Pet svjedoka saslušano je juče u podgoričkom Višem sudu, u nastavku suđenja Zlatku M. Jovanoviću, optuženom za ubistvo Zorana Pavićevića u danilovgradskom restoranu “Obala”.
Miloš V. Popović ispričao je da je oko ponoći čuo da je njegov pas zalajao u dvorištu, a koje se nalazi u blizini stadiona Fudbalskog kluba “Iskra”.
Naveo je da je ustao, izašao iz kuće, potom pogledao, ali da nije primijetio ništa. Ujutru je, kazao je, otišao na posao, a potom iz medija saznao da je stradao Pavićević.
”Te noći kada sam izašao iz kuće, nijesam primijetio ništa neobično, kada je pas zalajao prema stadionu”, kazao je svjedok.
Okrivljeni Jovanović istakao je da je poslije 22 sata otišao na stadion da prošeta svog psa, jer je imao na to pravo u vrijeme zabrane kretanja zbog epidemije korona virusa.
Tvrdi da je vidio Popovića u dvorištu i da mu se javio, govoreći mu “zdravo”, ali da ne zna da li je i on njega vidio.
Popović je ostao kod svoje tvrdnje da je bilo oko ponoći i da nije vidio optuženog.
Darko Ž. Pavićević, brat pokojnog Zorana, izjavo je na suđenju da su ga policijski inspektori pitali da li se njegov brat sa nekim svađao ili tukao.
”Nije se ni svađao ni tukao. Nisam mogao da vjerujem u ovo što se desilo. Dan nakon događaja sreo sam se sa optuženim Zlatkom, ispred zgrade.
”Potapšao me po ramenu i rekao: ‘Budi jak. Žao mi je Zorana’. Narednih dana kada bismo se sreli, prolazio je pored mene i ‘ni zdravo’ nije mi rekao. Čuo sam od Milana Babića da je moj brat, dok je radio kao stražar tokom noći u restoranu ‘Obala’, ponekad pustio da u objekat uđe Jovanović”, izjavio je Pavićević.
Okrivljeni je odgovorio da nije tačno da ga je njegov brat puštao u lokal tokom noći.
Miomir M. Iković kazao je da nema nikakva saznanja u vezi s ubistvom, dodajući da se svake noći družio sa optuženim Jovanovićem.
”Stražario sam na stradionu ‘Iskre’ i gotovo svake noći bi Zlatko Jovanović dolazio kod mene. Razgovarali bismo o svakodnevnim stvarima. Tog 23/24.novembra, došao je kod mene oko 19:15, do 19:30 časova, a tako i prethodnih večeri u tom periodu. Ostao bi oko sat vremena, a nekada i duže. Popili bismo po pivo ili sok, i to je bilo normalno druženje. Odlazio bi oko 20:05 ili 20:10 časova i otišao bi kući. Ujutro kada sam završio smjenu oko sedam sati, otišao sam kući i bilo mi je čudno što nisam sreo sada pokojnog Pavićevića, jer smo se uvijek sretali ispred zgrade zato što je i on završavao smjenu oko sedam sati”, izjavio je Iković.
Na suđenju je pročitana njegova izjava u istrazi gdje je izjavio da mu se optuženi Jovanović žalio da ima psihičkih problema.
”Zlatko mi se svake noći žalio da ima psihičkih problema, da se liječio kod psihijatra, da pije terapiju, ali da mu ništa ne pomaže”, rekao je Iković.
Optuženi i njegov branilac, advokat Boris Adžić, prigovorili su njegovom svjedočenju, jer je, kako tvrde, iskaz kontradiktoran.
”Došao sam u 19:55 časova i ostao od 45 minuta do sat vremena”, tvrdi Jovanović.
Svetozar R. Kaluđerović, kazao je da je pokojni Zoran bio pošten, da je u njega imao veliko povjerenje, jer su zajedno radili u “Lutriji Crne Gore”.
U optužnici se navodi da je okrivljeni Jovanović zadao Pavićeviću najmanje 19 udaraca u predjelu glave.
Prema tom tužilačkom aktu, on je u noći između 23. i 24. novembra 2020. godine, u vremenu od 20:00 do 06:00 časova u Danilovgradu u restoranu “Obala”, na svirep način iz koristoljublja sa umišljajem ubio Pavićevića.
”Oštećenom je zadao najmanje 19 udaraca u predjelu glave čvrstim, mehaničkim oruđem. Okrivljeni je potom sa šanka objekta oduzeo oko 70 eura”, navodi se.
Optužen je da je izvršio krivično djelo teško ubistvo.
Svjedok tvrdi da se sjetio detalja...
Tokom svjedočenja Milan M. Babić je nekoliko puta kazao da mu je pokojni Zoran bio kao brat.
”Družili smo se i povezivala nas je ljubav prema fudbalu. Bio je primjeran momak, ni mrava ne bi zgazio. Kao brat mi je bio. Pričao mi je Zoran da je kod njega, dok je radio kao stražar u restoranu ‘Obala’, dolazio Zlatko Jovanović i da su igrali tombolu na aparatima. Ovo sam ispričao njegovom bratu Darku, nakon što je Zoran stradao”, izjavio je svjedok.
Na suđenju je pročitan iskaz u istrazi pred tužilaštvom, u kojem je Babić kazao da mu Zoran nikada nije rekao da nekoga pušta u objekat i dolazi li neko dok je na radnom mjestu.
”Tada se nisam mogao sjetiti, a u međuvremenu sam se sjetio”, pojasnio je Babić razlike u svom svjedočenju.
”Nije tačno da sam dolazio tokom noći, a jesam tokom dana. Tačno je da sam radio kao šanker u tom restoranu, a ponekad bi ostao sa Zoranom i ostalim osobljem, nakon radnog vremena da igramo tombolu. Nakon pojave virusa korona, ja nijesam dolazio u taj restoran”, izjavio je optuženi Jovanović.
Advokat Boris Adžić, ocijenio je iskaz svjedoka kao kontradikotran i suprotan od iskaza kod tužioca.
Bonus video:
