Zamagljen lik i promijenjen glas svjedokinje pod mjerama zaštite, čiji identitet je sakriven pod sudskom oznakom A1, pojavio se na video-linku tokom tajnog dijela postupka u sudnici Višeg suda u Podgorici u postupku protiv optuženog Slobodana Pekovića, gdje je bez prisustva javnosti, kako bi se osigurala veća sigurnost, pričala o strahotama i teškom seksualnom nasilju koje je preživjela početkom septembra 1992. godine u Foči.
Suđenje u ovom predmetu okončano je 11. jula, baš na 30. godišnjicu genocida u Srebrenici, a presuda će biti objavljena 21. jula ove godine.
Peković je optužen da je sa nekoliko uniformisanih osoba Vojske Republike Srpske, iz sportske dvorane “Partizan” u Foči, izveo svjedokinju A1 s maloljetnom ćerkom i još dvije osobe s njihovo petoro djece.
Optuženi je potom grupu odveo u stan u Foči, gdje se nalazilo još nekoliko vojnika, a kako se navodi u optužnici Specijalnog državnog tužilaštva, potom je u posebnoj sobi izvršio silovanje nad svjedokinjnom A1 zajedno sa Draganom Vukovićem i Jaskom Gazdićem, koji su za to djelo osuđeni u Bosni i Hercegovini.
Peković je optužen i za ubistvo dvije osobe - Muja i Emine Šabanović, tokom napada u pograničnom selu Hum kod Foče, koji se dogodio u rano jutro 8. juna 1992. godine.
Sudovi u Crnoj Gori u praksi ne prihvataju da o odšteti žrtava ratnih zločina odlučuju u krivičnom postupku, iako to žrtve izlaže otkrivanju identiteta u parničnom postupku i njihovoj ponovnoj traumatizaciji.
U slučaju oštećenih sa zaštićenim identitetom, poput svjedokinje A1, odluka krivičnog suda da se ne bavi njihovim imovinskopravnim zahtjevom, znači da su u svakom slučaju “osuđeni” da od tog potraživanja odustanu.
Upravo ovaj slučaj svjedokinje pod mjerama zaštite, koja ima i status civilne žrtve rata, pokazuje manjkavosti pravnog okvira u Crnoj Gori, koji još ne omogućava punu podršku i pravično obeštećenje za sve žrtve ratnih zločina.
Punomoćnik oštećene A1, advokat Dalibor Tomović, kazao je za “Vijesti” da bi u formi zakona trebalo obezbijediti fond za nadoknadu štete žrtvama ratnih zločina.
“Država bi isplaćivala štetu, a onda bi imala regresno pravo da štetu zahtijeva od osuđenih lica”, naveo je on.
Tomović je stava da bi sudovi u Crnoj Gori trebalo da primjenjuju praksu država u regionu (BiH), gdje se u krivičnom postupku dosuđuje naknada štete.
“Ovo je jako značajno jer se na taj način sprečava retraumatizacija oštećenog i sprečava otkrivanje identiteta”, navodi advokat.
Kako identitet zaštićenog svjedoka u postupku u Crnoj Gori nije poznat odbrani, presuda se ne može zasnivati samo na tom iskazu, čime se kod ratnog seksualnog nasilja odstupa od standarda Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, prema kojem je svjedočenje žrtve seksualnog nasilja priznato kao sasvim dovoljan dokaz.
Na pitanje da li smatra da bi po ugledu na BiH trebalo razmotriti uvođenje različitih kategorija zaštite svjedoka (u kojima bi odbrana imala dovoljno podataka o zaštićenom svjedoku, na čijem bi se iskazu kasnije mogla zasnivati presuda), Tomović je odgovorio:
“Ovo je već pitanje izmjene Zakona o krivičnom postupku, kroz koji bi jedino mogli predvidjeti ovu mogućnost. Naravno da bi ovo trebalo uvrstiti kao novinu u zakonu”, navodi on.
Pravna koordinatorka TRIAL Internacional iz Sarajeva Ajna Mahmić izrazila je zabrinutost zbog, kako je navela, propuštene prilike da se svjedokinji A1 omogući potpun pristup pravdi.
“Neodlučivanje o imovinsko-pravnom zahtjevu predstavlja propust u ispunjavanju temeljnih standarda pravičnog suđenja i zaštite prava žrtava, što podriva povjerenje u pravosudni sistem kada je riječ o procesuiranju najtežih povreda međunarodnog krivičnog prava”, navela je Mahmić.
Ona je naglasila da ovaj predmet ima širi značaj, koji prevazilazi individualni slučaj. On je test opredijeljenosti Crne Gore ka vladavini prava, što je jedno od ključnih poglavlja u pregovorima za članstvo u EU.
“Efikasno, nepristrasno i žrtvama orijentisano procesuiranje ratnih zločina ostaje važan pokazatelj spremnosti države da se suoči s prošlošću u skladu sa evropskim standardima i obavezama iz procesa EU integracija. Ovaj slučaj je važan i za unapređenje regionalne saradnje između Crne Gore i BiH u domenu procesuiranja ratnih zločina. Očekujemo da sud, uprkos dosadašnjim propustima, u nastavku postupka osigura izricanje odgovarajuće krivično-pravne sankcije, u skladu sa težinom djela i potrebom zadovoljenja pravde za žrtve. Regionalna saradnja i iskreno suočavanje s prošlošću ostaju ključni elementi stabilnosti, pomirenja i evropske budućnosti zapadnog Balkana”, navela je Mahmić.
Poslednji trenutak
Pravna savjetnica NVO Akcija za ljudska prava (HRA) Bojana Malović kazala je da je, s obzirom na protok vremena, ovo jedan od posljednjih trenutaka da Crna Gora istraži i procesuira ratne zločine, ali na način koji će imati stvarnog smisla za žrtve i za društvo.
“Svjedoci, žrtve, ali i okrivljeni umiru, drugi su u godinama kada je njihovo zdravstveno stanje narušeno, a uz to sjećanja blijede. Ako sada ne iskoristimo priliku da saslušamo te ljude i zabilježimo njihova svjedočenja, bojim se da ćemo izgubiti i šansu da utvrdimo istinu i obezbijedimo pravdu”, smatra Malović.
Ona je naglasila da postoji određena volja institucija u Crnoj Gori, ali ona nije dovoljno jaka ni operativna.
“Iako su svjesne da sistem zaštite žrtava i svjedoka ne funkcioniše kako bi trebalo i pokazuju spremnost da uče iz regionalnih iskustava, bez političke odluke i budžetskih izdvajanja, ta volja ostaje samo deklarativna”.
Vrhovno državno tužilaštvo je tokom prošle godine usvojilo Strategiju za istraživanje ratnih zločina 2024-2027, sa pratećim Akcionim planom kojim se predviđa poboljšanje mehanizama za zaštitu i podršku žrtvama i svjedocima kao jedan od ključnih ciljeva.
Najavljene su i izmjene ZKP-a, koje predviđaju mogućnost formiranja Stručne službe za podršku svjedocima i žrtvama u tužilaštvu, što bi predstavljalo važan korak ka usklađivanju sa međunarodnim standardima i osiguranju zaštite i dostojanstva svjedoka. U praksi nije se previše odmaklo...
“Za realizaciju ove inicijative, pored izmjena zakonskog okvira, potrebno je poboljšati infrastrukturne i tehničke kapacitete (posebne prostorije za svjedoke, funkcionalni video-linkovi, dvostruki ulazi u prostorije tužilaštva). Za ove potrebe biće neophodno obezbijediti dodatne resurse od strane države, uz međunarodnu podršku”, navodi se u odgovoru VDT-a.
Pravna savjetnica HRA smatra da konstantno čekanje i odlaganje usvajanja zakonskih rješenja ostavlja utisak da se službe za podršku i dalje “posmatraju kao tehnički dodatak, a ne kao suštinsko pravo i preduslov za efikasna i pravična suđenja u predmetima ratnih zločina”.
“I dalje čekamo usvajanje izmjena ZKP-a, iako je javna rasprava održana prije tri godine, a te izmjene su ključne za poboljšanje položaja žrtava u krivičnim postupcima. Sve ove promjene moraju se hitno ubrzati. Iako postoji formalno opredjeljenje u strategijama i zakonima, izostanak formiranja ovih službi ukazuje na nedostatak političke volje, operativne odlučnosti i razumijevanja da je zaštita svjedoka i žrtava suštinski preduslov za pravično i efikasno vođenje postupaka, posebno u predmetima ratnih zločina. Bez specijalizovanih službi zaštita ostaje samo na papiru, a žrtve i svjedoci izloženi su dodatnim rizicima i strahu od učestvovanja u postupcima”, ocijenila je Bojana Malović.
Vrhovni državni tužilac Milorad Marković je tokom 2024. godine zaključio i dva sporazuma o saradnji u oblasti podrške svjedocima, žrtvama i oštećenima u predmetima ratnih zločina, sa Bosnom i Hercegovinom i Srbijom. Ovi sporazumi omogućavaju bržu i efikasniju saradnju, organizovanje svjedočenja između država, kao i zajednički sistem podrške.
Saslušanja video-linkom
Na suđenju u predmetu Slobodana Pekovića saslušano je ukupno 11 svjedoka, pri čemu su oni iz BiH dali iskaze putem video-linka, tako da nije bilo potrebe da dolaze u Crnu Goru.
Specijalno državno tužilaštvo je još u julu prošle godine predalo optužnicu protiv bivšeg policajca Zorana Gašovića za zločin protiv čovječnosti u Hadžićima 1992. godine, ali je postupak i dalje u fazi potvrđivanja optužnice.
U ovom predmetu, kako navodi pravna savjetnica HRA, putem međunarodne pravne pomoći saslušano je više od 80 svjedoka.
“Ovakva praksa saslušanja na daljinu pokazala se kao efikasna, jer smanjuje stres i potencijalnu retraumatizaciju svjedoka i žrtava koji ne moraju da putuju u Crnu Goru i prolaze kroz dodatne neprijatnosti, a dodatno doprinosi i ekonomičnosti postupka. Ipak, s obzirom na to da se u narednom periodu očekuje pokretanje većeg broja predmeta, kao i svjedočenje svjedoka iz Crne Gore ili onih koji će željeti da daju iskaz lično pred sudom, neophodno je što prije uspostaviti službe za podršku i zaštitu svjedoka i žrtava. Time bi im se obezbijedila adekvatna priprema, psihološka podrška i osjećaj sigurnosti, što je ključno za sprečavanje retraumatizacije i vođenje postupaka na pravičan i human način”, navodi Malović.
Pred SDT-om je trenutno u fazi izviđaja 20 predmeta ratnih zločina, a ta brojka je povećana u martu ove godine jer su ponovo otvoreni stari predmeti - Morinj, Bukovica, Kaluđerski laz i Deportacija izbjeglica.
Istrage ratnih zločina posebno otežava i činjenica što na ovim predmetima ne rade ni tužioci ni savjetnici isključivo posvećeni ratnim zločinima, već su za istrage zadužene dvije specijalne tužiteljke, koje rade i na drugim krivičnim referatima.
Smajić: Povećan broj predmeta sa Crnom Gorom
Rukovoditeljka Odjeljenja za podršku svjedocima Suda BiH, Berina Smajić, kazala je za “Vijesti” da je to odjeljenje formirano još 2005. godine, te da pružaju saradnju sudovima iz susjednih zemalja prilikom podrške svjedocima, koji se saslušavaju putem međunarodne pravne pomoći.
“U posljednjih 10 godina svjedočilo je 124 svjedoka u 17 predmeta, koji se vode u zemljama regiona. Nažalost, nemamo podatak koji se veže za saradnju sa Crnom Gorom, ali mogu dodati da je broj takvih predmeta u posljednje vrijeme povećan, što utiče na poboljšanje i jačanje dosadašnje uspješne saradnje između Suda BiH i Višeg suda u Podgorici”, navela je Smajić.
Odjeljenje za podršku svjedocima Suda BiH godinama je krucijalno, budući da stručne osobe pružaju svakom svjedoku koji se poziva na predmetima ratnog zločina psihosocijalnu i administrativno-tehničku pomoć i podršku.
“Najbolji pokazatelj ove činjenice je veliki procenat odazivanja svjedoka iako je prošlo više decenija od stresnog događaja. Ne smijemo zaboraviti činjenicu da se najčešće radi o svjedocima koji su preživjeli neki vid traumatskog događaja (zatvaranja u logorima, smrt bliske osobe, psihofizičku torturu, silovanje, progon i sl.) te je podrška zaista neophodna ukoliko želimo da izbjegnemo retraumatizaciju svjedoka prilikom ponovnog vraćanja i sjećanja na nemili traumatski događaj”, naglasila je Smajić.
Kako je prošlo više od tri decenije od rata, važnost ovog Odjeljenja je velika posebno kako neumitno odmiče vrijeme...
“U BiH je veliki broj organizacija civilnog duštva koje su razvile specifične i kreativne multidisciplinarne programe edukacije i pružanja psihosocijalne podrške traumatiziranim osobama i njihovim porodicama i sa kojima Sud BiH ima uspješnu dugogodišnju saradnju. Sa nekima od njih je Sud potpisao i sporazum u cilju sveobuhvatnije podrške svjedocima”, istakla je ona.
Smajić je navela da tokom saradnje sa kolegama iz Crne Gore nije uočila neke manjkavosti, ali je primijetila da se pretresi u predmetima međunarodne pravne pomoći “često odgađaju od strane zemlje moliteljice - Crne Gore”.
“To dodatno frustrira svjedoke i čini ih nepovjerljivim. U nekoliko navrata smo bili u situaciji da svjedoke moramo da obavijestimo dan ranije da nema potrebe da dolaze na zakazano ročište, kao i da se isti svjedoci odgode više puta, ali moram istaći da su na kraju svjedoci zadovoljni, jer ne moraju da putuju daleko i zahvalni na pruženoj podršci”, naglasila je Smajić.
Ovo Odjeljenje pruža podršku svjedocima, a svakome se pristupa individualno, gdje im se pruža psihosocijalna i administrativna podrška, prije, za vrijeme i poslije svjedočenja.
“Osnaživanje svjedoka prije svjedočenja je posao saradnika za podršku svjedocima imajući u vidu da se na taj način prevenira retraumatizacija svjedoka. Često ističemo da smo ruka (veza) između svjedoka i sudije, jer je predsjedavajući sudskog vijeća informisan o stanju svjedoka i njegovim potrebama prije ulaska u sudnicu”, pojasnila je Smajić.
U BiH brojna podrška, Crnoj Gori fali i iskustva
Veliku pomoć u psihološkoj podršci žrtvama, svjedocima i oštećenih u Bosni i Hercegovini pružaju organizacije civilnog društva, koje djeluju u okviru lokalnih zajednica.
U Crnoj Gori, međutim, ne postoje institucionalni mehanizmi podrške svjedocima i žrtvama ranih zločina, nema ni specijalizovane službe koja bi pružala pravnu, psihološku i psihosocijalnu podršku. Umjesto toga, tu podršku, u malom obimu, pružaju organizacije civilnog društva, koje često nemaju dovoljno resursa, ali ni potrebnog znanja za adekvatnu podršku.
Da Crna Gora nije previše odmakla u mehanizmima podrške svjedocima pokazuje i podatak da su “Vijesti” kontaktirale nekoliko stručnih osoba iz nevladinih organizacija, koje su prošle inicijalne obuke u ovoj oblasti, ali su zbog manjka iskustva u radu sa svjedocima ratnih trauma odbile su da budu sagovornici.
Elmir Ibralić iz organizacije “Vive žene” iz Tuzle, ukazuje na značaj civilnog sektora, koji kroz saradnju sa udruženjima preživjelih nastoji da kroz psihosocijalne programe spriječi štetne posljedice sudskog procesa.
“Pored direktnog rada sa preživjelim, ‘Vive žene’ još od 2007. godine rade na uspostavljanju institucionalnih mreža za podršku za preživjele, čiji je zadatak da se obukom stručnjaka o pristupu prilagođenom žrtvama traume usklade pristupi profesionalaca iz institucija sa potrebama preživjelih”, naveo je on.
Određeni napredak kada je u pitanju psihološka podrška svjedocima je, kako dodaje, postignut formiranjem Odjela za podršku naročito pri većim sudovima, međutim, postoje značajna odstupanja u stepenu razvoja, opremljenosti kadrovima, ali i informiranosti i dostupnosti.
“Takođe, u nekim manje rangiranim sudovima kao što su opštinski, ova odjeljenja uopšte ne postoje. Osnovni nedostatak psihološke podrške svjedocima se odnosi na izostanak sistematične podrške izvan sudova, onog trenutka kada bi osoba trebalo da se pripremi za svjedočenje, odnosno, od momenta kada se nakon svjedočenja vrati u svoju zajednicu”, ističe Ibralić.
Viši sud krenuo sa jačanjem mehanizama podrške
Iz Višeg suda u Podgorici, u odgovoru “Vijestima”, naglasili su da su počeli implementaciju određenih mehanizma za podršku i zaštitu svjedoka, jer su te mjere ključne za efikasno procesuiranje ratnih zločina.
“Godišnjim rasporedom, određen je zaposleni - kontakt osoba koja pohađa razne obuke na temu ratnih zločina i pružanja pravne, psihološke i psihosocijalne podrške žrtvama. Viši sud u Podgorici je još na početku puta, pa naravno da postoji postoji prostor za poboljšanje, posebno u pogledu obuke osoblja, pristupa specijalizovanoj pomoći (npr. psihosocijalnoj), i boljeg usklađivanja institucionalnih kapaciteta”, pojasnili su “Vijestima” iz Višeg suda u Podgorici.
Oni su naglasili da imaju veliki infrastruktualni problem zbog malog broja sudnica i kancelarija za sudije i zaposlene, ali su naglasili da sud ima više ulaza, koji bi, u slučaju saslušanja svjedoka i žrtava, bili prilagođeni potrebama postupka.
“Prilikom saslušanja svjedoka i žrtava u predmetima ratnih zločina, koji su vođeni pred ovim sudom i pravosnažno okončani, svjedocima i žrtvama bi se ustupila prostorija u kojoj bi mogli nesmetano da borave, a u kojoj bi se nalazila i kontakt osoba koja pruža pravnu, psihološku i psihosocijalnu podršku svjedocima i žrtvama. Postoji mogućnost zaštite identiteta (korišćenje video-linka ili zaštite lica). Tehnička oprema je takođe ključna, kao što su video i audio oprema koja omogućava daljinsko saslušanje”, naveli su u odgovoru.
Ovaj tekst nastao je kao dio projekta koji implementira TRIAL International u saradnji sa Akcijom za ljudska prava iz Crne Gore
Bonus video:
