„Moderni automobili znaju sve o svojim vozačima“, kaže Folker Ludeman, naučni direktor Centra za zaštitu podataka na Univerzitetu u Osnabriku.
Do 150 senzora je instalirano u moderni automobili. Oni bilježe ponašanje u vožnji, zauzetost sjedišta, ubrzanje, poznaju muzički ukus vozača, prepoznaju greške u vožnji i određuju lokaciju vozila.
Sa ovom riznicom podataka, proizvođači imaju bogato znanje o vozačima i vozilima. Da li je automobil je tako postao špijun, pita se njemački javni servis ARD u velikom istraživanju.
Šta se dešava sa podacima?
Neki podaci se godinama koriste da bi se očitavale greške u mehaničarskim radionicama. U nekim slučajevima, njihovo prikupljanje je obavezno po zakonu – na primjer, radi praćenja emisije štetnih gasova tako što se evidentira koliko goriva troši vozilo.
Od ljeta 2022. novoregistrovani automobili moraju da budu opremljeni i uređajima za memorisanje podataka o nezgodama.
„Pojedinačna zapažanja mogu biti bezopasna, ali ako se podaci objedine, kombinuju i procijene, to može dovesti do ozbiljnih povreda privatnosti“, objašnjava Ludeman.
Recimo, podaci o zauzetosti sjedišta koje automobil „zna“ kako bi upozorio da se veže pojas, ako je sjedište zauzeto. Šta kada se to kombinuje o podacima o odredištu vožnje?
„Ako se težina na sjedištu neprekidno povećava tokom perioda od devet mjeseci i često se posjećuje specijalizovana prodavnica za bebe, onda svako ko ima pristup ovaj podatak zna da se ovi vozači i njihove porodice suočavaju sa velikim promjenama u svojoj životnoj situaciji“, kaže Ludeman.
Ko ima podatke radi posao
Vozači obično ne znaju ko ima koje njihove podatke i šta se sa njima dešava. „Većina je uskladištena na serverima proizvođača“, objašnjava Ludeman. „A oni odlučuju ko će dobiti podatke.“
Za sada samo proizvođači automobila mogu pristupiti i koristiti ove podatke. A oni to i rade.
Jer, ko ima pristup podacima, odlično posluje sa njima. Prema Ludemanu, ne radi se samo o podacima putnika u vozilu. Hitni poziv u EU, takozvani E-Call, automatski upućuje hitni poziv kada se vazdušni jastuk u autu otvori.
„Ukoliko su vozila povezana na sistem E-Call, poziv za hitne slučajeve ne ide na broj hitnih službi 110 ili 112, već na broj proizvođača. A onda oni odlučuju koja šlep-služba će biti angažovana i koja radionica prima nalog za popravku“, kaže stručnjak.
Milijarde na neznanju kupaca
Mogućnosti su tolike da otvaraju apetite. Postoji borba između proizvođača automobila, hitnih službi, softverskih kompanija, radionica, bolnica i osiguravajućih kuća.
Oni su prepoznali ono što stručnjaci dokazuju brojkama: novac se može zaraditi na neznanju kupaca.
Prema konsultantskoj kući Mekinsi, umrežavanje vozila i korišćenje podataka iz automobila imaju veliki ekonomski potencijal. Proizvođači, dobavljači i pružaoci usluga bi mogli da do 2030. godine, kada 95 odsto svih vozila bude umreženo, da očekuju oko 400 milijardi dolara godišnje.
Ko zapravo poseduje podatke?
Naša svakodnevica je sve više umrežena – plišane igračke, tosteri i frižideri su „pametni“ (smart). Ali ko posjeduje podatke?
Potrošači obično pretpostavljaju da imaju prava na podatke koje generišu, uključujući i podatke iz automobila. „U stvarnosti, prava na to ko šta posjeduje su nejasna“, kaže Ludeman.
Podaci još uvijek pripadaju proizvođačima. Ali novi zakon omogućava korisnicima da po prvi put odrede da li i u kojoj mjeri treća lica imaju pristup njihovim podacima – i u koju svrhu.
Zakonom o podacima u EU, koji treba da stupi na snagu 2025. godine, regulisaće se kada kompanije i privatna lica mogu da primaju i dijele informacije sa umreženih uređaja. Istovremeno, treba sprečiti nezakonit prenos podataka. „U određenom smislu, ovo je propis koji ima smisla“, objašnjava Ludeman.
Ali mnoge kompanije oklijevaju da pojačaju zaštitu podataka, kaže Mihael Hajze, glavni ekonomista HQ Trusta. On smatra da bi potrošači štošta morali da plaćaju više ukoliko ne plaćaju i podacima. „Trenutno smo malo previše restriktivni“, smatra on.
Kritike zaštitnika potrošača i ADAC-a
Njemački proizvođači automobila kao što je BMW ukazuju na usklađenost sa zakonskim propisima i da kupci mogu sami da prilagode podešavanja privatnosti.
Ali to nije dovoljno za ADAC, najveće udruženje vozača u Evropi. Udruženje zahtijeva da vozači moraju da znaju koji podaci iz njihovog automobila se prikupljaju, čuvaju i vrednuju, da moraju biti u mogućnosti da isključe obradu i prosleđivanje podataka i sami odlučuju ko ima pristup podacima o njihovom vozilu.
A planirani zakon ne ide dovoljno daleko ni za zaštitnike potrošača. Oni žele jasniju regulativu na nivou EU.
Stručnjak za digitalizaciju Roland Fige vidi da kompanije takođe koriste podatke za poboljšanje usluga i proizvoda. Ali: „Odustajanjem od podataka dobrovoljno u suštini plaćamo podacima i postepeno gubimo suverenitet nad sopstvenim podacima.“
Bonus video:
