Državljanin Crne Gore Ekrem Bajrović na Kosovu je osuđen na 12 godina zatvora za ratne zločine - ubistvo 15 albanskih civila u selu Starodvorane. Kosovski Apelacionu sud 30. juna potvrdio je takvu presudu Osnovnog suda u Prištini iz jula prošle godine, pokazuje odluka u koju “Vijesti” imaju uvid.
Bajrovićeva porodica, ali i advokati, kako su kazali “Vijestima”, za presudu su saznali iz tamošnjih medija, a nekoliko dana nakon njenog donošenja, dostavljena im je na albanskom jeziku. Kratko nakon toga dostavljen je i prevod. Bajrovićevo saslušanje pred Apelacionom sudom Kosova održano je krajem maja ove godine, naveli su.
Bajrovića je sud u Prištini proglasio krivim i osudio na 12 godina zatvora za ratne zločine nad civilnim stanovništvom u Istoku i okolnim selima 1998. i 1999. godine, na šta su se njegovi advokati žalili, a sada najavljuju i žalbu Vrhovnom sudu.
Apelacioni sud je, kako piše u presudi, nakon analize odluke protiv koje je podnijeta žalba, zajedno sa spisima predmeta, ocijenio žalbene navode i zaključio da presuda ne sadrži bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 384. Zakonika o krivičnom postupku, o kojima se takođe vodi računa po službenoj dužnosti, s obzirom na to da je izreka presude jasna i razumljiva, dok obrazloženje daje potpune i jasne razloge za odlučne činjenice.
“Stoga, presuda protiv koje je podnijeta žalba ne sadrži nikakve druge povrede koje bi uslovljavale njeno obavezno poništenje, niti je krivični zakon povrijeđen na štetu optuženog kako tvrdi odbrana u žalbi”, citira se u više kosovskih medija na albanskom jeziku.
Oni su odbacili sve tačke žalbe koja je uložena na presudu Osnovnog suda u Prištini.
U optužnici kosovskog Tužilaštva navodi se da je Bajrović doprinio krivičnim djelima, kao što su ubistvo, pljačka, premlaćivanje, zlostavljanje, hapšenje, tortura i nečovječno postupanje prema civilnom stanovništvu. Prema Tužilaštvu, on je bio dio srpskih policijskih i vojnih snaga koje su 8. maja 1999. godine ubile 15 albanskih civila u selu Starodvorane.
Bajrovićevi advokati Miloš Delević i Ljubomir Pantović u žalbi Apelacionom sudu naveli su da su njihovom klijentu povrijeđena prava. Tvrde da razlozi navedeni u obrazloženju odluke nisu jasni, što odluku čini nerazumljivom i nedopuštenom.
“Stoga, postoje sve okolnosti koje jasno ukazuju da je sud takvom odlukom prekoračio optužbu, a istovremeno povrijedio objektivni identitet optužbe i odluke, što sve zajedno predstavija apsolutno fundamentalnu povredu odredaba krivičnog postupka u smislu člana 384, stav 2, tačka 2.6. Zakonika o krivičnom postupku, budući da su optužnica i odluka u očiglednoj suprotnosti sa objektivnim identitetom i odlukom zbog činjenice da se u odredbi optužnice navodi, imenom i prezimenom, da je 8. januara 1999. godine u selu Stvorane ubijeno 15 lica, dok se u rješenju prvog stepena, koje se osporava ovom Žalbom, navodi da je tada ubijeno 16 lica, takođe imenom i prezimenom”, piše u predmetnoj žalbi koju je razmatrao Apelacioni sud na Kosovu.
Zato je, tvrdili su, i po ovom osnovu odluka prvog stepena manjkava jer je sud očigledno prekoračio optužbu i povrijedio objektivni identitet optužbe i odluke, budući da je Bajrović od tužilaštva terećen zbog sumnje da je učestvovao u ubistvu 15 lica, dok ga je prvostepeni sud proglasio krivim i osudio za učešće u ubistvu 16 osoba.
“Stoga je ovo neodrživa pravna situacija i isključivo zbog ove anomalije, rješenje prvog stepena ne može opstati”, zaključili su.
Naveli su i da nijedan svjedok saslušan na glavnom pretresu nije izjavio da je Bajrović ubio ili protjerao nekoga iz svoje kuće ili sela 7. i 8. maja 1999. godine, izuzev svjedoka Azema Tuzija, koji je tvrdio da ga je okrivljeni jednom udario u rebra kundakom puške.
Dalje naglašavaju da je od 35 svjedoka saslušanih tokom istrage, 33 saslušano nakon hapšenja Bajrovića, te da ga neki svjedoci koji su ispitivani prije hapšenja uopšte nijesu pominjali, da on za njih nije postojao, dok je 26 svjedoka koji su saslušani nakon hapšenja okrivljenih izjavilo, kako tokom istrage tako i u unakrsnom ispitivanju, da su se dobrovoljno pojavili da svjedoče jer su preko medija saznali da je Bajrović uhapšen.
Tvrde da je sud ignorisao svjedočenja koja nedvosmisleno dokazuju da Bajrović nije učestvovao u zločinima koji su počinjeni, a koji su mu stavljeni na teret, već u spašavanju civila.
Bajrović je pritvoren u kosovskom zatvoru od oktorbra 2022. godine. Još od tada, njegova porodica tražila je podršku i pomoć crnogorskih institucija jer, kako su tvrdili, to može doprinijeti oslobođenju prije donošenja pravosnažne presude.
Kako saznaju “Vijesti”, Bajrovićeva djeca razgovarala su s više crnogorskih zvaničnika i poslanika, među kojima i Filipom Ivanovićem, potpredsjednikom Vlade Crne Gore za vanjske i evropske poslove.
U zatvoru ga je nakon odluke Apelacionog suda posjetio i Bernard Čobaj, ambasador Crne Gore na Kosovu, prenio je “Vijestima” član Bajrovićeve porodice, koji je sa upravnikom zatvora razgovarao o ljekovima i terapiji koja je potrebna Bajroviću jer se on, navodno, nalazi u teškom zdravstvenom stanju.
Rezultat razgovora bilo je garantno pismo koje je ministar pravde Crne Gore Bojan Božović poslao ministarki pravde Kosova Aljbuljeni Hadžiju i zatražio njegovo privremeno puštanje na slobodu do okončanja krivičnog postupka koji se vodi protiv njega za ratne zločine.
U tom pismu, a kako su “Vijesti” objavile u septembru prošle godine, Božović je napisao da znaju da ovakva aktivnost nije uobičajena, ali da s obzirom na Bajrovićevo zdravstveno stanje, kao i samu složenost postupka, smatrataju da bi taj primjer predstavljao dobru praksu za slična buduća postupanja. Uprkos tome, Bajrović nije prebačen u Crnu Goru.
Odbrana odbacivala optužbe, a sud žalbe
Bajrović, bivši službenik srpske policije, u posljednjem obraćanju sudu kazao je da “osjeća veliku sramotu što mora uopšte da se brani od ovih optužbi, jer se cio život trudio da živi časno i pošteno, te da je velika ljaga bačena na njegovo i ime njegove porodice”.
“Cio radni vijek kao policajcu mi je prošao u problemima. Bio sam u stalnom sukobu s pretpostavljenima, jer sam se trudio da pomognem i olakšam ljudima, gdje god da sam mogao. Ipak su to moje komšije, koji su poznavali mene, mog oca i moju porodicu”, kazao je Bajrović, aludirajući na albansko stanovništvo.
Ispričao je da je htio da im pomogne i tog dana kada su se dogodila ta “nesrećna ubistva”, te da su i svjedoci Tužilaštva o tome pričali.
On je kazao da je toga dana spasio Ahmeta Eljšanija i više članova porodice Kabaši koje je prepoznao jer su mu radili krov prije rata.
“Kada sam rukom pokazao njima da prođu, prošlo je i 100 ljudi s njima”, kazao je Bajrović.
Naveo je da je tačno da su toga dana ubijeni nedužni civili, ali da on nije učestvovao u tome, niti je ta ubistva vidio. Ispričao je da je za vrijeme kratkog boravka u Starodvoranu primijetio paravojne formacije, ljude koje do tada nije vidio, naoružane i maskirane. Prema riječima Bajrovića, njegov komandir je primijetio da on pomaže Albancima i vratio ga na punkt u Đurakovac, kako ne bi ušao u sukob s paravojskom.
“Zbog svega navedenog, a prije svega zbog moje čiste savjesti, ja sam ostao u Vitomirici dugo nakon povlačenja srpskih snaga. Iako sam bio policajac, nisam htio da napustim svoju kuću, jer sam svakoga mogao da pogledam u oči, ali na insistiranje i molbu moje majke i moje porodice, ja sam jula mjeseca 1999. otišao za Rožaje, a nakon toga za Bar”, kazao je on.
“Zločin se desio, ali on nije učestvovao”
U završnoj riječi Bajrovićeve odbrane, između ostalog, piše da ne osporavaju da se zločin desio, ali da on nije u njemu učestvovao, što “pokazuju svi dokazi i svjedoci”.
Osporili su i optužnicu, naglašavajući da ju je Tužilaštvo bez ikakvog osnova proširilo na vremenski okvir čitavog perioda rata na Kosovu - od 1998. do 1999. godine, iako se Bajroviću sudi za zločine koji su počinjeni tokom dva dana.
Žalili su se jer je tužilaštvo za svih 35 svjedoka dalo status oštećenih, iako neki od njih, kako tvrde, nijesu bili u Starodvoranu 7. i 8. maja te godine, te svjedocima koji nijesu ni govorili o zločinima u tom selu i koji nijesu ni pominjali Bajrovića, kao i onima koji su sami kazali da nijesu oštećeni.
“Od 35 svjedoka, koliko je saslušano u istrazi, 33 je saslušano nakon hapšenja Bajrovića. Samo dvojica svjedoka, Bajram Dautaj i Ismet Kikaj, su saslušani prije hapšenja i u tim izjavama oni nijednom riječju nisu pomenuli Bajrovića. Od 33 svjedoka saslušana poslije Ekremovog hapšenja, najveći broj njih je rekao da su samoinicijativno došli u policiju, jer su čuli preko medija da je uhapšen. Niko od njih nije dao prihvatljivo objašnjenje zašto ga nisu ranije prijavili, ako su već znali da je izvršio zločin”, piše u završnoj riječi.
Bonus video:
