Bezbjednosne službe na području Podgorice registruju imena oko 100 “jakih” kamataša, među njima i sina jednog bivšeg DPS funkcionera, a mjesečna kamata na koju daju ili su davali novac kreće se do 20 odsto.
Prema istim informacijama, jedan od stanovnika glavnog grada dao je milion eura bezbjednosno interesantnom licu da ga plasira sa zelenaškim kamatama.
Operativni navodi, ali i raniji policijsko-tužilački postupci, godinama registruju aktivnosti povezane sa zelenašenjem, uz pominjanje većeg broja osoba koje se dovode u vezu sa pozajmicama uz visoke kamate, pritiscima na dužnike i nasilnim incidentima.
Kao dugogodišnji, “glavni nosioci” tih aktivnosti na teritoriji Podgorice navode se A. Šćepanović, A. Rogošić, N. Lopičić, braća Stanišić, braća Šišević, braća Šipčić, Lambulići, braća Jabučanin, braća Stanišić (V., R. i S.), M. Milošević, D. Mandić, A. Radoman, S. Jokić, M. Banović, D. i A. Laković, M. Laković, N. Todorović, V. Bulatović, I. Šćepanović, N. Pavićević, braća M., G. i M. Pejović, G. Pejović, M. Radulović, Ž. i A. Pejović, A. Šaković, A. Šunjević, R. Durišić, V. Bajčeta, M. Vukčević, braća G. i K. Boričić, Koljenović, B. Vukadinović, M. Mihailović, braća P. i P. Čogurić, R. Radulović, M. Vučinić, M. Šaranović, D. Perović, N. Mišurović, Z. Perović, Z. Mugoša, E. Mulesković, braća Boričić, D. Tomović, S. Kilibarda, M. Rončević i drugi.
Posebno se navodi da je posljednjih godina, prema istim izvorima, krug osoba uključenih u ove aktivnosti širen, pa se kao intenzivnije prisutni u operativnim evidencijama pominju i: Ž. Vučeljić, V. Joksimović, M. Merdović, braća V. i F. Jovović, braća D. i I. Vojvodić, M. Lašević, D. Čogurić, A. Jovović (Saša), V. Radulović, B. Tomanović, S. Pupović, B. Laković, P. Popović, J. Šarac, braća N. i V. Jovanović, L. Ljumović, G. Vukčević, M. Vešović, B. Ivanović, R. Petrušić, P. Koćalo, S. Jovović, S. Jelenić, L. Bokan, S. Orlandić, M. Gojković, M. Lakić, A. Deljanin, A. Rondović, N. Milačić, A. Milačić, D. Pejović, N. Đurković, B. Soškić, braća D. i D. Globarević.
Osim njih, navode izvori, sa braćom Jovović u tom kriminalnom poslu sarađuje i M. Mihailović, ali i njihovi ostali saradnici - P. Koćalo, L. Braković, M. Mićović, V. Gluščević, R. Rajković, S. Raonić, R. Vukićević.
Jedan od izvora “Vijesti” pominje i načine naplate potraživanja, gdje se, tvrdi, pored “klasičnog” pritiska na dužnike, pominju i slučajevi zastrašivanja, prebijanja, kao i podmetanja požara ili eksplozivnih naprava.
U tom kontekstu se, prema istim izvorima, spominje da je M. Radulović ranije hapšen i zbog zelenašenja, ali i da je registrovan i kao organizator radnji usmjerenih na prinudnu naplatu dugova.
Navodi i da je njegov prijatelj A. Keković registrovan kao organizator i učesnik nasilja prema onima koji imaju dugovanja, dok su za “zastrašivanje i naplaćivanje dugova” ranije, prema navodima, angažovani i M. Mojašević, B. Pejović i drugi.
Sagovornik pominje i nestanak jednog Podgoričanina, za koga se vjeruje da je likvidiran u Španiji, a koji je ranije preduzimao mjere zastrašivanja radi naplate kamata.
Prema istim informacijama, organizatori zelenašenja najčešće su stari znanci policije, s podebelim dosijeima, povezani sa krijumčarenjem narkotika. U posljednje vrijeme, međutim, zabilježeno je da u taj kriminalni posao, koji je kažnjiv zakonom, ulazi sve više mlađih osoba...
Zelenašenje je ranijih godina, objašnjavaju izvori “Vijesti”, rijetko postojalo kao izolovan “biznis”, već je gotovo uvijek bilo povezano sa organizovanim kriminalnim grupama, prvenstveno zbog mehanizama prinude koji su tim grupama na raspolaganju.
Ko su škaljarski, kavački i zelenaši organizovane kriminalne grupe Igora Krstovića, koji novac pod kamatu daju i naplaćuju na teritoriji glavnog grada, kao i gdje su im “glavne baze” za prljave poslove, “Vijesti” će objaviti u nekom od narednih brojeva.
Ražnatović: Država i zelenaši me uništili
U mom slučaju država je stala na stranu kamataša i tako uništila firmu koja je imala 35 radnika i bila lider u prodaji namještaja u Crnoj Gori. Valjda je bitnije u jednom takvom sistemu da uspije jedan takav kamataš, nego uspješni privrednik. Danas slobodno mogu da kažem da je pečat na moju kompaniju stavila država i njene kriminalne institucije - Ministarstvo unutrašnjih poslova, Sud i Tužilaštvo.
Navodi to u ispovijesti za “Vijesti” Milorad Ražnatović, dugogodišnji privrednik i vlasnik kompanije “Namos Lux”, kojeg država nije zaštitila od zelenaša, već je, kako tvrdi, stala upravo na njihovu stranu.
Uprkos izjavi ovjerenoj u Osnovnom sudu u Podgorici - da je hipoteka obezbijeđena na drugi način, isti taj sud poklonio je vjeru Podgoričaninu koji mu je posuđivao novac i njegovom rukom ispisanim priznanicama, i presudio u njegovu korist. Niko ga, objašnjava Ražnatović, nije pitao da dokaže odakle mu 1,5 miliona eura...
Iz Uprave policije više od 10 dana ne odgovaraju na pitanja “Vijesti” šta je s prijavom koju je Ražnatović u maju 2018. godine podnio protiv A. Šćepanovića, i to nakon što su mu iz policije, kako tvrdi, sugerisali da to učini.
“Nakon neke akcije u kojoj je i on pretresan, zvali su me iz Uprave policije da dođem i rekli mi da su tokom pretresa, u nekoj kutiji, pronašli dokaze da mi je pozajmljivao novac uz kamatu i da bi bilo dobro da podnesem prijavu. Napisao sam prijavu i predao je u maju 2018. godine, od tada ništa ne znam o njoj”, kaže Ražnatović.
Kopiju te prijave dostavio je “Vijestima”, kao i kopiju presude kojom mu je u februaru 2018. godine naloženo da Šćepanoviću vrati milion i po eura, uz pripadajuće kamate.
U sudnici je uzalud pokušavao da dokaže da je novac vratio...
Ražnatović objašnjava da je od 1998. godine privatnik, te da su godinama bili lideri u prodaji namještaja u Crnoj Gori. Od 2000. godine poslovao je samostalno kroz firmu “Namos Lux”, kao distributer slovenačkog namještaja za Crnu Goru i Srbiju. Te godine otvorio je i salon “SLO-LUX” i kupio plac na Svetom Stefanu.
Šest godina kasnije, na tom placu izgradio je objekat i prodao ga ruskim državljanima za 1,5 miliona eura. Navodi da je kompletan iznos uplaćen na račun u CKB banci, čiji je bio akcionar.
Do tada je, navodi, posjedovao plac od 8.800 kvadrata u podgoričkom naselju Liješnje, kao i dva magacina - jedan od 1.400, drugi od 750 kvadratnih metara.
Objašnjava da se iste godine, u banci, zadužio dva miliona eura za izgradnju salona namještaja u Podgorici, zatim kupio kuću u Miločeru, stan u Budvi i plac u Tivtu.
Odlučio je da se oproba i u građevini, a zbog, kako navodi, izuzetne saradnje sa tadašnjim menadžmentom CKB banke, banka ga je “maksimalno pratila u svim svojim investicijama”. Problemi su, navodi, počeli kada je OTP grupacija preuzela banku, a čelni ljudi pošli sa ključnih pozicija.
“Banka mi je kreditirala 880.000 eur za kupovinu kuće u Miločeru i dogovor je bio da mi daju jos 600.000 eura za izgradnju objekta, kojim je trebalo veći dio svog zaduženja da vratim banci, međutim, taj novac nikad nisam dobio i tada kreću moji finansijski problemi.”
Sam došao da nudi pare
Pomoć, tvrdi on, nije tražio od zelenaša, ali je, kako navodi, jedan sam ušetao u njegov salon i ponudio mu novac. Navodno, čuo je da je u finansijskim problemima.
“Tada je u moju firmu došao A. Š. da mi ponudi finansiranje do milion eura, jer je čuo za mene da sam pošten i da može sa mnom da uđe u posao. Tada prvi put od njega pozamljujem 450.000 eura, kako bih investirao u Pržno. Na tri posto mjesečne kamate, na period od nekoliko mjeseci. Međutim, poslije prvog mjeseca traži da mu vratim novac, iako se tako nismo dogovorili jer je njemu neophodan zbog njegovih investicija”, objašnjava Ražnatović.
Ističe da je tada shvatio da su namjere Podgoričanina potpuno drugačije od onih koje su prvobitno dogovorili.
“Vratio sam mu 300.000 eura, a on mi je rekao da ovih 150.000 ne moram da vratim, ali da je kamata 4,5 odsto. Nakon toga od njega sam posudio 300.000, pa 200.000 eura na period od dvije godine. Plaćao sam mu kamate, a zadnju godinu on je upisivao kamate na kamatu, sve dok dug nije narastao na 1,95 miliona eura”, priča Ražnatović.
Pojašnjava da je od tog Podgoričanina ukupno posudio 950.000 eura, a vratio 550.000 eura, za što, navodi, nema pisane dokaze.
“On je sva moja dugovanja sa kamatama sabrao i tražio da mu potpišem novu priznanicu koja je bila za dug 1,95 miliona. Tada nastaju problemi i u mojim finansijama i s njim, jer sam izvukao novac iz firme da bih plaćao kamate. Tada je tražio da mu potpišem hipoteku na objekat, što sam ja odbio, međutim, tada nastaju moji veći problemi. Njegov zet, brat i on su me fizički napali u kancelariji firme ‘Kontakt Rent a car’ i ja pod prijetnjama prihvatam da potpišem hipoteku. Ali, tu nije kraj”, govori Ražnatović.
Ističe da su došli poslije dva dana i tražili da hipoteku potpiše i njegova supruga, što je, navodi, odbio.
“Međutim, i to sam prisiljen da potpišem, jer su mi prijetili da mogu sa 5.000 eura da riješe slučaj na drugačiji način. Kada sam sve njihove zahtjeve ispunio, prešli smo u fazu kako vratiti dug. Dogovorimo da ja njemu vratim dug tako što mu dajem poslovni prostor od 500 kvadrata, koji je u vlasništvu A. V. koji mi u tom trenutku ‘pomaže’ da razdužim A. Š. Prostor računamo 1,2 miliona, što Aco prihvata, dajem mu stan u Budvi od 150.000 eura, plac na Rijeci Crnojevića od 50.000 eura, zatim 100.000 eura preko računa i 300.000 eura za kupovinu poslovnog prostora u Njegoševoj ulici, pored picerije ‘Leone’. Nakon toga, on meni skida hipoteku pred sudom u Podgorici, jer tada nisu postojali notari i daje mi pisanu izjavu da sam izmirio sve obaveze prema njemu”, dodaje sagovornik “Vijesti”.
Podsjeća da tada nije tražio nazad priznanice koje je potpisivao kada je preuzimao novac od Podgoričanina, niti se sjetio da zahtijeva da ih Šćepanović uništi pred njim.
“Vjerovao sam državnim institucijama, odnosno Sudu, da je njegova izjava da sam ga razdužio sasvim dovoljna i da me Sud štiti takvom izjavom. Nakon godinu, on je opovrgnuo izjavu koju je dao pred sudom i predao tužbu na 1,95 miliona eura. Na moje pitanje, ‘zašto si, Aco, podnio tužbu?’, odgovorio mi je da je recesija i da nekretnine više ne vrijede onoliko koliko sam mu ih dao”, tvrdi Ražnatović.
Priča da je tada angažovao advokata koji mu je rekao da je tužba potpuno neosnovana, i da će već na prvom ročištu biti odbačena.
“Ipak, znao sam da suprotna strana koristi sve svoje veze u policiji i sudu i da će za mene ovo biti jako težak spor. Sudski spor traje nekoliko godina, branim se bez advokata, jer sam vidio da nema nikakvog smisla i da će on dobiti sudski spor uz pomoć sudija i njegovih veza”, govori on.
Dodaje i da je njegov svjedok na suđenju rekao da poslovni prostor koji je predat Šćepanoviću nijesu računali 1,2 miliona eura, već 500.000 eura.
“Zato što je u njegovim knjigama na taj iznos razdužio prostor”.
“Na taj način je mene doveo u bezizlaznu situaciju. Međutim, ja imam pisani dokaz da me je A. V. zadužio za 1,2 miliona eura, i kada sam prezentovao taj dokaz, sudija Jelena Vulović nije htjela da uzme u razmatranje taj dokaz, kojim bih pokazao da su i A. Š. i A. V. lagali pred sudom... Sudski spor je presuđen u njegovu korist”, navodi...
Novinarki “Vijesti” rekao da je da je između 2012. i 2016. godine fizički napadnut ispred zgrade u kojoj stanuje.
“Po saznanjima policije, napali su me ljudi koje je unajmio A. Š. Tada sam dobio udarac šipkom u predjelu kičme, ali sam uspio da oduzmem šipku. Otišao sam u hitnu i policiju da prijavim napad i o tome postoje policijski izvještaji. Samo godinu kasnije mi je zapaljeno vozilo ispred zgrade, gdje takođe postoje policijski izvještaji, ali počinitelj nikad nije pronađen. Od tada više nisam računao na pomoć policije i tužilaštva i moj i život moje porodice je bio ugrožen. Naravno, bez zaštite policije i državnih organa”, priča Ražnatović.
Ko daje novac ili druge potrošne stvari na zajam i pri tome ugovori nesrazmjernu imovinsku korist, kazniće se zatvorom do tri godine i novčanom kaznom, glasi opis krivičnog djela “zelenaštvo” u Krivičnom zakoniku (KZ) Crne Gore.
Ako zelenaš pri tome “iskorišćava teško imovinsko stanje, teške prilike, nuždu, lakomislenost ili nedovoljnu sposobnost za rasuđivanje oštećenog”, kazniće se zatvorom od tri mjeseca do tri godine i novčanom kaznom.
KZ propisuje da se zelenaš može kazniti zatvorom od šest mjeseci do pet godina i novčanom kaznom ako su nastupile teške posljedice za oštećenog ili je učinilac pribavio imovinsku korist u iznosu koji prelazi tri hiljade eura.
Zvali ga da prijavi kamataša, pa zaćutali
Ražnatović za “Vijesti” priča da se ponadao da će policija nešto učiniti kada je nekoliko godina kasnije na televiziji vidio da je u policijskoj akciji protiv zelenaša uhapšen i Šćepanović.
Navodi da ga je policija pozvala nekoliko dana nakon toga da po nalogu Specijalnog policijskog odjeljenja dođe kod inspektora B. “radi nekoliko informacija”.
“Došao sam i tada me je pitao da li neki od papira koje su pronašli kod A. Š. pripada meni, što sam i potvrdio. Pitao me da li sam spreman da napišem krivičnu prijavu protiv njega”, priča Ražnatović.
Ističe da je tom inspektoru odgovorio potvrdno, ali i da je postavio uslov “da neko ljudski pogleda prijavu i odradi ono što zakon propisuje”.
Prepričava da mu je čvrsto obećano da će “uraditi sve” da tužilaštvo procesuira prijavu i uhapse Šćepanovića.
“Na taj način bih uz pomoć policije zaustavio proces koji je on započeo, a to je otimanje moje imovine preko državnih organa, kao što je sud. Kada sam ga pitao da li da podnesem prijavu direktno tužilaštvu, on je rekao da nije potrebno i da će oni sve završiti, međutim došli smo do zaključka da me prevario on ili neko drugi u tom lancu od MUP-a do Tužilaštva...”
Navodi da se nakon nekoliko mjeseci interesovao kada će dobiti odgovor, i da mu je rečeno da se strpi, te da će ga dobiti ubrzo.
“Međutim, odgovor nisam dobio do dana današnjeg, ni pozitivan ni negativan.”
Ističe da je godinu nakon toga banka prodala potraživanja slovenačkoj kompaniji i da je te godine izgubio kompaniju koja je, prema sudskim procjeniteljima i vještacima, procijenjena na oko šest miliona eura.
“Mene danas više ne interesuje A. Š., kamataš i zelenaš, već državne institucije - MUP, Sud i Tužilaštvo, koje su maksimalno doprinijeli da izgubim imovinu zbog nereagovanja na moju krivičnu prijavu, tačnije, zbog ćutanja državne administracije, koja je u ovom slučaju stala na stranu kamataša, a ne iza mene i kompanije”, ističe.
Objašnjava i da je sve moglo drugačije da se završi da su reagovali jer je imao kupce za objekat, te da o tome posjeduje pisane dokaze i prepiske sa bankom.
“Sa bankom bih se vrlo lako dogovorio, međutim postojao je teret od kamataša, tako da nije bilo moguće prodati objekat”, dodaje on...
Policija ćuti što su radili skoro osam godina
Iz Uprave policije više od deset dana ne odgovaraju na pitanja o prijavi koju je Ražnatović podnio prije gotovo osam godina.
Tu instituciju “Vijesti” su 27. januara pitale u kojoj fazi je predmet formiran nakon prijave koju je u maju 2018. godine Milorad Ražnatović podnio protiv A. Šćepanovića, ali i koja je organizaciona jedinica bila nadležna za postupanje po prijavi.
Nisu odgovorili na to, kao ni na pitanje koje su konkretne radnje preduzete po toj prijavi - saslušanja, prikupljanje dokaza, finansijske provjere... Je li podnijet izvještaj nadležnom državnom tužilaštvu, i ako jeste, kada, te kakva je odluka tužilaštva.
Bez odgovora ostala su i pitanja da li je predmet i dalje aktivan ili je arhiviran, i iz kog razloga, ali i ako je predmet obustavljen ili odbačen, da li je o tome obaviješten podnosilac prijave.
Uprava policije nije odgovorila ni na urgenciju.
U sjutrašnjim “Vijestima” čitajte koliko je sitna pozajmica koštala jednog stanovnika iz sjeverne regije, ali i ko su kamataši iz Pljevalja i kako otimaju imovinu na Žabljaku...
NE PROPUSTITE
Bonus video:
