Viši sud u Bijelom Polju odbio je žalbu branioca M. M. iz Rožaja, uhapšenog krajem jula zbog sumnje da je nožem pokušao da ubije sugrađanina K. D.
Incident se, prema navodima iz istrage, dogodio u večernjim satima 27. jula ispred jednog rožajskog ugostiteljskog objekta, a osumnjičeni je već 28. jula lišen slobode.
Vijeće suda, kojim je predsjedavala sudija Svetlana Načić, a u kojem su bili i sudije Rafija Kadić i Milan Smolović, razmatralo je žalbu advokata R. M. iz Bijelog Polja.
Taj branilac tražio je da se ukine rješenje istražnog sudije i da se njegov klijent pusti da se brani sa slobode, tvrdeći da ne postoje pritvorski osnovi, da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno i da nema dokaza da je M. M. počinio djelo koje mu se stavlja na teret.
Sud je, međutim, nakon analize spisa predmeta i dokaza dostavljenih od strane Višeg državnog tužilaštva u Bijelom Polju, odbio žalbu kao neosnovanu.
Navodi se da postoje brojni elementi koji ukazuju na osnovanu sumnju - od iskaza oštećenog K. D., preko medicinske dokumentacije koja potvrđuje ubodnu ranu u predjelu grudnog koša, do policijske fotodokumentacije i prijave Uprave policije iz Rožaja.
Prema iskazu oštećenog, kobne večeri je sa kumovima D. i L. R. sjedio u lokalu kada im se pridružio okrivljeni M. M. Nakon izlaska sa terase, došlo je do rasprave između njega i L. R., a zatim i do fizičkog obračuna. K. D. tvrdi da ga je u jednom trenutku M. M. nožem ubo u predjelu grudi, usljed čega je zadobio povredu zbog koje je potražio ljekarsku pomoć.
Sud je ocijenio da se pritvor mora produžiti po dva osnova predviđena Zakonikom o krivičnom postupku: zbog opasnosti od bjekstva i zbog mogućnosti uticaja na svjedoke. Naglašeno je da je okrivljeni duže boravio u Njemačkoj, gdje mu živi bliža rodbina, te postoji realna mogućnost da bi u slučaju puštanja na slobodu mogao pobjeći i izbjegavati postupak.
Drugi osnov odnosi se na svjedoke L. R. i D. R., koji su prema spisima predmeta bili očevici događaja, ali još nijesu saslušani kod tužioca.
Vijeće tvrdi da bi okrivljeni, ukoliko bi se našao na slobodi, mogao uticati na njihove iskaze, kako bi ublažili njegovu odgovornost ili prećutali činjenice važne za istragu.
Sud je zaključio da nijedna od alternativnih mjera predviđenih zakonom, poput jemstva, zabrane napuštanja mjesta boravišta ili oduzimanja pasoša, ne bi bila dovoljna da obezbijedi nesmetano vođenje postupka.
Bonus video:
