Nikšićanki Ani Pešukić, koja je tužilaštvu priznala da je ukrala zlato iz kuće Aca Đukanovića, već dvije godine zabranjeno je da napušta teritoriju glavnog grada.
Mjera nadzora ponovo joj je produžena 26. avgusta, kada joj je naloženo da se i dalje, jednom sedmično, javlja Specijalnom policijskom odjeljenju.
Takvu odluku donio je sudija specijalnog odjeljenja Višeg suda, sudija Goran Sćepanović.
Nju tužilaštvo tereti da je iz kuće jednog od vlasnika Prve banke ukrala veću količinu zlata, nakita, zlatnika, ručnih satova od zlata... - vrijednosti 331.500,27 eura.
Ana Pešukić je godinama radila kao vaspitačica u kući brata predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića.
”Produžavaju se mjere nadzora - zabrana napuštanja boravišta, tj. glavnog grada, Podgorice, tako da se van granica područja glavnog grada optužena ne smije udaljavati, a koju će izvršiti Uprava policije, Specijalno policijsko odjeljenje i obaveza povremenog javljanja određenom državnom organu, po kojoj je optužena dužna da se svakih sedam dana javi u Upravu policije Crne Gore u Specijalno policijsko odjeljenje u Podgorici, o čemu će biti sačinjena službena zabilješka i dostaviti Višem sudu u Podgorici, koje su određene rješenjem ovog suda od 28.9.2020. godine”, piše u rješenju.
Upozorena je da joj, ukoliko prekrši izrečene mjere nadzora, mogu odrediti pritvor.
”Izrečene mjere nadzora će trajati dok za to bude postojala potreba, a najduže do pravosnažnog okončanja postupka, s tim što će svaka dva mjeseca Sud ispitati da li je primjena navedenih mjera nadzora još uvijek potrebna”, piše u tom dokumentu.
Sudija obrazlaže da joj je optužnicom Specijalnog državnog tužilastva stavljeno na teret izvršenje krivičnog djela teška krađa u produženom trajanju, ali i da su joj mjere nadzora određene još prije skoro dvije godine - 20. oktobra 2020.
”Ispitujući potrebu daljeg trajanja mjera nadzora, nakon dva mjeseca od njihovog posljednjeg produženja... Sud smatra da i dalje postoje razlozi koji opravdavaju trajanje navedenih mjera nadzora, budući da nijesu izmjenjene okolnosti zbog kojih su mjere određene i produžene”, napisao je sudija.
Obrazložio je da težina izvršenog krivičnog djela i visina zakonom propisane kazne, upućuju na postojanje okolnosti koje ukazuju na opasnost od skrivanja i bjekstva optužene.
”Odužuju se za stare usluge”
Komentarišući novo produženje mjera nadzora, Ana Pešukić je rekla “Vijestima” da svaki, malo školovaniji pravnik, zna da nije moguće da u jednom predmetu krivične prirode prvooptuženi nema mjere nadzora, a da ih ima drugooptuženi.
”Pri čemu drugooptužena nema veze sa krivičnim djelom prvooptuženog”.
”Nije bilo dovoljno ni što sam priznala djelo, nijesam negirala, što nijesam bježala, nijesam se krila kao tajni agent, ležala u Kliničko-bolničkom centru simulirajući bolest kao oni za koje je stvarno nadležan specijalni tužilac. Ne, nijesam, kriva sam, ali hoću da mi se sudi po slovu zakona, a ne po naređenjima i revanšu za neke stare usluge. Za mene nije nadležno Specijalno državno tužilaštvo (SDT). To nije po zakonu, niti će ikada biti. Za mene je nadležan Osnovni sud, jer nijesam nanijela štetu Plantažama, iako je moj bivši poslodavac (Aco Đukanović prim. aut) imao aspiracije i ka njima, jer je on volio da kupi nešto od države, pa oni ne isele iz tog objekta do predviđenog roka, pa se on naljuti, tuži ih, i dobije tri puta više od uloženog, zato je i sa pravom najunosniji grobar državnog kapitala ikada”, rekla je ona.
Tvrdi da ne postoji nijedan razlog da joj se mjere nadzora i dalje određuju, ali da sudija ne odustaje od toga.
”Zaista je frapantan kontinutet ispada sudije Šćepanovića, koji se, iako je bio predsjednik Osnovnog suda u Baru, pa se broji da ima neko iskustvo, nije udostojio da pročita dokumenta međunarodnog karaktera koja ga obavezuju da shvati da su ljudska prava nešto o čemu se debelo vodi računa, ali i da shvati da on krši moja prava i da je obesmislio institut mjere pojačanog nadzora. Time je stvorio pretpostavku da njega i njegove predmete u budućnosti preispita Sudski savjet”.
Upitna nadležnost
Ocijenila je da je očigledno da neko priželjkuje da se ona pravi mrtva i pusti ih da vježbaju pravdu na njoj.
”Svako ko je ikada počinio krivično djelo iz člana 240 u Crnoj Gori, zna ko mu je sudio i izrekao kaznu - Osnovi sud i nijedan drugi, a u mom slučaju su Specijalno tužilaštvo, a nema organizovanog kriminala i sudi nam Viši sud, a nije njihova nadležnost... Dvije godine odugovlačenja postupka i zamlaćivanja, a do sad je sve već moglo da bude prošlost”.
Dodala je i da joj “jadnim i nejasnim obrazloženjima, prepisanim iz prethodnih rješenja” opet ograničavaju slobodu kretenja.
”Sudija Šćepanovic i dalje prema meni nema opravdane razloge za mjere pojačanog nadzora, jer navodi nepostojeće argumente, a onda kaže da će na svaka dva mjeseca da procijeni je li došlo vrijeme da se mjera ukine. Ne znam na osnovu kog kriterijuma će to da utvrdi, ako ne postoji kriterijum na osnovu kog je izrečena mjera”.
Nikšićanka je još u martu 2020. godine priznala tada osnovnom državnom tužiocu Vukasu Radonjiću da je ukrala vrijedan nakit, ali je predmet preuzelo Specijalno državno tužilaštvo.
U oktobru te godine, tadašnja specijalna tužiteljka Stojanka Radović protiv nje je podigla optužnicu, tvrdeći da je sa zlatarima Filipom i Čedom Ralevićem formirala krimi-organizaciju.
Prema optužnici, Filip Ralević podstrekao je Anu Pešukić da iskoristi povjerenje porodice Đukanović i iz ormana njihovog stana otuđi veću količinu zlata, nakita, zlatnika, ručnih satova od zlata.
Viši sud je prilikom kontrole optužnice oboje oslobodio od optužbi za stvaranje kriminalne organizacije i potvrdio dio optužnice za krivična djela teške krađe, teške krađe putem podstrekivanja i zloupotrebu službenog poslovanja u privrednom poslovanju.
Još nije jasno kako i na koji način funkcioniše sistem pravde u Crnoj Gori, uprkos velikom broju otkrivenih anomalija u njemu u proteklih 30 godina. Nije mi jasno kako je moguće da sam i dalje talac nerazumijevanja pravne norme, straha, drskosti, uticaja ili čega već, pune dvije godine
Đukanovićeve “produžene ruke” i dalje bi da utiču na odluke
Ana Pešukić je kazala i da je odbila sporazum o priznanju krivice sa SDT, ali ne zato što nije kriva, već da bi se ustanovilo da to tužilaštvo nije nadležno za njen predmet.
”I da je njihova otimačina predmeta tadašnjem osnovnom državnom tužiocu Vukasu Radonjiću bio pravni marifetluk da se ne sazna ko je oštećeni, jer bi oni to zataskali da ja nijesam progovorila”. Poslije toga su rekli da sam organizovani kriminalac, pa kad im ni to nije prošlo, sada bi produžene ruke Aca i ekipe da i dalje utiču na odluke”.
Bonus video:
