Mario Milošević osuđen na 30 godina zatvora za ubistvo Radomira Đuričkovića

Mario Milošević osuđen je na 30 godina zatvora, a Igor Mašanović i Vukan Vujačić po 15 za ubistvo Radomira Đuričkovića na Cetinju.

To je presuda koju je danas izrekao predsjednik specijalnog vijeća sudija Veljko Radovanović u Višem sudu u Podgorici.

Milošević je osuđen za ubistvo u saizvršilaštvu i nedozvoljeno držanje oružja, a Mašanović i Vujačić za teško ubistvo u saizvršilaštvu.

Optužnicom je predstavljeno da je Mario M. Milošević 10. oktobra 2016. godine ubio Radomira Đuričkovića. Istom optužnicom Igor Mašanović je okrivljen da je bio za upravljačem vozila “reno megan” iz kojeg je pucano na Đuričkovića i Milorada Radulovića.

Okrivljeni Milošević, Igor B. Mašanović i Vukan V. Vujačić su prema optužnici nakon ubistva pobjegli vozilom “reno megan”, iz kojeg je pucano na Đuričkovića, i uputili se u pravcu seoskog puta Gornji Ceklin – Ljubotinj gdje su zapalili putničko vozilo. Milošević je optužen da je izvršilac ubistva Đuričkovića. Osim njega, optuženi su i Igor Mašanović i Vukan Vujačić, da su 10. oktobra 2016, između 23 i 23.10 sati zajednički sa umišljajem lišili života Đuričkovića i doveli u opasnost život svjedoka oštećenog Milorada Radulovića.

Optužnicom je okrivljeni Milošević označen kao izvršilac ubistva Radomira Đuričkovića. Kako se dalje navodi, sva trojica optuženih su 10.10.2016. između 23.00 i 23.10. sati zajednički sa umišljajem lišili života Đuričkovića i doveli u opasnost život svjedoka oštećenog Milorada Radulovića. Optužnicom je predstavljeno da su okrivljeni za iznos od 2.100 eura kupili vozilo "reno megan" korišćeno prilikom ubistva, konkretno da je optuženi Vujačić preuzeo vozilo 9. oktobra 2016. u Podgorici. Dalje se navodi da su 10. oktobra na Cetinju pratili kretanje sada pokojnog oštećenog Đuričkovića, sačekali ga da uđe u svoje vozilo i u Ulici IV proleterske u blizini lokala "Konoba" krenuli ka vozilu Đuričkovića iz suprotnog smjera, krećući se suprotnom kolovoznom trakom, zbog čega je Đuričković morao da zaustavi svoje vozilo. U tom trenutku okrivljeni Milošević je ispalio dva projektila u pravcu Đuričkovića, kod koga je dan kasnije nastupila smrt usljed zadobijenih rana. Okrivljeni su, zaključuje se u optužnici, pobjegli seoskim putem i zapalili vozilo u kojem su ostavili i automatsku pušku iz koje je pucano.

Sudija Veljko Radovanović u obrazloženju prvostepene presude je kazao da je vijeće prihvatilo navode optužnice Višeg državnog tužilaštva da je Mario Milošević direktni izvršilac ubistva.

Dodao je da su okrivljeni ubistvo izvršili sa umišljajem, odnosno da je sud nesumnjivo utvrdio da su optuženi putem saizvršilaštva počinili krivično djelo teško ubistvo. Sud smatra da to proizilazi iz materijalnih dokaza, jer je biloški trag DNK, pronađen na novčanicama kojima je kupljeno vozilo koje je korišćeno za izvršenje ubistva.

"Sud je cijenio stav odbrane da novčanice nisu podobne za vještačenje jer idu iz ruke u ruku. Sud je našao da taj stav nije osnovan jer je nađen DNK na više predmetnih novčanica, pa se tu nisu slučajno našle", rekao je sudija Radovanović u obrazloženju presude. Dodao je da je sud presudu zasnovao i na iskazu svjedoka oštećenog Milorada Radulovića.

Tri verzije o ubistvu Radomira Đuričkovića

Svjedok oštećeni Milorad Đ. Radulović iz Cetinja, u sudskom postupku protiv Maria Miloševića, kojem se sudi za ubistvo Radomira Đuričkovića u Cetinju u oktobru 2016. godine, dao je tri iskaza u vezi ovog ubistva. Dva u Višem državnom tužilaštvu u Podgorici u novembru 2016., i martu 2020., kao i 2021., na glavnom pretresu u Višem sudu u Podgorici.

Svjedok Radulović je ispričao kako je 10. oktobra 2016. ubijen Đuričković. Naveo je da je došao u cetinjsku konobu predveče, gdje su njegovi poznanici i prijatelji sjedjeli i igrali karte remi. Dodao je da je Đuričković došao oko 21 ili možda oko 20 časova. Kazao je da su iz lokala izašli oko 22,35 časova, ili možda 10 minuta kasnije. Dodao je da je kiša po malo padala, dok je ulična rasvjeta bila slaba, odnosno po neka je radila.

„Ušao sam u đžip bijele boje kod Radomira Đuričkovića, i sjeo na mjesto suvozača. Počela je po malo kiša da pada. Ulična rasvjeta je pomalo radila. On je sjeo na mjestu vozača i gledao u telefon. Krenuo je u suprotnu traku za njegov smjer kretanja, da bi odmah zatim iz pravca Konobe i Distribucije, naišlo je auto. Blicalo je nekoliko puta prema nama. Radomir je prokomentarisao: “Koje su ovo džukele“. Rekao sam da nemam pojma. Ovo auto je bilo indigo plave boje, francuske proizvodnje, zatamnjenih stakala, bez rotkapni, sa alu felmama - petokrake. Krenulo je da se vraća unazad.

Zaustavilo se na dva metra od nas. Prednji lijevi dio Đuričkovićevog džipa jebio uz prednji dio toga auta. Vidim da se neka osoba, sa fantomkom na glavi i velikim prorezima za oči, sa mjesta suvozača, provlači kroz staklo i preko haube puca na Đuričkovića. Rekao je „uh“, i bacio se na mene. Čuo sam dva pucnja, a zatim je bilo još nekoliko serija po nekoliko hitaca“, izjavio je svjedok Radulović na suđenju. Dodao je da je Đuričković pokušao da izađe, ali da ga je uhvatio grč u ruci. Sve se brzo dešavalo, a to auto iz kojeg je pucano, se našlo paralelno sa džipom.

„Spušta se staklo vozača i prepoznajem Mašanovića, jer je podigao masku, a prepoznao sam i Maria Miloševića na mjestu suvozača, koji se nagao preko Mašanovića i pucao u našem pravcu još dva. Rekao bih da je to bio neki jači kalibar. I Mario je takođe podigao masku sa lica. Shvatio sam da su htjeli da vide jesmo li gotovi“, izjavio je svjedok.

Ovaj svjedok je saslušan u tužilaštvu u novembru 2016. godine i tada nije pomenuo da je pucao Mario Milošević.

„Ne znam kako je izgledao vozač jer je auto bilo zatamnjeno. Ne poznajem Maria Miloševića”.

U iskazu od 12. marta 2020. godine, ovaj svjedok je rekao da je primijetio kada je Mario izašao iz auta i pucao u pravcu Đuričkovića, i ponovo se vratio i sjeo na mjesto suvozača, te da je imao kapu na glavu, spuštena do obrva. Dodao je da ga poznaje iz viđenja, ali da nijesu razgovarali dok su u jednom lokalu igrali karte.