"Svjesno me mrcvare", kazao je Ferid Klapuh "Vijestima", nakon što je iz laboratorije Međunarodne komisije u Hagu potvrđen identitet njegove majke i sestre, Feride i Sene, čiji su posmrtni ostaci pronađeni početkom juna ove godine na starom groblju ispod Trebjese u Nikšiću.
DNK analiza nije potvrdila podudaranje sa posmrtnim ostacima, za koje se vjerovalo da pripadaju njegovom ocu Hasanu, zbog čega su iz Vladine komisije za nestala lica najavili novi pregled i proširenje zone ekshumacije na istom lokalitetu.
Ferid, jedini preživjeli član porodice Klapuh iz Foče, koja je mučki ubijena početkom jula 1992. godine u Plužinama kada su u Crnoj Gori pokušali da nađu spas od rata, više od 33 godine čeka da ih pronađe i sve zajedno dostojno sahrani u Sarajevu.
Osim toga, Klapuh čeka i pravdu odnosno da Bosna i Hercegovina pokrene postupak protiv dvojice osuđenih u Crnoj Gori za ovaj zločin – bh. državljana Radomira Kovača i Zorana Vukovića, koji i danas žive u Foči.
"Vijesti" su poslale pitanja Vladinoj Komisiji za nestala lica, Centru za sudsku medicinu KCCG ali i Institutu za nestale osobe Bosne i Hrcegovine ali odgovori i pojašnjenja oko ekshumacije nijesu stigli.
Osim toga, nijesu stigli ni odgovori institucija u kojoj je fazi odluka Tužilaštva BiH o tome da li će konačno pokrenuti postupak protiv Kovača i Vukovića u toj zemlji budući da im je lani Ministarstvo pravde Crne Gore, preko međunarodno-pravne pomoći, poslalo kompletan predmet sa dokaznom građom prikupljenom tokom sudskog postupka polovinom 90-ih godina pred Višim sudom u Podgorici.
Ferid Klapuh kaže da je rezigniran načinom kako je urađena ekshumacija ljetos u Nikšiću, tvrdeći da do greške ne bi ni došlo da su se pravilno i detaljno pripremili za taj postupak.
"Da su samo pogledali obdukcioni nalaz, koji se nalazi u sudskim spisima, znali bi da je čeljust pomjerena zbog metka. Na osnovu toga su mogli tokom ekshumacije da utvrde nepodudaranje, a ne da pogrešnu osobu iskopaju. Imali su, vjerujte, 1000 načina da uporede", tihim glasom rekao je Klapuh, koji se mjesecima nadao da će iz Haga stići vijesti da je konačno pronašao posmrtne ostatke cijele porodice.
"Poslije godina mrcvarenja, želim samo da ih dostojanstveno pokopam. Rekli su mi da će uskoro ponovo uraditi ekshumaciju na istom mjestu. Vjerovatno su tu i ostaci mog oca. To je nekada bilo groblje. Sada je napušteno, ali ima još ostataka i kostiju, bez oznaka i obilježja. Želim samo da ovo dotjeram do kraja, a predugo sve traje. Od 2016. sam krenuo u institucionalnu borbu kako bih pronašao svoju porodicu. Jako dugo ovo traje. Trpim mrcvarenje, nesposobnost, nestručnost, a možda i svjesno opstruiranje", kazao je Ferid Klapuh.
Sinu i bratu zvjerski ubijene porodice, kako je rekao, preostaje novo čekanje.
"Moraću da čekam i dalje", kazao je Klapuh, koji je odlučio da će porodicu zajedno sahraniti tek kada pronađe ostatke i njegovog oca Hasana.
Pravna savjetnica Akcije za ljudska prava Bojana Malović kazala je "Vijestima" da, prema informacijama koje imaju od Komisije za nestale osobe, ekshumacija će biti obavljena u martu/aprilu sljedeće godine, kad forenzičari kažu da su vremenske prilike pogodne.
"U januaru će predstavnici komisije i forenzičari imati sastanak i dogovoriti detalje", kazala je ona.
Ona smatra da je problem, koji se odnosi isključivo na ovaj slučaj, odraz dugotrajne institucionalne nespremnosti Crne Gore da se temeljno bavi svim pitanjima vezanim za ratne zločine, uključujući pronalaženje i identifikaciju nestalih.
"Dovoljno govori činjenica da su Smjernice za traženje nestalih lica u Crnoj Gori usvojene tek u julu 2025. godine – više od tri decenije nakon ratova – što jasno pokazuje da ranije nije postojala svijest o potrebi sistemskog pristupa ovom pitanju. Tek usvajanjem Smjernica uvedene su jasne nadležnosti i procedure, uključujući i to ko je, u različitim situacijama, odgovoran za nalaganje i sprovođenje ekshumacije. Upravo je izostanak takvih informacija u predmetu Klapuh doveo do višemjesečnog "prebacivanja" nadležnosti između institucija o tome ko treba da naloži ekshumaciju, što je opravdano produbilo nezadovoljstvo gospodina Klapuh", pojasnila je Malović.
Na pitanje "Vijesti", kako je došlo do toga da se ekshumiraju posmrtni ostaci tri žene, iako su tražena dva ženska i jedan muški, Malović nije mogla da se izjasni, navodeći da o tome tačne informacije mogu dati samo oni koji su obavljali ekshumaciju.
Zločinci bez kazne
Hasan, Ferida i njihova kćerka Sena Klapuh iz Foče, početkom jula 1992. pokušali su da izbjegnu u Crnu Goru iz ratom zahvaćene Bosne i Hercegovine. Kako bi našli spas, porodica je platila četvorici pripadnika odreda "Dragan Nikolić" Vojske Republike Srpske, među kojima je bio i njihov komšija Zoran Vuković, da ih 6. jula 1992. bezbjedno prevezu u Crnu Goru.
Preko granice su prošli sa tri automobila, a porodica je bila u vozilu sa Vukovićem. Pripadnici odreda, zaustavili su se na mostu iznad kanjona Piva, pored brane Mratinje.
Tokom sudskog postupka u Crnoj Gori, utvrđeno je da je prvo iz oružja ubijen Hasan, zatim supruga Ferida, a na kraju njihova ćerka Sena.
Svo troje gurnuti su sa mosta u kanjon Pive dubok više od 100 metara, a dva dana nakon zvjerskog zločina, njihova tijela je uočio putar iz Plužina.
Obdukcijom je utvrđeno da su majka i kćerka bile još žive kada su gurnute sa mosta.
U sudskim spisima, navodi se da su okrivljeni nakon zločina svratili u kafanu na graničnom prelazu, a tadašnji policajac sa Šćepan polja, kao svjedok u postupku, ispričao je "da ih vidio kako piju i večeraju".
Za trostruko ubistvo, kvalifikovano kao ratni zločin protiv civilnog stanovništva, u Crnoj Gori su 1996. godine pravosnažno osuđeni Janko Janjić, Radomir Kovač, Zoran Simović i Zoran Vuković na po 20 godina zatvora, dok je njihov pomagač Vidoje Golubović osuđen na osam mjeseci zbog neprijavljivanja krivičnog djela.
Golubović jedini je izdržao kaznu, a ostalima je suđeno u odsustvu jer su bili u bjekstvu.
I pored presude, prve u Crnoj Gori za ratni zločin, pravda nikad nije zadovoljena. Četvorica osuđenih u odsustvu nisu izdržali ni jedan dan kazne. Simović i Janjić su u međuvremenu preminuli, dok Kovač i Vuković i danas slobodno žive u Foči.
Kovač i Vuković jedino mogu biti privedeni pravdi ako bi im se ponovo sudilo u BiH, jer u matičnoj zemlji ne mogu izdržavati kaznu izrečenu na osnovu suđenja u odsustvu u Crnoj Gori. Osim toga, BiH svoje državljane osuđene za ratne zločine neće izručiti Podgorici.
Tu je riječ o standardnoj krivičnopravnoj praksi da zemlja ne izručuje svoje državljane drugim zemljama radi suđenja za ratne zločine. S druge strane, BiH ne prihvata suđenje u odsustvu (kakvo je bilo u Crnoj Gori) i shodno tome ne bi mogla izvršiti presudu suda u Crnoj Gori već zapoceti postupak u BiH (što je ponovo sporno obzirom da je načelno u suprotnosti s načelom "ne bis in idem" odnosno "ne o istoj stvari dva puta") što zapravo znači da osobama, kojima se o istoj stvari već sudilo u BiH ne može se opet suditi za isti predmet.
Odluka na čekanju
Da li će Kovač i Vuković odgovarati za ubistvo porodice Klapuh zavisi od odluke Tužilaštva Bosne i Hercegovine, koja je od Crne Gore još lani dobila cjelokupan predmet sa dokaznom građom.
Ferid Klapuh kaže da od ministra pravosuđa BIH je dobio podatke da je Viši sud u Podgorici ustupio predmet sa dokumentacijom.
"Nisam direktni učesnik u tom postupku, već podatke dobijem preko ministra pravosuđa BiH. Prema međunarodnom sporazumu postoji obaveza da BiH preuzme i pokrene predmet. To sam očekivao. Ti ljudi tu, žive u BiH", naveo je Klapuh.
Pravna savjetnica HRA Bojana Malović saopštila je da je Ministarstvo pravde Crne Gore još prije godinu dostavilo ovaj predmet Bosni i Hercegovini, zajedno sa cjelokupnom dokaznom dokumentacijom na osnovu koje su počinioci 1996. godine pravosnažno osuđeni u odsustvu.
"Iako BiH ne priznaje presude donesene u odsustvu, tužilaštvo bi, na osnovu dostavljenih dokaza, moralo da pokrene postupak protiv Radomira Kovača i Zorana Vukovića, koji su još uvijek živi. Njihovo učešće u zločinu je već dokazano u crnogorskom postupku, a činjenica da i dalje žive u Foči nesporno otvara obavezu BiH da reaguje. Zašto do toga još nije došlo, ostaje nepoznato", naglasila je Malović.
Ona je odgovorila i da ne postoje pravne prepreke da BiH preuzme i pokrene predmet.
"Ne postoje pravne prepreke da Bosna i Hercegovina preuzme ovaj predmet. I Vuković i Kovač su državljani BiH. Ta zemlja ne priznaje presudu iz Crne Gore, ne može ih izručiti, a izrečena presuda na njih nije imala nikakav efekat jer nijedan dan nisu proveli u zatvoru. Dakle, BiH ima puno ovlašćenje da preuzme slučaj i pokrene novi postupak", naglasila je ona.
TRIAL International - Ured u BiH poslao je "Vijestima" pravnu analizu relevantnih i spornih pitanja vezano za predmet Klapuh, uz napomenu da kao organizacija mogu da daju odgovore isključivo na pitanja koja se odnose na pravni okvir, institucionalne obaveze i opšte standarde zaštite prava žrtava ratnih zločina.
"Kao organizacija, izražavamo duboko poštovanje prema patnji svih žrtava ratnih zločina i njihovih porodica. Dosljedno se zalažemo za to da se prema svakoj žrtvi postupa sa dostojanstvom, pažnjom i empatijom, te da im se osigura pravo na istinu, pravdu i priznanje patnje koju su pretrpjeli. Smatramo da je unapređenje položaja žrtava, kao i izgradnja odgovornog i povjerljivog odnosa između država, neraskidivo povezano sa sposobnošću institucija da se na osjetljiv, odgovoran i human način nose sa pitanjima i zahtjevima porodica žrtava, uz puno uvažavanje njihove boli i prava, navode iz TRIAL International - Ureda u BiH.
U obimnoj pravnoj analizi TRIAL internacional BiH navodi se podatak da je Sud BiH 2021. godine odbio zamolnicu za pružanje medjunarodne pravne pomoći u krivičnim stvarima u smislu priznanja i izvršenja presude crnogorskog suda za zločin počinjen nad porodicom Klapuh 1992. godine.
Sud BiH je odbio izvršiti presudu protiv Kovača u predmetu Klapuh pozivajući se u svom obrazloženju da je okrivljenim već suđeno u odsustvu odnosno "da se radi o već presuđenoj stvari".
TRIAL International – Ured u BiH u analizi navodi da je Evropska konvencija o prenosu postupka u krivičnim stvarima iz 1972. godine propisuje mogućnost da jedna visoka strana ugovornica zatraži da krivični postupak bude prenesen u drugu visoku stranu ugovornicu.
Članom 8 Evropske konvencije propisuju se određeni uslovi pod kojima je to moguće, a između ostalog, ako država molilja sama nije u stanju da izvrši presudu čak ni u slučaju da pribjegne ekstradiciji.
"Svrha ovog stava je spriječiti da počinilac izbjegne kaznu za počinjeno krivično djelo samo zbog toga sto država molilja nije u stanju izvršiti kaznu izrečenu na njenoj teritoriji ili osigurati da druga država izvrši tu kaznu. Međutim, ovaj stav može poslužiti i da spriječi opisanu nekažnjivost i onda kada zamoljena država iz bilo kog razloga (uključujući i političke razloge koji su, nažalost, nerijetko prateći faktor kad se radi o krivičnim djelima vezani za ratna dejstva 90- h godina XX stoljeća na području SFRJ) nije voljna izvršiti kaznu izrečenu od strane države molilje", piše u detaljnoj analizi TRIAL International – Ured .
Zločincima suđeno u Hagu
Dvojica osuđenih u slučaju Klapuh, Radomir Kovač i Zoran uhapšeni su 1999. godine u BiH i isporučeni Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju (ICTY) u Hagu, ali zbog drugih zločina počinjenih tokom rata na teritoriji Foče.
Kovač je u Hagu osuđen na 20, a Vuković na 12 godina robije zbog zločina protiv čovječnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja. Vuković je, između ostalog, osuđen je je silovao 15-godišnjakinju, a to je bila prva presuda Haškog tribunala za silovanje kao zločin protiv čovječnosti.
Krajem novembra 2002. prebačeni su u Norvešku na izdržavanje kazni. Vuković je pušten 2008. godine, a Kovač 2013. godine.
Osuđeni Janjić je takođe trebalo da bude izručen Hagu, ali je prilikom hapšenja u BiH počinio samoubistvo.
Iako je presuda za ubistvo porodice Klapuh postala pravosnažna još 1996. godine, Crna Gora je tek 2015. godine raspisala međunarodnu potjernicu za Kovačem i Vukovićem.
Po toj potjernici, Vuković je hapšen krajem decembra 2015. godine na graničnom prelazu Kotroman.
Nekoliko mjeseci je proveo u ekstradicionom pritvoru, a potom je beogradski Specijalni sud za ratne zločine u martu 2016. godine konstatovao da su ispunjeni uslovi za izručenje Crnoj Gori.
Odluku suda igorisao je tadašnji ministar pravde Nikola Selaković, koji nije potpisao rješenje, pa se Vuković našao na slobodi.
Bojana Malović pojašnjava da treba podsjetiti da je Srbija ranije pokazala nedostatak volje za saradnju u ovom predmetu, kada nije izručila Zorana Vukovića Crnoj Gori uprkos tome što su za izručenje postojali svi uslovi.
"Ta činjenica otvara mogućnost da određeni nivo zaštite počiniocima postoji i danas, uključujući i u Bosni i Hercegovini. Međutim, eventualni politički uticaji ili zaštita ne smiju uticati na rad Tužilaštva BiH – ono je dužno da, na osnovu dostavljenih dokaza, postupa u skladu sa zakonom i pokrene krivični postupak, naročito imajući u vidu težinu ratnog zločina i dostupnost okrivljenih na njihovoj teritoriji.
Da se porodica dostojanstveno sahrani uz počasti države
Prije 33 godine posmrtni ostaci porodice Klapuh su privremeno ukopani bez ikakvih grobnih obilježja.
To, kako je naglasila pravna savjetnica HRA, nije adekvatan odnos prema bilo kome, a posebno prema civilnim žrtvama ratnog zločina.
“Dostojanstven ispraćaj stoga ne bi predstavljao samo čin pijeteta prema žrtvama, već i simbolički znak priznanja njihove patnje i odgovornosti države. To je ključni element procesa ostvarivanja pravde i pokazuje ozbiljnost države u odnosu prema ratnim zločinima”, navela je Malović.
Aktivista ljudskih prava i zagovaravač politika sjećanja Aleksandar Saša Zeković podnio je inicijativu premijeru Milojku Spajiću, koju je podržala i HRA, da Vlada obrazuje odgovarajući odbor, koji će organizovati da se posmrtni ostaci porodice Klapuh, kada se u potpunosti pronađu, sahrane u Bosni i Hercegovini (BiH) na dostojanstven način, o trošku države i sa ispraćajem iz Crne Gore, uz odgovarajuće državne počasti.
“Država Crna Gora treba za zauzme proaktivan pristup praćenjem poštovanjem i uvažavanjem svih okolnosti koji prate ovaj slučaj. O primjerenom ispraćaju posmrtnih ostataka porodice Klapuh razgovarao sam i sa potpredsjednikom Vlade Momom Koprivicom. Podržao je inicijativu da se posmrtni ostaci stradale porodice dostojanstveno isprate iz zemlje i uz učešće Vlade, saopštio je Zeković “Vijestima”.
On je naveo da bi na proljeće mogla da se uradi nova ekshumacija u Nikšiću, jer ranija grobna mjesta članova porodice Klapuh, nebrigom ranijih vlasti, nijesu bila adekvatno označena.
“To govori koliko smo u prošlosti bili neodgovorni i koliko je neophodno da taj odnos mijenjamo”, naveo je on.
Ovaj tekst nastao je kao dio projekta koji implementira TRIAL International u saradnji sa Akcijom za ljudska prava iz Crne Gore.
Bonus video:
