Sudski savjet (SS) razriješio je dvoje sudija zbog vršenja krivičnih djela i to prije više od 10 godina. SS razriješio je 2017. još jednog sudiju, ali je ta odluka poništena i on je vraćen na posao. Zbog nesavjesnog i nestručnog rada razriješeno je njih pet, ali i ta razrješenja bila su davno, posljednje prije 12 godina.
Prema podacima do kojih je došao Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), veoma često se dešavalo da sudije podnošenjem ostavke, onemoguće vođenje disciplinskog postupka. Kao što je CIN-CG ranije pisao ista je praksa bila i u tužilaštvu.
Jedan broj razriješenih sudija nastavio je da radi u pravosudnom sistemu, najčešće kao advokati.
Pregledom disciplinskih postupaka objavljenih na sajtu, Savjet je imao praksu da simboličnim umanjenjem plate na par mjeseci kazni sudije za stalna prekoračenja rokova izrade presuda; neopravdanog odsustva sa suđenja po mjesec dana; nepostupanje u zakonskim rokovima u više predmeta. Dešavalo se često da su sudije samo opomenute za kršenja dužnosti.
Sistem za utvrđivanje odgovornosti sudija i državnih tužilaca nažalost još uvijek nije djelotvoran, ističe za CIN-CG pravna savjetnica Akcije za ljudska prava (HRA) Marija Vesković.
“Brojni krivični postupci koji su pokrenuti u prethodnih 15 mjeseci ukazuju na to da je u sudstvu i tužilaštvu bilo nezakonitog uticaja, dok je s druge strane praksa utvrđivanja disciplinske i etičke odgovornosti na minimalnom nivou”, naglašava Vesković.
Bivšeg sudiju Osnovnog suda u Kolašinu Branislava Grujića SS je 2009. razriješio jer je pravosnažno osuđen na godinu zatvora zbog zloupotrebe službenog položaja i nesavjesnog rada u službi.
Osuđen je zato što je u više predmeta dozvolio da zastari krivično gonjenje, a u jednom predmetu omogućio osuđenom da izbjegne izvršenje kazne.
Bio je optužen za zloupotrebu službenog položaja za koju je predviđena kazna zatvora od godinu do osam godina i za dva krivična djela - nesavjestan rad u službi. Za to krivično djelo predviđena je novčana kazna ili zatvor do tri godine.
Osnovni sud u Bijelom Polju, međutim, osudio ga je za blaži stav krivičnog djela zloupotrebe na deset mjeseci zatvora i za samo jedno djelo nesavjestan rad u službi na tri mjeseca i izrekao mu jedinstvenu kaznu od godinu dana.
U istom predmetu duplo veću kaznu zatvora od dvije godine dobio je upisničar krivičnih predmeta u sudu nego sudija Grujić.
Najozbiljnije posljedice zbog kršenja etike i načela profesije snosio je bivši sudija Višeg suda u Bijelom Polju Arif Spahić. On je 2010. zbog dva krivična djela primanja mita osuđen na sedam godina zatvora. Sudski savjet ga je razriješio 2011. Za krivično djelo za koje je osuđen predviđena je kazna od tri do 15 godina.
Osuđen je pošto je dokazano da je primio mito od oko 20.500 eura da bi izrekao blažu kaznu u predmetu zbog teškog krivičnog djela iz oblasti javnog saobraćaja sa smrtnom posljedicom. Pored toga, sudija je optuženom omogućio ukidanje pritvora i bjekstvo.
U drugom predmetu Spahić je primio i mito od 18.500 eura da bi okrivljenom zbog neovlašćene proizvodnje, držanja i stavljanja u promet opojnih droga izrekao blažu zatvorsku kaznu i ukinuo pritvor.
SS je 2017. godine razriješio tadašnjeg predsjednika Osnovnog suda na Cetinju Gorana Vrbicu, ali ga je 2021. vratio na posao. Vrbica se teretio da je sudiji Nebojši Markoviću dao uputstva kakvu odluku da donese i time ošteti jednu firmu na račun druge za 800.000 eura.
Presudu kojom je osuđen na godinu dana ukinuo je Ustavni sud. U ponovnom postupku sudija je oslobođen optužbi s obrazloženjem da nema dokaza da je zloupotrijebio položaj. Vrbica je nakon što je vraćen na posao nastavio da radi kao sudija, u Osnovnom sudu u Kotoru, ali je ubrzo podnio ostavku.
Optužbi je oslobođen i sudija Nebojša Marković, protiv koga je takođe vođen proces u istom postupku, ali se SS nije bavio njegovim slučajem, jer je on podnio ostavku i prešao u advokate.
Sutkinja sahranila tuženog
Zbog nestručnog i nesavjesnog rada SS je razriješio petoro sudija, posljednjeg prije 12 godina.
Bivša sutkinja Osnovnog suda u Pljevljima Zorica Novaković, bivši sudija Osnovnog suda u Podgorici Žarko Savković, bivša sutkinja Osnovnog suda u Kolašinu Ljiljana Simonović, bivši sudija Osnovnog suda na Cetinju Duško Jovović i bivši sudija Višeg suda u Bijelom Polju Atif Adrović razriješeni su zbog nestručnog i nesavjesnog obavljanja sudijske funkcije, u postupcima od 2008. do 2011.
Simonović je razriješena zato što je tokom 2008. i 2009. godine imala preko 50 odsto ukinutih odluka, ali i što godinama nije postupala u desetinama izvršnih predmeta, iako je bila dužna da to uradi hitno. U jednom predmetu sutkinja je čak prekinula postupak zbog smrti tuženog, koji je bio živ.
Savković je razriješen zato što u mnogim predmetima nije postupao po više godina, zbog čega je u nekim došlo i do zastare krivičnog gonjenja.
Novaković takođe godinama nije postupala u izvršnim predmetima ili je postupala pogrešno. Ona je, nakon toga, nastavila da radi kao advokatica. Međutim, nedavno je osuđena na tri godine zatvora za produženo krivično djelo prevare i produženo krivično djelo falsifikovanja isprave. Tereti se da je naplaćivala lažne troškove od 160.000 eura u više od 20 predmeta. Ta presuda još nije pravosnažna.
Bivši sudija Jovović je dobio otkaz zato što je, tokom 2009, kasnio pri izradi preko 150 presuda. Prema ZKP-u presuda koja je objavljena mora se napisati i otpremiti u roku od mjesec dana, a u složenim postupcima u roku od dva mjeseca. Bivšem sudiji Jovoviću, sada advokatu, je za neke presude trebalo i do osam mjeseci.
Nema odgovornih za zločine, ali ima za krađu struje
Slučaj sudije Adrovića slikovito pokazuje kako sudija može biti razriješen i zbog mnogo blažih prestupa od onih koji mnogi predstavnici pravosuđa čine godinama.
Adrović je razriješen jer je uslovno kaznio čovjeka koji je krao struju, a kasnije platio EPCG i više para nego što je potrošio. Ovaj optuženi je, međutim, ranije bio osuđen na 45 dana zatvora zbog ugrožavanja saobraćaja, pa se SS u odluci o razrješenju Adrovića pozvao na odredbu KZ da se uslovna osuda ne može izreći ako neko u roku od pet godina počini novo krivično djelo.
U svim ovim postupcima predsjednica SS bila je Vesna Medenica kojoj se sada sudi za zloupotrebu službenog položaja. SDT Medenicu tereti da je kao pripadnica kriminalne organizacije koju je formirao njen sin Miloš Medenica podstrekavala sudije raznih sudova da donose odluke u korist stranaka, koje su zauzvrat davale mito ili su s njom u kumovskim vezama.
Trenutno su u toku i krivični postupci protiv sudija Danila Jegdića i Blaža Jovanića i sutkinja Marije Bilafer i Milice Vlahović-Milosavljević.
Sutkinja kotorskog Osnovnog suda Bilafer sumnjiči se za zloupotrebu službenog položaja, odnosno da je donosila nezakonite sudske odluke o uknjižbi u zoni morskog dobra. Iz SDT-a nije odgovoreno na pitanja CIN-CG u kojoj je fazi ovaj postupak i da li je protiv sutkinje podignuta optužnica.
Sutkinja Privrednog suda Vlahović-Milosavljević je optužena za zloupotrebu službenog položaja, odnosno da je pod pritiskom bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice, suprotno Zakonu o izvršenju i obezbjeđenju, donijela privremenu mjeru u korist Medeničinog kuma, Rada Arsića i njegove kompanije, čime su teže povrijeđena prava druge stranke.
Njen suspendovani šef u Privrednom sudu Jovanić optužen je da je bio organizator kriminalne organizacije koja je vršila malverzacije u stečajnim postupcima u tom sudu, pravila fiktivne troškove i lažne procjene, čime je osam kompanija oštećeno za više stotina hiljada eura.
Od početka rada SS donijeta je 21 odluka o suspenziji sudija - Branislava Grujića, Snežane Dragojević, Željka Šupljeglava, Žarka Savkovića, Zorice Novaković, Zorana Lekića, Zorana Ašanina, Milorada Marotića, Ilijaza Kroma, Isada Jašarovića, Arifa Spahića, Ljiljane Simonović, Nikole Tomića, Vidomira Boškovića, Nedeljka Mrdaka, Atifa Adrovića, Lazara Akovića, Danila Jegdića, Marije Bilafer, Milice Vlahović-Milosavljević i Blaža Jovanića.
Odluka o suspenziji, to jest privremenom udaljenju, se donosi ukoliko je protiv sudije ili tužioca pokrenut krivični postupak za djelo koje ga čini nedostojnim za vršenje funkcije, određen pritvor ili ukoliko je u toku disciplinski postupak o razrješenju.
Osim već razriješenih sudija i četvoro protiv koji je postupak još u toku, gotovo svi ostali suspendovani su dali ostavke i time onemogućavali vođenje disciplinskih postupaka.
I Vesna Medenica, koja je gotovo tri decenije bila na čelnim funkcijama u pravosuđu, izjegla je da SS razmatra njen slučaj, jer je podnijela ostavku prije nego što je protiv nje pokrenut krivični postupak.
Dugo trajanje postupka baca sjenku na istinu
Dugogodišnja sutkinja i bivša članica SS Ana Perović-Vojinović za CIN-CG kaže da je sigurna da krivični postupci koji se vode protiv čelnika pravosudnih institucija i sudija neće biti neslavno okončani:
“Međutim, opravdana je bojazan u pogledu trajanja postupka, jer dugo trajanje postupka uvijek baca sjenku na istinu koja se utvrdi u proceduri, razvodnjavaju je i ista gubi na snazi.”
Trebalo bi, kaže Perović-Vojinović, da postoji konsenzus da se ovim postupcima da prioritet i apsolutna posvećenost, da bi se došlo do kvalitetne presude koja je stručno utemeljena i argumentovana.
“Znači, kraći rokovi u zakazivanju pretresa, temeljna i brza obrada rezultata dokaznog postupka, i dobro vladanje kompletnim spisima predmeta”, kaže ova sutkinja Upravnog suda.
Ona ocjenjuje da je disciplinska odgovornost sudija nesporno jedno od najvažnijih pitanja od kojih zavisi efikasno pravosuđe.
“Svjedoci smo mnogih negativnih dešavanja u sudstvu, u posljednjih par godina, a posebno nemoć da se situacije u kojima postoji sumnja da se prave krupne greške zbog nestručnosti ili sumnja na korupciju riješe adekvatno i brzo.”
Perović-Vojinović je bila članica SS od jula 2018. do jula 2022. godine. Ona ističe da je SS u tom periodu posebno “mučila” disciplinska odgovornost sudija, kao i neefikasan, prevaziđen i neprimjenljiv Zakon o Sudskom savjetu i sudijama.
Objašnjava da Zakon disciplinske prekršaje uopšteno definiše, što u praksi ima za posljedicu da se prijava nerijetko odbaci.
I predstavnica HRA Vesković pojašnjava da su zakonski opisi nekih disciplinskih prekršaja nosioca funkcija, ne samo u sudstvu, već i u tužilaštvu, suviše neodređeni, proizvoljno se tumače, što vodi izbjegavanju utvrđivanja odgovornosti, pa se dešava da se sudije i tužioci nejednako tretiraju.
Neophodno je, dodaje pravna savjetnica HRA, unaprijediti zakonodavni okvir, posebno kada je u pitanju kršenje Etičkog kodeksa i disciplinskih prekršaja:
“Razlika nije beznačajna, jer disciplinski prekršaji povlače ozbiljne sankcije za razliku od etičkih prekršaja, koji su praktično nekažnjivi.”
Ne dozvoliti ostavku dok se vodi disciplinski postupak
Perović-Vojinović ukazuje i da je problematično pitanje mogućnosti davanja ostavke od strane sudije i to u slučajevima kada postoji sumnja da je svojim ponašanjem počinio teži disciplinski prekršaj.
“Smatram da sudije kao javni funkcioneri imaju posebnu odgovornost pred građanstvom, te da bi Zakonom trebalo riješiti ‘pravnu moć’ ostavke, na način da disciplinski prekršaj mora imati prioritet.”
I Vesković ističe da je ova praksa problematična, te da je i HRA predložio da se, izmjenama Zakona, propiše da se ostavka ne razmatra za vrijeme trajanja disciplinskog postupka.
Međutim, Ministarstvo pravde je to odbilo s obrazloženjem da je Ustavom propisano da sudijska funkcija, između ostalog, sudiji prestaje i kada to sam zatraži.
Vesković pojašnjava da u Srbiji postoji zakonska mogućnost da se ostavka ne prihvati do završetka disciplinskog postupka, te da i u njihovom Ustavu piše da sudiji prestaje funkcija i kada to sam zatraži, pa to nije bio razlog da se ova odredba ne usvoji.
Pravna savjetnica HRA ocjenjuje da je problem i u pokretanju postupka utvrđivanja odgovornosti zato što članovi SS i TS, kao ni disciplinski tužilac, nemaju ovlašćenje da pokrenu postupak utvrđivanja odgovornosti sudije ili tužioca. To bi trebalo mijenjati. Svaki član SS i TS bi trebalo da ima ovlašćenje da pokrene disciplinski postupak, ističe ona.
To što određeni slučajevi nikada nisu procesuirani, a zakonski uslovi su to omogućivali, pokazuju i da nije samo problem u zakonodavnom okviru, već i u nedostatku proaktivnosti ili volje nosilaca pravosudnih funkcija da pokrenu postupak protiv svojih kolega, kaže pravna savjetnica HRA.
Vesković navodi slučaj sudije Milosava Zekića, koji je obavljao sudijsku funkciju skoro godinu dana nakon što je pravosnažno osuđen za krivično djelo, iako je odmah morao biti razriješen.
“Predsjednica Vrhovnog suda tada je bila Vesna Medenica, znala da se protiv Zekića vodi krivični postupak, ali nije pokrenula disciplinski postupak protiv njega ni kad je osuđen.”
Ovakvo ponašanje predsjednika suda predstavlja osnov za razrješenje sa predsjedničke funkcije, zaključuje Vesković.
“Nije nam poznato ni da se postavilo pitanje zakonitosti odluka koje je sudija Zekić donosio u vrijeme kada više nije mogao biti sudija.” Tek nakon godinu dana od osude, on je podnio ostavku.
Trenutna vršiteljka dužnosti predsjednice Vrhovnog suda Vesna Vučković, koja je i članica SS je za CIN-CG rekla da nije u njenoj nadležnosti da govori o odgovornosti sudija i uputila nas na Disciplinsko vijeće SS.
Međutim, i iz disciplinskog vijeća SS ostali su nijemi na naša pitanja i molbe da odgovore, što dosta govori o tome koliko su spremni da mijenjaju sistem.
Sudiji Osnovnog suda u Podgorici Danilu Jegdiću sudi se već šest godina, a još nije donijeta ni prvostepena odluka. Optužen je za produženo falsifikovanje službene isprave za koje je zaprijećena kazna zatvora od tri mjeseca do pet godina, s tim da kod produženih krivičnih djela sud može izreći strožu kaznu od propisane.
U odgovoru nikšićkog Osnovnog suda u kome se vodi ovaj predmet, za CIN-CG je rečeno samo da je postupak i dalje u toku kod sudije Save Mušikića.
Koliko će trajati procesi nekadašnjoj predsjednici Vrhovnog suda i suspendovanom predsjedniku Privrednog suda? Po tome kako su počela suđenja, po čestim odlaganjima pretresa, moglo bi se zaključiti da će pravda biti spora. Ako je uopšte bude.
Ispitivati razloge zastarijevanja
Dosadašnja praksa postupanja oba savjeta, po pritužbama na rad sudija i tužilaca kao i godišnji izvještaji o radu, pokazali su da postoje brojni slučajevi zastarijevanja krivičnog gonjenja, podsjeća Vesković.
“Međutim, u praksi su izostale provjere i pokretanje postupaka za eventualno utvrđivanje njihove odgovornosti.”
Zbog toga bi bilo posebno važno, ističe Vesković, obezbijediti da se ispituju razlozi zastarijevanja krivičnog gonjenja, a u slučaju da se utvrdi odgovornost sudije ili tužioca, da to ima uticaj na ocjenjivanje, napredovanje i razrješenje.
Bonus video:
