Jedan s fantomkom spava, drugi je skida: Policajci različito svjedočili u procesu za zlostavljanje

Tim za posebnu operativnu podršku koji je radio u sastavu najznačajnijeg policijskog sektora nije imao ni formalnog ni neformalnog vođu, niti posebnu uniformu. Ipak, trudili su se da se oblače jednoobrazno, a lica su prekrivali fantomkama, koje, prema sopstvenim tvrdnjama, nijesu skidali ni kada su ljekarima u Urgentnom bloku predali Jovana Mrvaljevića koji im se, tvrde, požalio da mu je pozlilo zbog dijabetesa.

U nastavku suđenja svojim suspendovanim kolegama, Petru Lazoviću i Jugoslavu Raičeviću, pred sudijom Ilijom Radulovićem, svjedočili su policajci Željko Radunović, Neško Jaredić i Milorad Mitrović.

Oni su, međutim, različito govorili o tome kada koriste fantomke i koliko dugo - dok je Jaredić tvrdio da se od Podgorice do Nikšića i nazad vozio sa fantomkom, kao i ostale kolege, Mitrović je objasnio da lice prekrivaju neposredno pred postupanje.

“Fantomke stavljamo kad postupamo prema licu, da me ne shvatite pogrešno - treba da idem u Beograda da postupam, pa neću se sa fantomkom voziti”, kazao je Mitrović.

Jaredić, koji je svjedočio prije njega, tvrdio je da se dešavalo čak i da zaspi sa fantomkom.

“Fantomke stavljamo prije nego krenemo u akciju. Ne znam stvarno jesmo li ih ostavili u kancelariji ili vozilu, ne znam đe ko svoju drži, ali prije akcije svakako. A kad se završi, skidamo je... Nas trojica smo se vozili od Podgorice do Nikšića i nazad sa fantomkama, a mislim da su i ostali. Uobičajena je praksa da kada krećemo u akciju, radi skrivanja identiteta, da ih stavimo. Dešavalo se da ih držimo u po šest sati, nekada 12 i da zaspim sa njom u autu. To je bila praksa i drugih sektora. Svi su to radili”, rekao je Jaredić, odgovarajući na pitanja sudije, ali i punomoćnika oštećenih koji su tražili da se pojasni kada i kojim situacijama koriste fantomke...

Sudiju Radulovića zanimalo je i da Radunović objasni kada policajci stavljaju i skidaju fantomke i jesu li ih skidali makar u automobilu:

“Ja lično fantomku ne skidam dok ne završim službenu radnju, pa ni u vozilu, a mislim da to tako rade i moje kolege. Završetkom službene radnje smatram kad lice koje sam sprovodio predam kolegama u kancelariju i kad izađem iz kancelarije. Tek tada skidam fantomku”.

“Ja sam od 2019. u ovom timu i za sve to vrijeme nisam nikad ni vidio ni čuo da je neko od kolega, u sred akcije skinuo fantomku i predstavio se”, rekao je taj svjedok odgovarajući na pitanje Borovića.

Oštećeni je tvrdio da je Lazović tokom sprovođenja skinuo fantomku, predstavio mu se i počeo da ga zlostavlja...

”Sjećam se kad smo došli u City mol da se ovo drugo lice smijalo svom drugu zato što se onesvijestio od straha i da ne može da vjeruje da se tako uplašio”, rekao je juče policajac Jaredić

Lazović i Raičević odgovaraju zbog navodnog mučenja pripadnika organizovanog kriminalnog škaljarskog klana Jovana Mrvaljevića, nakon što je krajem decembra 2020. godine priveden u Nikšiću.

Lazoviću se sudi i jer je, prema optužnici tužiteljke Biljane Pavličić, mučio i Mrvaljevićevog kolegu iz klana, Mila Jovanovića.

Sva trojica policajaca tvrdila su da Mrvaljevića niko nije takao, a protokom vremena pravdali su slabo sjećanje na taj događaj.

“Znam da je bio kraj 2020. godine, prošlo je dosta vremena, nisam siguran je li bio 30. ili 31. decembar kada me pozvao kolega Đokovic da dođem ispred City mola, jer imamo neku aktivnost. Kada sam stigao rekao mi je da idemo u Nikšić da preuzmemo tri kica. Sa mnom su bili Neško i Đoković... U Nikšiću su dva lica preuzele kolege iz drugih automobila, a lice koje smo mi trebali da preuzmemo ostalo je u CB Nikšić da kolege preduzimaju radnje. Znam da je bilo loše vrijeme, mi smo bili treći u koloni. Negdje pred Marezu smo stali, jer su stala auta ispred nas. Saznali smo da je jednom licu pozlilo, da je dijabetičar, da nu je kolega koji je takođe dijabetičar dao čokoladicu. Oni su nastavili sa njim ka Kliničkom centru, a mi sa dvoje kola ka City molu”, rekao je Radunović.

Odgovarajući na pitanja Mrvaljevićeve pravne zastupnice, advokatice Tatjane Pavličić, rekao je da su se na Marezi “baš kratko zadržali”.

“Koliko je potrebno da taj kolega doda čokoladicu, zaista se sada više ne sjećam tih detalja”, rekao je Radunović.

Kazao je i da se ne može sjetiti jesu li automobilom u kom je on bio išli do Kliničkog, ali da se sjeća da mu je neko od kolega rekao da Mrvaljeviću ukazuju ljekarsku pomoć i da se osjeća bolje.

“Dobio sam informaciju da se (Mrvaljević) požalio kolegama da ima problema sa dijabetesom, ali se sada ne mogu sjetiti od koga sam to saznao”, rekao je on odgovarajući na pitanje jednog od Lazovićevih branilaca, advokata Borivoja Borovića.

Njeu je odgovorio i da Tim u kom je radio nije skidao fantomke dok se ne završi službena radnja:

“Fantomke nosimo kako bi zaštitili identitet pred licima u odnosu na koja postupamo zbog najtežih krivičnih djela”.

“Kolega Ivan Stamatović ima problema sa dijabetesom i on je taj koji uvijek kod sebe ime nešto slatko u slučaju potrebe”, rekao je Radunović.

Lazovićevog branioca Nikolu Martinovića zanimalo je u šta je ekipa koja je sprovodila Mrvaljevića i Jovanovića bila obuvena, ali Radunović toga nije mogao da se sjeti.

“Nosite li čizme prilikom intervencija?”, pitao ga je Martinović, kada je Radunović objasnio:

“Mi nemamo obavezu da nosimo neku posebnu opremu kad idemo u akciju, gledali smo da budemo obučeni jednoobrazno, ili slično kad idemo u akcije. A često sam znao da idem obučen kao što sam i danas (jakna, džins farmerice i patike). Ako su se nekome nosile čizme, nosio ih je”, odgovorio je on.

Tvrdio je i da nije bilo drugih policijskih automobila u koloni, osim tri kojima je bio njihov tim, da se prije Mareze nigdje nijesu zaustavljali, a da je te noći bilo nevrijeme - “jača kiša, vjetar”...

Sudija Radulović pitao je da pojasni što podrazumijeva pod “jaka kiša” i da li bi pokisnuo onaj ko je izašao da doda Mravljeviću čokoladicu.

“Kad sam objašnjavao da je podala jaka kiša, to znači da bi za to kratko vrijeme dok se izađe do vozila radi davanja čokolade i nazad, ta osoba bi bila totalno mokra”, rekao je on.

Nakon polemike oko vremenskih uslova u noći kada je Mrvaljević navodno mučen, advokatica Pavličić predložila je da se pribavi izvještaj od Hidrometeorološkog zavoda.

Onesvijestio se od straha

Svjedok Neško Jaredić kazao je da se i on sjeća da je bilo nevrijeme i jaka kiša, da je sa kolegama Radunovićem i Ivanom Đokovićem bio u trećem automobili u koloni, ali i kako su se zaustavili kod skretanja za Marezu.

“Rekli su da je nekome pozlilo jer je šećeraš. Taj neko je bio u Jugovom autu. Neko mu je dodao čokoladicu. Mi smo sa dvoje kola pošli ka City molu, a Jugovo auto ka KCCG. Sjećam se kad smo došli u City mol da se ovo drugo lice smijalo svom drugu zato što se onesvijestio od straha i da ne može da vjeruje da se tako uplašio”, kazao je Jaredić.

Sudija ga je pitao - a što od straha, a ovaj je rekao da ne zna, možda zato što je priveden...

“Tu smo se kratko zadržali, da ne bude sad nešto drugo... Neko je dodao čokoladicu, jer smo vazda toga imali u vozilu”, objasnio je, odgovarajući na pitanja o zaustavljanju kolone vozila na Marezi.

Nekoliko puta u sudnici je rekao da ne može precizno odgovoriti, jer “ne bi da se vi za to ufatite”...

Tužiteljka Pavličić prigovorila je i njegovom sikazu, ocjenjujući da taj svjedok iskaz usmjerava kako bi olakšao položaj okrivljenih jer se poznaju i zajedno su radili...

Imao je grčeve, dali mu čokoladicu

Policajac Milorad Mitrović objašnjavao je da su on i kolega mu Mirko Đukić, kada su krenuli iz Nikšića, sjeli Mrvaljevića između njih na zadnjem sjedištu i krenuli ka Podgorici.

“Posle određenog vremena počeo je da se žali kako ima grčeve, napad šećera... Jugoslav je zvao kolegu Stamatovića koji je šećeraš i stali smo u rejonu Mareze. Stamatović je dodao čokoladicu, mi smo pošli du Urgentnog. Jugoslav je istrčao iz auta za kolica, stavio ga na kolica i predao ga. Nismo se zadržavali unutra jer je bila korona. Izašao je sam nakon ne manje od sat, a ne više od dva. Otežano je hodao”, kazao je Mitrović dodajući da je tim automobilom upravljao Dražen Miranović, da je Raičević bio na mjestu suvozača...

Kazao je i da se više ne sjeća koje je, u koloni, bilo vozilo u kom su oni bili, ali da je ispred njih bio automobil iz kog je izašao Stamatović.

“Nešto se uvijao, ja nisam doktor. Moje je da ga povedem u bolnicu kad se žali”, kazao je odgovarajući na pitanje tužiteljke zašto se Mrvaljević žalio.

“Da nije bio svjestan pošli bi za krevet”, kazao je, dodajući da osim njih četvorice, ostale kolege nijesu dolazile u Urgentni te noći.

Odgovarajući na njena pitanja, kazao je da nijesu imali ni formalnog ni neformalnog vođu grupe, već da su sve dogovorom završavali.

“Možda je to u nekim drugim organizacionim jedinicama, ali mi mismo imali nikoga ko se isticao autoritetom, ni formalno ni neformalno”, rekao je.

I on je kazao da su nakon pregleda predali Mrvaljevića kolegama iz Odsjeka teških krivičnih djela, sačinili službenu zabilješku o tome..

Odgovarajući na Lekićeva pitanja rekao je da su Mrvaljevića ostavili samog u ambulanti, jer je bila korona, kao i da nikoga nije obavještavao o zdravstvenom stanju tog Nikšićanina.

“U mom vozilu nije stalno bilo slatkiša, jer bi smo dali ovom... Ponesem ponekad vodu sa sobom, nikada nisam znao hoću li ostati sat ili zaglaviti tri dana u tim postupanjima”, kazao je on.

Objasnio je da je bilo bitno da fantomke stavljaju prije nego dođu u kontakt sa licima u odnosu na koja postupaju:

“Kad smo došli u CB Nikšić svi smo imali fantomke”, kazao je on, a na dodatno pitanje kada stavljaju fantomke ako idu u drugi grad, rekao je: “Fantomke stavljamo kad postupamo prema licu. Da me ne shvatite pogrešno - treba da idem u Beograd da postupam, pa neću se sa fantomkom voziti”.

Maskirani i u bolnici

Tvrdio je i da su u Urgentnom i ispred njega svi bili sa fantomkama, a da je Mrvaljević sve vrijeme bio sam.

“Znate što je meni čudno? Ja da sam policiija ne bih ga pustio minut bez nadzora, ni doktorima”, rekao je sudija Radulović.

Mitrović se pravdao da je bila korona i da nijesu smjeli da budu u ambulanti sa pacijentom.

“Ko je donio odluku da se lice lišeno slobode ostavi bez nadzora?”, pitao je Lekić, a Mitrović mu je odgovorio - “NKT”.

Raičević je reagovao, navodeći da Mrvaljevića nijesu ostavljali samog jer je bio sa njim u ambulanti...

Odgovarajući na pitanje sudije, kazao je da je padala kiša te noći, da je bila magla i ružno vrijeme, te da se Stamatović “vjerovatno malo skvasio”...

“Ovo nije bila neka prejaka kiša da je Stamatović za to vrijeme mogao biti skroz mokar”...

Borović je kazao da su svjedoci pokazali da oštećeni nije govorio istinu kada je u sudnici izjavio da je Petar Lazović skinuo fantomku, predstavio se i nakon toga izvršio torturu nad njim.

“Ova besmislena tvrdnja provlači se kroz cijeli postupak i na toj lažnoj tezi zasniva se optužni akt... Pozivam tužiteljku da odustane od optužnog akta, da ne bruka tužilaštvo u Crnoj Gori”, rekao je Borović.

“Niko se tu nije žalio”

Pitanja koja je postavljao Jovanovićev branilac, advokata Damira Lekića, izazvala su polemiku u sudnici.

“Prema potrebi smo radili, nismo imali stalne postavke. Dešava se i iz drugih odsjeka da nam pomažu”, kazao je Jaredić odgovarajući na pitanje je li stalno ista postavka išla na zadatke.

Advokat je rekao da mu je to poznato, jer i iz saobraćajne jedinice dolaze kada su ubistva, ali da pita za konkretne zadatke...

“Nije se ovoliko dešavalo kada smo mi radili”, dobacio je okrivljeni Lazović, zbog čega ga je sudija opomenu.

“Nije bilo negativno, ovo je prijateljski”, kazao je Lazović i izvinio se sudiji.

Suđenje je nastavljeno Lekićevim ispitivanjem oko nošenja fantomke.

Dok je svjedok odgovarao da se dešavalo i da zaspi sa fantomkom, Lekić je kolege koji zastupaju okrivljene pitao: “Jeste li ga podučavali, jeste? Sakijte to makar”, na šta je Lazović dobacio: “Nema on dvije godine da ga neko podučava”.

Sudija Radulović opomenuo je okrivljenog, a Lekiću oduzeo riječ - “zbog odugovlačenja postupka i komentarsianja”.

Svjedok Jaredić kazao je da ni on nikada nije čuo da je neko tokom akcije skinuo fantomku i predstavio se, da su u City molu “predali lice” kolegama, ali da “nema pojma kome”...

Kazao je i da ih je Unutrašnja kontrola sve saslušavala posle te akcije, ali da nikada nije čuo da su se Mrvaljević ili Jovanović žalili na njihovo postupanje.

“Niko se tu žalio nije”, kazao je Jaredić.

I on je kazao da njihovo kolega Stamatović ima dijabetes, ali da su svi, ne samo on, stalno imali slatkiše u vozilima:

“Svi smo imali slatko, jer jedemo slatko. Kinder bueno smo svi imali. I vodu. Nismo znali koliko ćemo se zadržati”, rekao je Jaredić.

Sudija ga je tada pitao ako su svi imali slatkiše, zašto Mrvaljeviću čokoladu nije dao neko iz vozila u kom je bio: “Je li moguće da su je pojeli?”, rekao je policajac.

Nije znao da kaže je li kolega koji je po velikom nevremenu izašao da doda čokoladicu, u City mol došao mokar...

Jaredić: Nemojte me držati za riječ

Policajac Jaredić nije juče mogao da se sjeti ni koliko je policajaca bilo u akciji u noći kada su pošli za dvojicu škaljaraca, ali je rekao da misli da je bilo kompletno njihovo odjeljenje.

“Možda je neko imao nešto pa nije mogao da dođe”.

“Znam ko je bio u našem autu. Vozila su bila jedno iza drugog u koloni, tako smo se i kretali. U prvo vozilo je bo Jugoslav, ali ne znam ko je bio sa njim. Ne želim da pogriješim, pa da se za to ufatite... Mislim da je iz drugog auta izašao neko i dodao čokoladicu, ali nisam siguran sto posto, nemojte me držati za riječ, jer jer prošlo dosta vremena od tada. Svi smo imali fantomke... Nastavili smo kretanje ka Podgorici”, pričao je odgovarajući na pitanja branioaca, punomoćnika, sudije...