Država Crna Gora moraće da isplati 2.100 eura jednom od vođa navijača Budućnosti, Aleksandru Čaki Ivanoviću, jer ga je policija brutalno pretukla tokom fudbalskog derbija između Sutjeske i Budućnosti 2019. godine u Nikšiću.
To je presuda Osnovnog suda u Podgorici, kojom je djelimično usvojen Ivanovićev tužbeni zahtjev protiv Ministarstva unutrašnjih poslova.
Sud je, međutim, ocijenio da Ivanović snosi 30 odsto odgovornosti za teške povrede koje je dobio, odnosno za “nastanak štetnog događaja”, pozivajući se na činjenicu da je ranije pravosnažno osuđen zbog napada na dvojicu policajaca nakon utakmice.
Njegov pravni zastupnik, advokat Srđan Lješković, već se žalio na odluku suda, jer smatra da je sud pogriješio kada je odbio dio zahtjeva kojim je traženo dodatnih 1.900 eura.
Ivanović je teško povrijeđen 3. aprila 2019. godine, a ljekari medicinske struke tokom suđenja u kom je on bio okrivljen za napad na policajce, izjasnili su se da je riječ o teškim tjelesnim povredama i da je povreda na središnjem tjemenom dijelu glave “apstraktno mogla da bude mogućnost za gubljenje života ili mogući izvor zaraze, jer je riječ o jako prokrvljenom predjelu”.
“Nikada, do današnjeg dana, tužilaštvo se nije pokušalo da utvrdi ko su lica koja su Ivanoviću nanijela teške tjelesne povrede. Na kraju, vade se na taj način da je on, navodno, izazvao događaj”, kazao je Lješković Vijestima, dodajući da je prije šest godina, u vrijeme incidenta, “policija u Crnoj Gori bila maksimalno zaštićena”..
Tokom postupka protiv Ministarstva unutrašnjih poslova, vođenog pred podgoričkim sudom, utvrđeno je da su policajci tog dana Ivanoviću nanijeli fizičke i psihičke povrede, kao i da su povrijedili njegovo pravo na dostojanstvo, čast i ugled.
Na osnovu toga dosuđena mu je naknada nematerijalne štete - 840 eura zbog povrede fizičkog integriteta, 420 eura zbog povrede psihičkog integriteta, 840 eura zbog povrede časti, ugleda i dostojanstva, proizilazi iz Lješkovićeve žalbe na odluku donijetu 9. juna.
Komentarišući presudu, Lješković je za Vijesti kazao da su MUP tužili jer je Ivanović dobio teške tjelesne povrede, opasne po život, što je, kako navodi, potvrdio i vještak medicinske struke, dr Miodrag Šoć.
“Sudska praksa nije ujednačena, a sve dok se sudska praksa ne ujednači, imaćemo zastoj u radu sudova i donošenje ovakvih odluka kao ovu što je donešena za vođu navijača varvara”, kazao je advokat.
Žalba
U žalbi koju je podnio piše da prvostepena presuda ima bitne povrede odredaba parničnog postupka, da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.
On navodi da se iz pobijane presude ne može zaključiti na osnovu čega je sud odlučio o povredi prava ličnosti tužioca, a naročito imajući u vidu da sud nije obrazložio kojim se kriterijumima rukovodio prilikom odlučivanja o visini naknade štete zbog povrede prava na fizički integritet.
“Na str. 20 pobijane presude, sud zaključuje da su opisanim ponašanjem policijskih službenika tužiocu povrijeđena prava na fizički (tjelesni) i psihički (duševni) integritet, što je utvrđeno iz nalaza vještaka medicinske struke, te da je sud našao da je dokazan osnov tužbenog zahtjeva tužioca, te da je djelovanjem policijskih službenika u konkretnom slučaju - u kojem su sadržani elementi nečovječnog i ponižavajućeg postupanja, došlo do povrede prava ličnosti tužioca, i to povrede fizičkog i psihičkog integriteta, a slijedom toga i povrede dostojanstva, časti i ugleda tužioca. Iz ovakvog zaključka suda nije jasno u čemu se ogleda doprinos tužioca nastanku štetne posljedice, a koji doprinos je sud u konkretnom slučaju utvrdio da iznosi 30 odsto”, piše u žalbi.
“Manje boli kad je osuđen”
Advokat dodaje da se iz pobijane presude može zaključiti da sud procenat doprinosa tužioca nastanku štetnog događaja temelji na činjenici da je Ivanović u krivičnom postupku osuđen, što, navodi, nema uticaja u konkretnoj pravnoj stvari:
“Jer tužilac nije nanio povrede službenicima tužene, već su službenici tužene nanijeli povrede tužiocu. Ovo tim prije što se na str. 18 pobijane presude navodi da se iz video snimka ‘primjećuje da tužilac izlazi ispred autobusa, drži se za glavu, a zatim ga, u jednom trenutku okružuje desetak policijskih službenika koji prema njemu upotrebljavaju sredstva prinude i to službene palice i fizičku snagu, te da isti nastavljaju sa upotrebom istih iako je tužilac oboren na zemlju, odnosno nije pružao otpor’. Dakle, iako se iz provedenog dokaza na nedvosmislen način moglo zaključiti da je desetak službenika tužene primijenilo fizičku snagu nad tužiocem, pri čemu on nije pružao otpor, nije jasno kakav je to doprinos nastanku štetne posljedice mogao imati tužilac. Tužilac smatra da, sve i da je htio, nije mogao imati nikakav doprinos nastanku štetne posljedice. Nadalje, tužilac smatra da to što nije postupio po naredbi policije da ne ulazi na teren među igrače, te da se udalji, jes bilo predmet krivičnog postupka u kojem je oglašen krivim i osuđen, te da su službenici tužene upravo taj događaj iskoristili u konkretnom slučaju kako bi ‘kaznili’ tužioca, iako su protiv istog podnijeli krivičnu prijavu”, piše u žalbi...
Bonus video:
