I sudijama Vrhovnog suda tek sada je sumnjivo to što je nekadašnji zaštićeni svjedok Zoran Vlaović zvani Bohum dobio prekid zatvorske kazne, dan nakon što je kod istražnog sudije ispričao navodna saznanja o ubistvu policajca Slavoljuba Šćekića.
Zbog toga je, između ostalog, vijeće na čelu sa sutkinjom Stankom Vučinić, ukinulo presudu i vratilo predmet drugostepenom Apelacionom sudu na ponovno suđenje.
Saša Boreta, Ljubo Bigović, Milan Čila Šćekić i Ljubo Vujadinović, osuđeni su u podgoričkom Višem sudu na po 30 godina zbog likvidacije inspektora. Načelnik Odjeljenja za suzbijanje opšteg kriminaliteta - Šćekić, ubijen je 30. avgusta 2005. godine na pragu svoje kuće, hicima iz automatske puške. Poslije gotovo 15 godina, praktično se kreće od početka u tom slučaju. U presudi Vrhovnog suda u koju su “Vijesti” imale uvid, navodi se da je nesporno da se pobijana presuda, pored ostalog, zasniva na iskazu zaštićenog svjedoka Zorana Vlaovića: “Međutim, kako to ocjenjuje Ustavni sud u svojoj odluci, iskaz svjedoka Vlaovića istina nije bio jedini dokaz na kojem se zasnivala osuđujuća presuda, ali je ovaj iskaz za redovne sudove u postupku imao veliki značaj, što ukazuje da se radi o važnom i relevantnom dokazu”, navodi se u obrazloženju presude Vrhovnog suda.
Vlaović je, navodi se u odluci, prvi iskaz kod istražnog sudije dao 28. februara 2006. godine:
“Iz spisa predmeta proizlazi da je Zoran Vlaović prvi svoj iskaz dao 28. 2. 2006. godine, sjutradan nakon što je od Ministarstva pravde Crne Gore dobio prekid izdržavanja kazne zatvora u trajanju od šest godina”... Pojašnjavaju da je bio osuđen presudom Okružnog suda u Beogradu od 30. aprila 2001. godine, zbog krivičnih djela - silovanje u sticaju sa krivičnim djelom protivprirodnog bluda, falsifikovanje isprave i prevare u produženom trajanju: “A koji prekid je po rješenju navedenog ministarstva od 27. februara 2006. godine od tri mjeseca zbog bolesti u užoj porodici počeo da teče od 1. 3. 2006. godine”...
Podsjećaju da je zaštićeni svjedok na glavnom pretresu rekao da ostaje pri svom iskazu datom kod istražnog sudije - da mu je Boreta u karantinu ZIKS-a ispričao da su on i Bigović finansirali ubistvo policajca, a da su Čila Šćekić i “izvjesni Vujdanović”, direktni izvršioci...
To je sve, kako je rekao i kako piše u optužnici, učinjeno jer im je policijski načelnik bio na tragu zbog podmetanja eksploziva na tadašnje gradilište hotela “Splendid”, dok su pokušavali da reketiraju suvlasnike te kompanije... Boreta ga je u sudnici nazivao lažovom, a ovaj mu je odgovorio: “Ja sam te pitao, a ti si mi potvrdio da ga je Čila Šćekić ubio i dodao si: ‘Oduvali smo smrada’”, rekao je tada Vlaović.
U odluci Ustavnog suda, na koju se pozivaju i u Vrhovnom sudu, navodi se da redovni sudovi nijesu bilo kako odgovorili na “uporne navode odbrane o povezanosti svjedočenja V.(Vlaovića) i prekinute mu kazne”.
“U pogledu odlučnih činjenica u vezi s podmetanjaem i aktiviranjaem eksplozivnih materija na gradilištu hotela Splendid i ubistva visokog policijskog službenika... zaštićeni svjedok se različito izjašnjavao kod istražnog sudije Višeg suda u Podgorici... i na glavnim pretresima... Imajući u vidu odredbu... ZKP - u kojoj je propisano da se isključivo na iskazu zaštićenog svjedoka ne može zasnivati sudska presuda, drugostepeni sud je dužan da sa posebnom pažnjom ocijeni sva ona saznanja koja je zaštićeni svjedok dobio od optuženog Saše Borete, a koja su od odlučnog značaja za postojanje krivičnih djela u pitanju krivice i optuženih za ista, s tim što će navesti - da li takva saznanja imaju uporišta i u kojim to izvedenim materijalnimk i personalnim dokazima provdenim na glavnom pretresu pred prvostepenim sudom i na pretresu kod drugostepenog suda”, piše u presudi Vrhovnog suda. Navodi se i da se navedene povrede, na koje je ukazao i Ustavni sud, nijesu mogle otkloniti u postupku odlučivanja po izjavljenim žalbama na presudu Apelacionog suda:
“Pa je stoga bilo nužno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti tom sudu na ponovni postupak i odlučivanje”, navode iz Vrhovnog suda. Vlaović je sudijama pričao da mu je Boreta u zatvoru obrazložio da su policajca ubili jer je “zavukao nos tamo gdje mu mjesto nije bilo”, aludirajući na policijsku istragu kojom je rukovodio Šćekić, a koja je vodila otkrivanju optuženih...
Svjedok je kazao i da je pitao Boretu koja suma je bila u pitanju za ubistvo, a da mu je ovaj odgovorio da je to koštalo koliko vrijede dva “ferarija”: “A Vlaoviću je poznato da jedan košta oko 150.000 do 170.000 eura”, piše u sudskim spisima.
Kad su podstrekli na ubistvo?
Drugostepeni sud će, piše u presudi Vrhovnog suda, omogućiti optuženima Bigoviću i Boreti da se izjasne u pogledu vremena preduzimanja radnje podstrekavanja na krivično djelo - teško ubistvo: “ S obzirom na to da je u izmijenjenoj optužnici Specijalnog državnog tužilaštva, navedeno da je to učinio u noći 22/23. avgusta 2005. godine, a prema činjeničnom opisu sadržanom u izreci prvostepene presude i zaključivanju nižestepenih sudova, radnju podstrekavanja preduzeo je u vremenskom periodu od 28. 7. 2005. do 11. 8. 2005. godine”, navodi se u presudi.
28. februara 2006. godine Zoran Vlaović dao je prvi svoj iskaz istražnom sudiji podgoričkog Višeg suda, dan nakon što je od Ministarstva pravde Crne Gore dobio prekid izdržavanja kazne zatvora u trajanju od šest godina...
Bonus video:
