r

Presuđuju, ali i traže pojašnjenja: Sudovi u Evropi i dalje ne tumače na isti način podatke sa Skaj aplikacije

Ako jedna Francuska iz koje je sve ovo i krenulo može da zastane i pita kako dalje, jasno je da to mora pod hitno da uradi i Crna Gora, poručuje članica Zajedničkog tima odbrane Bojana Franović Kovačević

25873 pregleda 24 reakcija 9 komentar(a)
Stotine uhapšenih nakon pada aplikacije (ilustracija), Foto: Shutterstock
Stotine uhapšenih nakon pada aplikacije (ilustracija), Foto: Shutterstock

Pet i po godina nakon što su belgijska i francuska policija uspjele da provale enkripciju Skaj telefona i prikupe milione poruka, što je dovelo do hapšenja na stotine pripadnika narko-kartela, zapljena droga, oružja i novca, sudovi širom Evrope počeli su da zauzimaju različite stavove o korišćenju tih podataka kao dokaza.

Istovremeno, u pojedinim evropskim državama donijete su ili planirane izmjene koje otvaraju mogućnost upotrebe državnog ‘spyware’ alata radi zakonitog ciljanog nadzora, čime se mijenja kontekst, iako sudovi izražavaju zabrinutost za zakonitost dokaza, zakonodavci idu u smjeru jačih ovlašćenja policije.

U Crnoj Gori, koja godinama otkriva da je Skaj aplikacija svojevrsna crna kutija organizovanog kriminala, u kojoj su sačuvani tragovi dogovora o likvidacijama, švercu kokaina i pranju novca, ali i poruke koje otkrivaju vezu klanova sa pojedinim policajcima, službenicima i političarima, Apelacioni sud zauzeo je stav da je Skaj digitalni dokaz. Najznačajniji tužilački i sudski postupci pokrenuti su upravo zahvaljujući materijalu koji je crnogorskim istražiteljima ustupio Europol...

Sudska praksa

Kasacioni (Vrhovni) sud Francuske prije nekoliko dana donio je odluku u slučaju njemačkog državljanina koji se u biti žalio na zakonitost pribavljenih dokaza korišćenih protiv njega pred njemačkim sudovima.

Članica Zajedničkog tima odbrane Bojana Franović Kovačević kazala je za “Vijesti” da je taj okrivljeni, imajući u vidu da nije imao mogućnost da pred njemačkim sudovima ispita zakonitost pribavljenih podataka, a da je istraga vođena u Francuskoj, te da su dokazi u vezi sa Skaj materijalima prikupljeni upravo u okviru te istrage u Francuskoj, smatrao da ima pravo da ih osporava upravo pred francuskim sudom.

“Kako je Apelacioni sud Francuske odbio njegovu žalbu kao neprihvatljivu jer se sama istraga u Francuskoj uopšte nije ticala njega, te samim tim nije imao pravo da pred nacionalnim sudom Francuske iskoristi bilo koje djelotvorno pravno sredstvo, Kasacioni sud Francuske je odlučio da predmet uputi Sudu pravde u Luksemburgu. Drugim riječima, ovo pravno sredstvo se prihvata samo za francuske državljane protiv kojih se vodila istraga na teritoriji Francuske. U toj odluci postavljena su dva ključna pitanja koja se tiču svih predmeta koji se vode pred raznim državama u Evropi u vezi sa Skaj materijalima - da li član 14 paragraf 1 Direktive 2014/41/EU u vezi sa članom 47 Povelje temeljnih prava Evropske unije zahtijeva da zemlja koja izvršava zahtjev za pružanje međunarodne pravne pomoći obezbijedi pravno sredstvo licu da provjeri zakonitost dokaza dostavljenih putem evropskog naloga za istragu, i da li princip jednakih sredstava koji je uspostavljen u Direktivi znači da lice koje je optuženo u inostranstvu na osnovu takvih dokaza treba da ima iste mogućnosti u Francuskoj kao lice u domaćem postupku uprkos svim postojećim preprekama”, navela je Franović Kovačević.

Istakla je da to nije prva odluka Francuske koja problematizuje način prikupljanja i dostavljanja dokaza u međunarodnim istragama:

“U junu mjesecu ove godine Kasacioni sud Francuske je donio još jednu odluku, koja nije bila u vezi sa Skaj materijalima, ali jeste sa dostavljanjem takve vrste dokaza drugim zemljama, tačnije Španiji. U toj odluci je upravo francuski sud utvrdio da ukoliko zemlja sa čije teritorije se prikupljaju dokazi, mora biti obaviještena o takvoj operaciji i mora dati saglasnost na istu da bi ti dokazi bili pravno prihvatljivi, i u tom postupku takvo obavještenje jeste postojalo. Međutim, kad je u pitanju Skaj, opšte je poznata činjenica da niti jedna zemlja van zajedničkog istražnog tima nije bila obaviještena niti je dala saglasnost i imala mogućnost sudske kontrole pribavljanja tih materijala, zbog čega je i došlo do upućivanja predmeta Sudu pravde. Ova odluka će se odraziti i na naše postupke kod proste činjenice da se kod ovako postavljenih stvari ne može više zastupati stanovište da u konkretnom slučaju važi princip međunarodnog povjerenja. Ovaj princip nije primjenjiv ukoliko lice koje je pogođeno takvim postupkom nema pravo u državi prikupljanja da ospori validnost i zakonitost prikupljenog materijala, a kako vidimo iz ove odluke, takvo pravno sredstvo je rezervisano samo za francuske državljane. Jednostavno rečeno, u Francuskoj ne možete da se žalite jer niste Francuz, a u Crnoj Gori ne dozvoljavaju da se žalite jer vjerujemo Francuzima. Ovakav rezon ostavlja vas u potpunosti bez pravne zaštite i to nije prihvatljivo ni sa stanovišta nacionalnog prava ni sa stanovišta medjunarodnog prava”.

Komentarišući odluku Apelacionog suda Švajcarske, donijetu u avgustu, kazala je da ona najbolje pokazuje koliko su značajna navedena pitanja.

Tom odlukom utvrđeno je da su dokazi pribavljeni uz povredu principa teritorijalnosti apsolutno neupotrebljivi, te da se radi o mjeri tajnog nadzora i da odbrana mora imati pristup cjelokupnom pribavljenom materijalu.

“S obzirom na to da se nesporno radi o mjeri tajnog nadzora, postavilo se pitanje da li su rezultati iste mogu koristiti u Švajcarskoj. Zaključak je da ovo može biti cijenjeno isključivo na osnovu švajcarskog zakona, bez obzira što su materijali dostavljeni putem međunarodne pravne pomoći. Ista ovakva obaveza, da se dokazi cijene u skladu sa nacionalnim zakonodavstvom, postoji i kod nas i shodno odredbama Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u krivičnim stvarima. U odluci iz Ciriha je, između ostalog, navedeno da kod činjenice da apsolutno nije postojala konkretna sumnja u odnosu na konkretnog okrivljenog za konkretno krivično djelo, Švajcarska nikad ne bi udovoljila zahtjevu Francuske da sprovede mjeru MITM (hakovanja servera putem metode Man In The Middle) jer isti ne bi ispunjavao preduslove prema nacionalnom zakonodavstvu. Postoje odluke crnogorskih sudova kojima se odbija primjera radi zahtjev tužilaštva da se pribavi kompletan saobraćaj sa baznih stanica u Crnoj Gori upravo iz ovih razloga, međutim, nekako smo u međuvremenu zaboravili na naše nacionalno pravo koje zapravo vrlo lako i jednostavno rješava predmetne situacije”.

Ističe i da je posebno zabrinjavajuće “nesporna činjenica da je švajcarski sud utvrdio da podaci u spisima predmeta konkretnog slučaja koji su u excel tabeli ne odgovaraju podacima u njihovom izvornom obliku, te da je u pogledu sadržaja komunikacija izvršena selekcija i da su poruke naknadno stavljene u excel formatu”.

“Iz svih tih razloga iz spisa su izdvojene sve komunikacije koje su dostavljene Švajcarskoj putem međunarodne pravne pomoći. Upravo je ovo nešto što mi ističemo pred nacionalnim sudovima u Crnoj Gori, ali sudovi još uvijek ne žele da uđu u raspravu po ovom pitanju i pribave od tužilaštva sve potrebne podatke kako bi zaista raspravili važna i te kako sporna pitanja i to je nešto što će dugoročno napraviti ogroman problem pravosuđu Crne Gore, jer kao što vidimo, prije ili kasnije svi važni argumenti moraju biti raspravljeni, bilo po odluci domaćeg suda ili bilo pod moranjem kad nam to nalože međunarodni sudovi”.

Upitani kako u Zajedničkom timu odbrane, u svjetlu različitih odluka, vide nedavnu osuđujuću pred sudom u Berlinu, donijetu protiv Beograđanina Nikole Vuševića, njegov branilac u tom predmetu Christian Lodden kazao je da im nije objašnjeno na osnovu čega je njegov branjenik identifikovan kao navodni korisnik Skaja.

“Sud uopšte nije bio zainteresovan u porijeklo navedenih razgovora, niti je njemački istražitelj objasnio na osnovu čega je moj klijent identifikovan kao navodni korisnik Skaja. Oni su primili sve podatke od Europola, iako uopšte nije bilo moguće utvrditi ko u Europolu je pribavio ove podatke i ko ih je proslijedio Njemačkoj. Međutim, njemački istražitelj iz Europola je svjedočio pred sudom da su srpski istražitelji takođe imali pristup sku ecc podacima u Europolu. Ovaj slučaj je odličan primjer zašto je nedavna odluka francuskog Kasacionog suda (16. 9. 2025) toliko važna: Lice kojeg se tiču ovakve mjere mora imati mogućnost da se djelotvorno i efikasno brani protiv takvih optužbi. Mora biti jasno ko je imao pristup podacima, kada, gdje, kako i zašto i ko je ili ko je mogao mijenjati podatke”, kazao je Lodden.

Franović Kovačević dodaje da, kada se sve razne odluke uzmu u obzir, i dovedu u vezu sa presudom Suda pravde iz aprila 2024. godine, kao i sa presudom Jalčinkaja protiv Turske suda u Strazbur, “jasno je da imamo ozbiljnu i stvarnu dilemu kako dalje u ovim postupcima”.

“Ako jedna Francuska iz koje je sve ovo i krenulo može da zastane i pita kako dalje, jasno je da to mora pod hitno da uradi i Crna Gora. Imamo previše važnih predmeta u kojima jeste važno da se utvrdi istina, ali ovako kako se do sada radilo, neće biti moguće nastaviti. Apelacioni sud Crne Gore mora ipak da cijeni pravnu argumentaciju i mislim da nije pametno kriti se iza formulacije ‘radi se o elektronskoj ispravi i važi princip međunarodnog povjerenja’, jer je jasno da je taj stav napustila prije svega sama Francuska kojoj eto ‘vjerujemo’. Jasno je da su i svi drugi važni međunarodni sudovi odavno napustili to stanovište i zaista se uhvatili u koštac sa svim argumentima i odbrane i optužbe”.

Disonantni tonovi

Na pitanje “Vijesti” da prokomentariše odluke u susjednoj Srbiji, među kojima je i prije nekoliko dana osuđujuća, kojom je u Apelacionom sudu u Beogradu inspektoru SBPOK-a Božidaru Stoliću i njegovom saradniku Filipu Goluboviću potvrđena kazna i Skaj aplikacija praktično priznata kao validan dokaz u krivičnim postupcima u toj državi, Franović Kovačević navela je i presudu tog suda od 23. jula 2025. kojom se ukida odluka o potvrđivanju optužnice:

“Disonantni tonovi dolaze nam i iz zemalja okruženja, pa tako Apelacioni sud Srbije donosi jednu odluku u kojoj se poziva na princip međunarodnog povjerenja, što i naš sud za sada kao da prepisuje, i isti taj sud u drugom predmetu donosi odluku u kojoj navodi da činjenica da je neki dokaz pribavljen putem međunarodne pravne pomoći nije garant njegove zakonitosti. Dakle, ponavljam, dilema je ozbiljna i stvarna, postupci su previse važni da bi ih pretrčavali i žmurili na sve ovo što se dešava u svijetu i kod nas. Nadam se da će imati snage, znanja i kapaciteta da na kraju ipak utvrdimo što je prihvatljivo za naš pravni sistem, a što nije, kao i da savladamo zaista komplikovane norme raznih jursidikcija koje itakako jesu faktor u konkretnom slučaju, kao i norme međunarodnog prava u vezi sa međunarodnim istragama i pribavljanjem elektronskih dokaza, te da ćemo imati i snage i integriteta da primijenimo i naše zakone koji jesu usklađeni sa svim međunarodnim standardima”.

Bonus video: