Odbijanje svjedočenja u crnogorskom krivičnom postupku danas ne povlači krivičnu odgovornost, već se sankcioniše isključivo novčanom kaznom do hiljadu eura, što je u konkretnom predmetu potvrdilo i Osnovno državno tužilaštvo (ODT) odlučivši da neće krivično goniti svjedoka Darka Perovića.
On je odbio da svjedoči u postupku protiv Danila Mandića, sinovca predsjednika Skupštine Crne Gore Andrije Mandića, optuženog za više krivičnih djela - protiv opšte sigurnosti, nanošenje lake tjelesne povrede, nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija i oduzimanje vozila.
Mandić je, prema optužbi, u noći između 18. i 19. aprila 2025. godine, oko 3.40, u centru Podgorice, na raskrsnici Bulevara Ivana Crnojevića i Ulice Marka Miljanova, navodno prepriječio put Arisu Turkoviću i Peroviću i pucao na njih, vozeći službeni automobil Skupštine Crne Gore marke “range rover”.
Na prvom ročištu Turković se nije pojavio jer, kako je konstatovano, nije bio uredno obaviješten o održavanju suđenja, dok je Perović odbio da svjedoči navodeći da psihički nije dobro. Sudija Ivana Becić je tada pozvala vještaka psihijatrijske struke Željka Golubovića da procijeni njegovo psiho-fizičko stanje i sposobnost da svjedoči, na šta Perović nije pristao. Sud ga je potom kaznio sa 800 eura, a sudija je najavila da će, nakon završetka ročišta za glavni pretres, spise predmeta dostaviti ODT-u radi razmatranja da li u njegovom ponašanju postoje elementi krivičnog djela.
Iz ODT-a su “Vijestima” potvrdili da je po osnovu zapisnika o glavnom pretresu, koji je dostavila sudija Becić, u tom tužilaštvu formiran poseban predmet.
“Postupajući državni tužilac je našao da nema osnova za preduzimanje krivičnog gonjenja protiv svjedoka - oštećenog D. P. za bilo koje krivično djelo za koje se goni po službenoj dužnosti. Ovo iz razloga što u konkretnom slučaju odbijanje bez zakonskog razloga da svjedoči, prema ZKP-u dovodi do novčanog kažnjavanja koje je predviđeno kao procesna kazna i koja je već od strane suda izrečena prema imenovanom svjedoku. U slučaju ponovnog odbijanja svjedočenja, ukoliko se sud odluči za sprovođenje ove dokazne radnje, može se ponovo izreći novčana kazna”, precizirali su iz tog tužilaštva.
Kad svjedok ćuti, procesi zapinju
Pravnici sa kojima su “Vijesti” razgovarale ukazali su da sud, ukoliko svjedok odbije da svjedoči, trenutno ima samo jednu mogućnost - da izrekne novčanu kaznu u iznosu od maksimalno hiljadu eura. Dodaju da je to naročito sporno u predmetima organizovanog kriminala, gdje je svjedočenje često ključni dokaz.
Sagovornici podsjećaju da je takva pravna situacija direktna posljedica odluke Ustavnog suda (US) donijete nakon postupka pokrenutog 2018. godine.
Ta institucija je 27. septembra 2019. ukinula odredbu Zakonika o krivičnom postupku (ZKP) koja je omogućavala da se svjedok po nalogu suda stavi u zatvor ukoliko odbije da svjedoči. Tom odlukom ukinuta su i rješenja Višeg i Apelacionog suda kojima je bilo određeno zatvaranje poslanika Demokratskog fronta (DF) Nebojše Medojevića i Milana Kneževića. Postupak pred Ustavnim sudom pokrenut je u decembru 2018. godine, nakon političko-pravnog spora koji je izbio kada su sudovi postupili po zahtjevu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) i odredili da se poslanici sprovedu u zatvor, iako su imali poslanički imunitet.
Medojević je tada odbio da Višem sudu saopšti ime osobe iz Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) koja mu je, kako je tvrdio, prenijela informaciju o navodnoj koruptivnoj radnji u kojoj je glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić trebalo da primi 100.000 eura kako bivšem gradonačelniku Podgorice Miomiru Mugoši ne bi bio određen pritvor. Knežević je u isto vrijeme pred SDT-om odbio da govori o svojim saznanjima o navodnoj korupciji u pravosuđu. Nakon što je Viši sud odredio njihovo “stavljanje u zatvor”, Medojević je proveo 13 dana u UIKS-u, dok se Knežević nije udaljavao iz zgrade parlamenta.
Situacija je dodatno bila opterećena činjenicom da SDT nije imalo saglasnost Administrativnog odbora Skupštine za pokretanje postupka, dok je Apelacioni sud procijenio da se imunitet poslanika ne primjenjuje van zgrade parlamenta. Ustavni sud je krajem 2018. donio privremenu mjeru kojom je obustavio izvršenje rješenja sudova do donošenja konačne odluke, a potom je u septembru 2019. ukinuo sporne odredbe ZKP-a kojima se omogućavalo stavljanje u zatvor svjedoka koji odbije da svjedoči.
Norma po kojoj je bilo moguće odrediti zatvaranje svjedoka primijenjena je u vrlo malom broju slučajeva, a Medojević i Knežević bili su među rijetkima prema kojima je sprovedena u praksi.
“O tome kako je riješena ta situacija najbolje pokazuje činjenica da se u jednom dijelu te zakonske odredbe u Zakonu o krivičnom postupku i dalje pominje stavljanje u zatvor u kontekstu izjavljivanja žalbe, ali je ukinuta mogućnost da sud stavi u zatvor svjedoka koji odbije da svjedoči”, rekao je jedan od pravnika.
Oni ističu da, iako je važno da sud u svakom predmetu ima način da dođe do činjenica, takvo rješenje posebno dolazi do izražaja u predmetima organizovanog kriminala, gdje su svjedoci često pod pritiskom ili prijetnjama.
“Jer se može desiti da potplaćeni svjedoci, ili samo uplašeni, ne žele da daju iskaz, a sud im jedino može izreći novčanu kaznu u iznosu od hiljadu eura, što je niže od jedne prosječne mjesečne neto zarade u ovom trenutku. Da je odluka Ustavnog suda o ukidanju mogućnosti stavljanja svjedoka u zatvor ukoliko odbije da svjedoči bila politička, a ne pravna, najbolje pokazuje činjenica da u susjednoj Hrvatskoj, koja je članica EU, sud ima mogućnost izricanja kazne od preko 6.000 eura i stavljanja svjedoka u zatvor do mjesec dana. Slovenija, takođe kao članica EU, osim izricanja novčane kazne ima i mogućnost stavljanja u zatvor svjedoka koji odbije svjedočenje”, kazao je jedan od pravnih eksperata “Vijestima”.
“Stari” zakon predviđao zatvor do dva mjeseca
Prije ukidanja odredbe o “stavljanju u zatvor” svjedoka, ZKP je predviđao da se svjedok koji bez zakonskog razloga odbije da svjedoči može kazniti novčano do 1.000 €, a ako i dalje odbija - može se zatvoriti do pristanka na svjedočenje, prestanka potrebe za njegovim iskazom ili okončanja postupka, ali najduže dva mjeseca.
Iako je Ustavni sud ukinuo dio o zatvaranju, u važećem ZKP-u i dalje stoji odredba da o žalbi protiv rješenja o novčanoj kazni ili zatvoru odlučuje vijeće iz člana 24 stav 7, pri čemu žalba na rješenje o zatvoru ne odlaže izvršenje.
Bonus video:
