mjenjača, komande muzike na volanu, automatski klima uređaj, CD/MP3, električne podizače prednjih stakala, električno podesive grijane retrovizore sa funkcijom električnog sklapanja, što sve zajedno doprinosi da vozačevo okruženje jednostavno djeluje skuplje i prefinjenije. Taj osjećaj se, međutim, ne odnosi na tapacirung krova koji djeluje dosta jeftino, kao ni na štitnike od sunca koji nemaju integrisana ogledala.
Na zadnjim sjedištima je prostor za glavu pomalo ograničen, ali dvoje djece ili odraslih osoba nižeg rasta će se odlično uklopiti. Iza njih je skroman prtljažnik od 250 litara zapremine, koja se može povećati na oko 750 litara u slučaju potrebe obaranjem zadnjih sjedišta.
Ipak, najviše nas je interesovalo kako se redizajnirana mazda 2 ponaša u vožnji. Mazda je prilikom lansiranja osvježenog modela napomenula da je ogibljenje malo mekše nego kod prethodnika, što je dobro kad treba povećati udobnost, ali se može negativno odraziti na vozne osobine, koje su kod prve verzije bile fenomenalne, u samom vrhu klase.
Ako ste čekali upravo na rješenje ove dileme da bi donijeli konačnu odluku o kupovini, možete da odahnete, jer je Mazda napravila odličan posao. Nakon nekoliko dana provedenih za volanom restilizovane “dvojke”, uvjerili smo se da auto skoro ni malo nije izgubio na upravljivosti, stabilnosti, a vozač na uživanju u vožnji, dok je sa druge strane neprijatno prenošenje vibracija u kabinu tokom vožnje lošim putevima i preko neravnina u velikoj mjeri neutralisano. Naravno, ne očekujte da ćete preko džombi prelaziti kao da ste u limuzini, ali sve to sada izgleda dosta bolje. Upravljač je precizan i direktan, a vožnja odlično izbalansirana.
Pod haubom testnog modela smješten je 1,5-litarski benzinski motor, koji radi vrlo tiho i prefinjeno, i nudi više nego dovoljno snage za laganu “dvojku”. Njegove 102 konjske snage u našem modelu pomalo prikriva četvorostepeni automatski mjenjač, jer vozač prilikom pritiska pedale gasa nema osjećaj da raspolaže sa tolikom konjicom.
Međutim, ova transmisija predstavlja pravi odmor u gradskoj vožnji, i na naše iznenađenje, izuzetno je prijatna prilikom promjene brzina koju skoro da nećete ni osjetiti. Još jedna vrlina ovog mjenjača je vrlo inteligentno prilagođavanje stepena prenosa brzini automobila. Osim što je izuzetno pogodna za vožnju po gradu, ova transmisija može da ponudi i odlične performanse na otvorenom putu – pritisnite pedalu gasa do poda pri brzini od 80 km/h da bi postigli takozvani kikdaun efekat i motor će vam se rado odazvati tako što će zavrtjeti kazaljku obrtomjera skoro do crvenog polja i dati dodatni polet automobilu. Na ručici postoji i dugme kojim možete zaključati mjenjač u trećoj brzini.
Vjerodostojan podatak o potrošnji vam ne možemo priuštiti, jer smo na probi imali auto koji prije toga nije prešao ni kilometar, a poznato je da se potrošnja stabilizuje tek nakon nekoliko hiljada kilometara. U svakom slučaju, prema fabričkim podacima, ovaj auto troši 6,3 litra na 100 kilometara.Ako želite da iskoristite sve ono što može da pruži ovaj energični motor, onda ovo nije prava transmisija za vas, ali oni koji žele da olakšaju svakodnevno probijanje gradskim gužvama i stani/kreni vožnju svakako treba da je uzmu u razmatranje.
I pored toga što osjećaj snage nije tako izražen kao u modelu sa manuelnim mjenjačem, mazda 2 i u ovakvom obliku nudi dosta zadovoljstva. Jedan od razloga je mala težina od mali gradski modelanje od tone, zbog čega je “dvojka” izuzetno živahna, a gume skromnih dimenzija (185/55) ne trpe veće opterećenje.
U svakom slučaju, mazda 2 ostaje jedan od najkompletnijih I najpoželjnijih auta u svojoj klasi i jedan od naših favorita, takođe. Izgleda dobro i nudi odličan odnos cijene i kvaliteta, dobro drži vrijednost, a standardna oprema je dosta bogata. Iako bismo mi prije preporučili 1.3 benzinac od 84 KS sa manuelnim mjenjačem, koji god model da odgovara vašem stilu, odrađivaće posao sa lakoćom, a uz to će vam pružiti i dozu sportskog užitka. Manuelni mjenjač bolja opcijaI pored određenih prednosti automatskog mjenjača, naš izbor je bi bila manuelna transmisija, ne samo zbog toga što bi u nedostatku naslona sa njom nekako uposlili desnu ruku, već prije svega zbog par drugih razloga.
Prvo, za automatik morate da doplatite najmanje 500 eura u odnosu na petostepeni ručni mjenjač, a pošto je ljudima sa ovih prostora manuelni mjenjač “u krvi”, šaltovanje nikad nije bilo problem.
Drugo, osim što ćete uštedjeti novac pri kupovini vozila, bićete u plusu i kad je u pitanju trošak za gorivo jer automatik troši najmanje litar više (pola litra po fabričkim podacima). Treće, manuelni mjenjač bolje koristi potencijal motora i brži je od semafora do semafora, ali i u ubrzanju do 100 km/h. Automatski model do stotke ubrzava za oko 12 sekundi. Na kraju, sudeći po našem iskustvu sa slabijim modelom od 84 KS, verzija sa manuelnim mjenjačem pruža više zadovoljstva u vožnji.Bezbjednost na visokom nivouTestni model od bezbjednosne opreme raspolaže sa sistemima ABS, EBD (elektronska raspodjela sile kočenja), EBA (sistem pomoći pri naglom kočenju), TCS (sistem kontrole proklizavanja), a ima i prednje i bočne vazdusne jastuke.
Pored pomenute klime i CD uređaja, tu su i elektricni servo upravljač podesiv po visini, daljinsko centralno zaključavanje, putni računar sa alarmom za brzinu, pokazivač spoljašnje temperature i maglenke. Ovakva dvojka kod zastupnika Mazde za Crnu Goru, firme “Efel Travel”,, košta 13.100 eura, a u cijenu je uračunata i metalik boja.Tehnički podaciTip motora...........................Četvorocilindarski benzinski, DOHC, 16 ventilaZapremina...........................1.498 cm3Snaga.................................102 KS pri 6.000 o/minObrtni moment.....................133 Nm pri 4.000 o/minMjenjač................................Automatski, 4 stepenaGume..................................185/55 R15Dužina/širina/visina...............3.885/1.695/1.475 mmMeđusosovinski razmak........2.490 mmRezervoar.............................42,8 lTežina..................................990 kgNajveća dozvoljena težina......1.495 kgPrtljažnik..............................250/787 lKrug okretanja.......................9,8 mUbrzanje 0 do 100 km/h.........11,9 sMaksimalna brzina.................168 km/hPotrošnja...............................6,3 l/100 km (fabr. podatak) Cijena testiranog modela.........13.100 eura
Bonus video:
