Predsjednik Upravnog odbora Fonda penzijskog i invalidskog osiguranja Alija Košuta nije razriješen u skladu sa zakonom.
To je saopšteno iz Upravnog suda Crne Gore.
U nastavku presudu prenosimo u cjelosti:
"Upravni sud Crne Gore je presudom U.br.23/23 od 08.05.2023. godine poništio rješenje Vlade Crne Gore broj 07-5469/2 od 19.12.2022. godine kojim je usvojen predlog predsjednika Vlade Crne Gore, pa je tužilac kao predsjednik Upravnog odbora Fonda penzijskog i invalidskog osiguranja razriješen, kao i dva člana navedenog odbora, jer je naknadno utvrđeno da predsjednik i jedan član ne ispunjavaju uslove propisane članom 119 Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, kao i da je jedan član u konfliktu interesa", navodi se u saopštenju suda.
Odredbom člana 119 stav 1 Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (Sl. list RCG, br. 54/2003...i br. 47/2007 i "Sl.list CG", br.12/2007...i br.80/20), propisano je, kako se navodi, da lica koja se imenuju u Upravni odbor moraju biti lica sa stručnim znanjem i iskustvom iz oblasti penzijskog i invalidskog osiguranja, finansija, investicija ili osiguranja.
Odredbom stava 2 ovog člana je propisano da najmanje četiri od ukupnog broja članova Upravnog odbora mora imati najmanje pet godina radnog iskustva na poslovima iz stava 1 ovog člana. Odredbom stava 3 istog člana je propisano da član Upravnog odbora ne može biti: 1) lice koje je osuđivano za krivična djela koja ga čine nedostojnim za obavljanje te funkcije, kao i odgovorno lice u privrednom društvu nad kojim je pokrenut stečajni postupak; 2) lice koje je izgubilo pravo da obavlja funkciju člana organa finansijske institucije po domaćem ili inostranom zakonodavstvu; 3) lice koje pruža usluge i prodaje proizvode Fondu, kao i lice čije bi djelovanje moglo da dovede do sukoba interesa i 4) direktor Fonda. Odredbom stava 4 navedenog člana je propisano da se član Upravnog odbora razrješava se u slučaju: 1) nastanka okolnosti iz stava 3 ovog člana; 2) gubitka poslovne sposobnosti; 3) neopravdanog izostanka sa najmanje tri sjednice Upravnog odbora.
Odredbom člana 11 Statuta Fonda penzijskog i invalidskog osiguranja Crne Gore je propisano ("Sl.list CG", br.109/20) da članu Upravnog odbora mandat prestaje: 1) istekom vremena na koje je imenovan; 2) ostavkom i 3) razrješenjem, u skladu sa zakonom.
Upravni sud je ocijenio da iz obrazloženja osporenog rješenja ne proizilaze jasni razlozi kojim se tuženi rukovodio prilikom donošenja osporenog rješenja. Ovo iz razloga što je upravo od strane tuženog, dana 03.08.2022. godine, donijeto Rješenje o imenovanju predsjednika i tri člana Upravnog odbora Fonda penzijskog i invalidskog osiguranja, a kojim rješenjem je između ostalog za predsjednika Upravnog odbora Fonda penzijskog i invalidskog osiguranja imenovan ovdje tužilac, pa je nejasno, na osnovu čega je naknadno utvrđeno da predsjednik i jedan član ne ispunjavaju uslove iz člana 119 Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, kako je to navedeno u predlogu za razrješenje, a u konačnom i prihvaćeno u osporenom rješenju. Kako su u obrazloženju osporenog rješenja o tome izostali jasni i valjani razlozi, to je Sud bio onemogućen da ispita na osnovu čega je prvobitno utvrđeno da je tužilac ispunjavao uslove za imenovanje, odnosno da li su razlozi za imenovanje uopšte postojali u trenutku imenovanja.
Upravni sud ukazuje da je zahtjev za zakonitošću obrazloženja, kao bitan elemenat zakonitosti određene odluke kojom se rješava o pravu i pravnom interesu lica, standard obrazložene odluke u smislu prava na pravično suđenje, garantovanog članom 6 Evropske konvencije o ljudskim pravima i osnovnim slobodama, iz čega dalje slijedi obaveza tuženog da pruži valjano obrazloženje i da jasne činjenične i pravne razloge na kojima je zasnovao svoju odluku, a sve kako bi se njena zakonitost mogla ispitati. Prednje stanovište izraženo je u presudama Evropskog suda za ljudska prava (Ruiz Torija protiv Španije, od 9. decembra 1994. godine, § 29, Georgiadis protiv Grčke, od 29. maja 1997. godine, § 43, Higgins i ostali protiv Francuske, od 19. februara 1998. godine, § 43, Hiro Balani protiv Španije, od 09.09.1994. godine, Taxquet v. Belgium, od 16.11.2010 godine, 926/05, § 91), koje imaju za cilj da spriječe arbitrernost, odnosno proizvoljnost u postupanju u svakom konkretnom slučaju.
Po nalaženju Suda, odredbu člana 119 stav 1 Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, treba tumačiti kao imperativnu odredbu, u smislu da neko lice ne može biti član Upravnog odbora ako nema stručno znanje i iskustvo iz oblasti penzijskog i invalidskog osiguranja, finansija, investicija ili osiguranja, što dalje znači da je riječ o uslovu koji mora biti ispunjen kada se odlučuje o imenovanju nekog lica u Upravni odbor Fonda Penzijskog i invalidskog osiguranja. Stoga, naknadno utvrđenje da neko od članova ne ispunjava taj uslov, ne dovodi u pitanje mogućnost njegovog razrješenja, ali to u konačnom ne oslobađa tuženi organ dužnosti da za svoju odluku da valjane i jasne razloge, odnosno da zaključak iz predloga podnijet od strane predsjednika Vlade, potkrijepi pravno relevantnim činjenicama i dokazima.
Imajući u vidu navedeno, Sud zaključuje da je počinjena povrede pravila postupka iz člana 22 stav 7 Zakona o upravnom postupku ("Sl.list CG", br.56/2014, 20/2015, 40/2016 i 37/2017), pa je tužbu usvojio i osporeno rješenje poništio."
Bonus video:
