Presuda Amaru Kadiću za pokušaj ubistva 2. decembra

Konatar: Braniću se ako mi priđu

Kadić je, prema preciziranoj optužnici u dijelu činjeničnog opisa, ispred porodične kuće na Zaimovića livadi, pucao u Konatara 28. jula oko 18.30 časova, i ranio ga sa dva projektila iz pištolja

16475 pregleda 2 komentar(a)
Amara Kadića juče dovode na suđenje, Foto: Jadranka Ćetković
Amara Kadića juče dovode na suđenje, Foto: Jadranka Ćetković

Presuda Amaru Kadiću iz Bijelog Polja zbog krivičnog djela ubistvo u pokušaju sugrađanina Bojana Konatara, u bjelopoljskom Višem sudu biće izrečena 2. decembra u 13.30 časova.

To je juče saopšteno nakon završnih riječi.

Kadić je, prema juče preciziranoj optužnici u dijelu činjeničnog opisa, ispred porodične kuće na Zaimovića livadi, pucao u Konatara 28. jula oko 18.30 časova, i ranio ga sa dva projektila iz pištolja.

Sud je odbacio predlog odbrane i oštećenog da se sasluša Erhan Heldić, za kojeg je sudu potvrđeno da se nalazi u Beogradu na nepoznatoj adresi, zbog čega bi to vodilo odugovlačenje postupka, a iz istih razloga neće biti sprovedena ni rekostrukcija.

Državna tužiteljka Milica Rmandić kazala je da je izvedenim materijalnim dokazima nesporno utvrđeno da je optuženi Kadić pucao u Konatara, na način predstavljen optužnicom.

To je, istakla je tužiteljka, potvrđeno balističkim, trasološkim, sudsko-medicinskim i forenzičkim vještačenjem, napominjući da je djelo počinjeno onako kako je to predstavio oštećeni, a da je Kadićeva odbrana neosnovana.

”Kadić je tvrdio da je tog dana oko 16.30 predao maline u otkup, a da je oko 18 časova pošao u mjesto Osoje, gdje se dan ranije dogovorio da roštilja sa braćom Esadom i Faikom Brzać, i gdje se zadržao do 21 sat, te je da po povratku kući vidio policiju i od komšija saznao da je neko pucao na Konatara, nakon čega se na neko vrijeme sklonio, jer su bili u lošim odnosima”.

Tužiteljka je naglasila da je utvrđeno da materijalni tragovi pored Kadićeve kuće, od rasprsnutog stakla i ljuspice crne, odnosno plave farbe, prema trasološkom vještačenju, pripadaju vozilu “golf5”, kojim je upravljao Konatar. Balističkim vještačenjem je potvrđeno da je u vozilo pucano sa najmanje tri projektila, iz neposredne blizine od 1 do 2 metra”, kazala je tužiteljka, ističući da je trasološkim vještačenjem, imajući u vidu garderobu koju je na sebi imao Konatar, utvrđeno da su u trenutku ispaljivanja projektila usta cijevi pištolja kalibra 9 milimetara bila na odstojanju većem od 90 centimetara, te da su povrede kod oštećenog, prostrelna rana desne butine i lijeve ruke mogle nastati na način kako je to on opisao.

Što se tiče Kadićevog alibija, tužiteljka je kazala da je izjava Faika i Esada Brzaća obezvrijeđena svim izvedenim dokazima i sračunata na pomaganje počiniocu u izbjegavanju krivične odgovornosti.

Punomoćnik oštećenog Igor Radević ponovio je iste tvdnje kao tužiteljka, ističući da je vještačenjem potvrđeno da je na Konatara pucano sa njegove lijeve strane, dok je držao ruke na volanu.

Jedino u čemu su se usaglasile izjave Kadića i Konatara bilo je to da su odranije u lošim odnosima.

Konatar je kazao da je Kadić višestruki povratnik, koji je zbrisao nakon pucanja, nakon čega je neko iz publike doviknuo: “Isto kao ti”. Ta osoba odmah je udaljena iz sudnice.

Konatar je istakao da je Kadić doveo lažne svjedoke - braću Brzać.

”Braća... moraju da rade na kamatu kod njih, pa su morali tako da svjedoče, dok su na svjedoka Heldića, koji je očevidac, izvršili pritisak da ne dođe na suđenje”, kazao je Konatar, dodajući da će morati da se brani ako mu neko od Kadića priđe bliže od tri metra.

Kadićev branilac, advokat Vukoman Golubović kazao je da je u ovom složenom i teškom predmetu njegovom branjeniku stavljeno na teret jedno od najtežih krivičnih djela - ubistvo u pokušaju, ali da ne postoje dokazi da je djelo počinio Kadić.

Podsjetio je da shodnom evropskom, ali i domaćem zakonodavstvu, ako postoji sumnja ili neizvjesnost oko izvedenog dokaza, odnosno prikupljene činjenice, to uvijek treba primijeniti u korist optuženog.

”Tužilaštvo nije prihvatilo odbranu optuženog, iako je ona u potpunosti potvrđena kazivanjem dva svjedoka, da nije mogao izvršiti djelo jer nije ni bio na to mjestu”.

Komentarišući eventualni umišljaj, Golubović je rekao da ga u konkretnom djelu nema “jer je lice koje je pucalo, ma ko to bio, nije ispalio projektile prema gornjim vitalnim organima, već su oni imali silaznu putanju, prema podlozi, odnosno zemlji”.

Predložio je da njegovog klijenta oslobode od optužbe.