Iako su likvidacije Igora Dedovića i Jovana Vukotića teško pogodile vrh škaljarske kriminalne organizacije, nezvanični obavještajni podaci ukazuju da taj klan ni izbliza nije ugašen - zelenašenje je ostalo jedan od najstabilnijih izvora njihovih prihoda...
Prema istim informacijama, operativni podaci bezbjednosnih službi pokazuju da se članovi ili bliske osobe te grupe kamatašenjem bave širom države, da su indirektno ili direktno povezani sa nekim od pripadnika navijačke grupe Varvari, ali i da su znali da se međusobno sukobe oko podjele teritorija, prevashodno vezano za distribuciju kokaina.
Potkrepljujući te podatke, navode da se tim poslom na Cetinju bavi visokorangirani “škaljarac” T. Jovanović, koji navodno u posljednje vrijeme na tom planu tijesno sarađuje sa jednim od njegovih saradnika M. Vuksanovićem...
Od cetinjskih škaljaraca i bliskih im osoba, aktivni su i M. Mašanović, N. Đukanović, M. Vušurović, P. Vujović, M. Grgurović, D. Rudović, R. Stanojević, R. Vujović, J. Kaluđerović, S. Čelebić, L. Vujović, L. Špadijer, B. Pejović, braća Đurović...
Jedan od izvora “Vijesti” tvrdi da se S. Kovač sa Cetinja nedavno se vratio iz zatvora u Austriji, što će, prema njegovim riječima, pojačati njegovo učešće u poslovima zelenašenja “koje je obavijao i dok se nalazio u zatvoru preko pojedinih mlađih osoba”...
Obavještajni izvori ukazuju da škaljarska OKG zelenašenje koristi ne samo kao izvor profita, već i kao mehanizam kontrole - nad teritorijom, dužnicima i sopstvenim operativcima.
U tim poslovima aktivni su i brojni pojedinci iz Podgorice, a kao jedan od najznačajnih organizatora tog nezakonitog posla pominje se višestruki povratnik u vršenju krivičnih djela M. Radulović. Objašnjava se da operativni podaci pokazuju da iz njegovog prioritetnog zelenašenja, često proističu i teža krivična djela - podmetanje eksplozivnih naprava, iznude, naplate zelenaških dugova, fizički napadi u cilju zastrašivanja, ali i krijumčarenje i distribucija narkotika:
“On često sa saradnicima taj posao realizuje dijelom i pod paravanom nabake skupih vozila, opravke vozila i dr.”, rekao je jedan od izvora “Vijesti”.
Obavještajni podaci do kojih je list došao, govore i da je došlo do nesuglasica između njega i braće V. i F. Jovović, a oko podjele teritorija vezano za distribuciju kokaina na području D”anilovgrada i Podgorice.
Sagovornik tvrdi da kriminalna grupacija okupljena oko te braće duže predstavlja značajan bezbjednosni izazov.
Prema istim podacima, dio te grupacije tijesno je povezan i sa dijelom navijačke grupe “Varvari”, odnosno da jedan od vođa M. Mihailović blisko sarađuje sa V. Jovovićem i njegovim saradnicima i na planu zelenašenja. Kao jedan od najznačajnijih zelenaša u istom kontekstu, navodi se i M. Šaranović...
Vukadinovićeva grupa
Posebno mjesto u operativnim podacima u vezi sa zelenašenjem zauzima grupa Podgoričanina J. Vukadinovića, koji izvori lista nazivaju jednom od najjačih poluga za obračune sa suprotstavljenim kavačkim klanom.
I ta grupacija, kažu sagovornici, već duže predstavija velik bezbjednosni izazov u Crnoj Gori, a taj Podgoričanin se zbog jake logistike od više saradnika iz Crne Gore i inostranstva, tretira kao jedan od aktuelnih vođa škaljarske organizovane kriminalne grupe.
Na to, tvrde, ukazuje i njegova vrlo rasprostranjena saradnička mreža u zemiji i inostranstvu, a karakteriše ga i beskrupuloznost u postupanju i prema najbližim saradnicima.
Navode i da za izvršenje teških krivičnih djela, Vukadinović koristi najbliže saradnike, ali i brata P. Vukadinovića...
“Većina pripadnika grupacije J. Vukadinovića za njegov i svoj lični interes bavi se i zelenašenjem”.
Zelenašenje predstavlja ozbiljno krivično djelo i duboko je ukorijenjeno u organizovani kriminal.
Žrtve su obično osobe u teškoj finansijskoj situaciji i ne mogu dobiti kredite od banaka.
Riječ je, tvrdi izvori “Vijesti”, o enormno visokim kamatama - na mjesečnom nivou često od 10 do 20 odsto, ali i više.
U slučaju kašnjenja, zelenaši često koriste prijetnje, fizičku silu ili oduzimanje nepokretnosti (kuća, stanova, vozila i dr.), koji služe kao nezvanični zalog, često se sklapaju fiktivni kupoprodajni ugovori kod notara kako bi zelenaši mogli da preuzmu imovinu žrtve ako dug ne bude vraćen.
Zelenašenje u Crnoj Gori ranijih godina rijetko je postojalo kao izolovani biznis i gotovo uvijek je povezano sa organizovanim kriminalnim grupama, prvenstveno zbog mehanizama prinude koji su tim grupama na raspolaganju.
Međutim, posljednjih godina u poslove zelenašenja ulazi sve više osoba, većinom mladih koje nijesu pripadnici organizovanih kriminalnih grupa, pa se može reći da se taj broj u posljednjim godinama mjeri hiljadama organizatora i drugih učesnika zelenašenja.
Tužilaštvo povjerovalo zelenašu
Dva fiktivna ugovora, između roditelja Podgoričanina i zelenaša, kojom se imovina vrijedna 460.000 eura “prodaje” za 50.000 eura, osporena su pred podgoričkim Osnovnim sudom u slučaju jednog sagovornika “Vijesti” - žrtve zelenaša N. Lopičića, od koga je 2012. godine posudio 10.000 eura, kako bi trudnu suprugu hitno odveo na liječenje van Crne Gore.
Sagovornik “Vijesti” prijavio je zelenaša prije deceniju - u martu 2016. godine, pa ponovo nakon šest godina. Tada je podnosio krivične prijave zbog zelenašenja i maltretiranja protiv sugrađanina Lopičića.
Iako je, kako tvrdi, policija učinila sve da ga zaštiti od osobe kojoj je vratio mnogostruko više novca nego što je posudio zbog liječenja trudne supruge, i procesuira zelenaša, tužiteljka Snežana Španjević Volkov odbacila je njegovu krivičnu prijavu.
U rješenju piše da nema priznanica o pozajmici, niti ugovora, ali i da oštećeni nije dokazao da je prethodno pokušao da podigne kredit, a Podgoričanin tvrdi i da ga je pitala “što se nije snašao na drugi način”, odnosno, zašto nije, ako mu je bilo hitno, tražio da mu drug vrati novac koji mu je prethodno posudio.
I Više državno tužilaštvo, stalo je na stranu tužiteljke, navodeći da je pravilan njen zaključak “da oštećeni nije predočio nijedan dokaz da je prije uzimanja zajma od osumnjičenog” pokušao da podigne kredit, kao i da nema potvrda ni ugovora o pozajmici...
To tužilaštvo ocijenilo je i da je pravilan zaključak tužiteljke, jer oštećeni, prije nego se zadužio kod Lopičića, nije pokušao prinudnim putem da naplati potraživanja koja je imao prema M. V. u iznosu od 32.000 eura.
“Te je takvim ponašanjem doprinio stvaranju svoje teške finansijske situacije”, piše u rješenju.
Tužilaštvo pojašnjava da za krivično djelo zelenašenje nije dovoljno da se novac posudi uz nesrazmjernu kamatu, već da to učini zloupotrebljavajući njegova lična svojstva - lakomislenost ili nedovoljnu sposobnost za rasuđivanje, ili određene objektivne okolnosti na strani oštećenog, poput teškog imovnog stanja, teških prilika ili nužde...
Prijava oštećenog odbačena je dok je u Osnovnom sudu u Podgorici trajao postupak, pokrenut jer je zelenaš htio da na svoje ime upiše imovinu žrtve i njegovih roditelja, vrijednu gotovo pola miliona eura.
Nedugo nakon što je tužiteljka odbacila krivičnu prijavu, sud je stao na stranu žrtve i proglasio ugovor ništavim i bez pravnog dejstva.
“Vijesti” od ODT Podgorica, u kom je tada radila tužiteljka Španjević Volkov, očekuju odgovore na pitanja na osnovu kojih činjenica je donijela odluku, naročito ako se ima u vidu da je Osnovni sud u Podgorici odlučio u korist Kažića i proglasio ugovore zelenaškim, da li su vanredno preispitivali njenu odluku, ali i kakva se poruka šalje žrtvama zelenaša, ako ih, kako tvrdi oštećeni, tužiteljka pita “zašto se nisu snašli na drugi način nego išli kod zelenaša”?
Predsjednik Notarske komore Darko Ćurić, pred kojim su roditelji sagovornika “Vijesti2 zaključili ugovor 2014. godine, kazao je da s obzirom na to da nije primijetio postojanje bilo kakve mane volje, indicije ili sumnje da bi se moglo raditi o nedozvoljenom ugovoru, nije smatrao da postoji potreba da se bilo šta prijavljuje policiji ili nadležnom tužilaštvu.
Početak problema
Podgoričanin je od Lopičića 2012. godine pozajmio 10.000 eura sa kamatom od osam odsto mjesečno, jer mu je novac hitno bio potreban da bi odveo trudnu suprugu van Crne Gore na liječenje.
Navodi da je nekoliko mjeseci plaćao po 800 eura kamatu, a onda je posudio još 5.000 eura, kako bi mu vraćao kamatu i nastavio da plaća po 1.200 eura mjesečno. “Kada bih zbog naših problema zanemoćao nekoliko mjeseci i dao mu dio kamate, onda je rekao da dug nije više 15.000 eura, nego 18.000 i tako je došlo do 52.000 eura i tada mi je rekao da mu stalno vraćam kamatu, da ne smijem kasniti. Plaćao sam nekoliko mjeseci, a onda je rekao da sam dužan 84.000 eura. Plaćao sam po 6.000 eura mjesečno, da bi on tražio da založimo plac koji je sud procjenio na 280.000 eura. Kada su moji roditelji to učinili, pozvao je druga, G. Pejovića, isto zelenaša, koji je rekao da plac ne vrijedi toliko, pa je kao garanciju tražio i kuću mojih roditelja u Donjoj Gorici, koju je sudski vještak procijenio na 180.000 eura, sa obavezom da nam je vrati kada izmirim kamate od 84.000 eura”, priča Podgoričanin.
Navodi da je uspio da vrati 46.000 eura kamate, da su mu dali automobil prijatelja kojem je on prethodno posudio novac, i koji je Lopičić procijenio na 20.000 eura, ali da je odbijao da vrati imovinu.
“Radi se o čistoj pozajmici novca na kamatu... Od 2012. do 2014. godine vratio sam 46.000 eura, zato što nisam uredno vraćao, pa je obračunavao kamatu koju sam gledao da plaćam kako sam mogao i znao. Kada više nisam mogao da vraćam kamatu, a niti glavni dug, tražio sam od njega da stopira kamatu i da nađemo neko rješenje. Požalio sam se ocu da više ne mogu da plaćam kamatu i on je rekao Lopičicu da ima plac u Lješanskoj nahiji, koji je on odmah sjutradan otišao da pogleda. Otac je okrenuo proceduru ostavine, on je preko nekog u sudu to ubrzao, pa su se tetke odmah odrekle u korist oca. Potom smo izvadili posjedovni i pozvali Pejovića, koji je rekao da vrijednost placa ne pokriva cijeli dug, ali da napravimo kupoprodajni ugovor da bi Lopičić mogao mirno da spava, makar dok mu vratim 32.000 eura koje su mi bile kod prijatelja”, navodi Podgoričanin.
Dodaje da su u organizaciji Pejovića i Lopičića otišli kod notara i napravili ugovor.
“Tada sam rekao drugu da sam u ozbiljnom problemu i da mi vrati novac, on je za tri mjeseca vratio 7.000 eura, a pošto nije mogao odmah da vrati ostatak, predložio mi je da sjedne sa Lopičićem i vrati mu 25.000 eura koje meni duguje. Tako je i bilo, u oktobru ili novembru 2014. godine sjeli smo i on mu je dao rok do marta 2015. godine. Uplatio je 4.500 eura na moje ime, koje smo Lopičić i ja podigli u Pošti i uzeo ih Lopičić, a sjutradan je na njegovo ime uplatio još 500 eura. Krajem ljeta pozvao ga je moj drug i ponudio mu ‘mercedes SL’ umjesto novca, da sa tim razduži preostalih 20.000 eura, što je prihvatio i preveo vozilo na ime bratanića. Kada se vratio taj dug, po njegovj računici ostalo je još 52.000 eura, i ja sam tražio da nam vrati kuću, a da mu zemlja u Lješanskoj nahiji ostane, za što on nije htio ni da čuje. Rekao je da me dosta čekao i da mi je tada dug 90.000 eura, tada sam odlučio da se konsultujem sa advokatima. Prvo smo mu poslali opomenu, a kada je dobio vratio mi je ključeve kuće i rekao da ga ne zanima, već samo novac i da će gledati da mi odloži da ne vraćam odmah 90.000 eura. Predložio sam da se proda plac, dovodio kupce, ali im je on govorio da je prodavac, pa su odustajali”, navodio sagovornik “Vijesti”, a isto je ispričao i u sudnici Osnovnog suda u kojoj je i poništio ugovor.
Tužilaštvo ne vidi zelenaški ugovor
Sagovornik “Vijesti” ističe da je drugu krivičnu prijavu i tužbu podnio kada je vidio da se problem ne rješava godinama, i da jednostavno Lopičić nije dozvoljavao da se razduži, kako bi se domogao njihove imovine.
Navodi i da je taj Podgoričanin dolazio kući da im prijeti, da mu je jedno od djece oboljelo zbog konstantnog stresa, te da je nakon profesionalne reakcije policije, očekivao da i Tužilaštvo bude na strani žrtve.
“Prvo je bila jedna postupajića tužiteljka, pa se promijenila i predmet je preuzela tužiteljka Španjević Volkov. Uprkos svemu, pa i činjenici da se iz fiktivnih ugovora jasno vidi da su zelenaški, odlučila je da odbaci prijavu kao neosnovanu. Njenu odluku potvrdilo je i Više državno tužilaštvo, ali su moje advokatice uspjele u sporu pred Osnovnim sudom da dokažu istinu. Sudija Dragan Šćepanović konstatovao je da je ugovor zelenaški”, objašnjava sagovornik “Vijesti”.
U presudi koju je dostavio “Vijestima” obrazloženo je zašto su ugovori potpisani 2014. godine kod notara Ćorića proglašeni ništavim.
“Ugovor o kupoprodaji nepokrenosti UZZ br. 210/14 od 27.06.2104. ima elemente zelenaškog ugovora, shodno odredbi čl. 135 ZOO-a, jer se protivnik obezbjeđenja koristio stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog da bi ugovorio za sebe korist koja je u očiglednoj nesrazmjeri sa onim što mu je dato. Ovo pogotovo jer je imao u vidu činjenicu koja se odnosi na vrijednost navedene kupoprodajne cijene, a koja iznosi 50.000 eura, a da je vještačenjem poljoprivredne struke procijenjena nepokretnost na iznos od 274.505 eura, što govori o tome da je nesrazmjerno veća u odnosu na ugovorenu kuporodajnu cijenu”, piše u odluci Osnovnog suda.
Prethodno, poništen je i ugovor za kuću.
Na tu odluku izjavljena je revizija Vrhovnom sudu.
Istraživanje “Vijesti” pokazuje da se dužničko ropstvo ne dešava samo “neodgovornima”. U njega mogu upasti svi - i mirni i vrijedni, i radni i odgovorni, i jaki i slabi. Zelenaši čekaju samo trenutak slabosti.
Potvrđuju to i rezultati ankete - dio građana se zaduživao iz nužde, kada institucionalna pomoć nije bila dostupna ili je bila prespora, dok je značajan broj ulazio u dugove kako bi održao stil života iznad realnih mogućnosti ili pokrio kockarske gubitke, odluke koje danas, u razgovoru sa novinarkom, prepoznaju kao teške lične greške.
Ko daje novac ili druge potrošne stvari na zajam i pri tome ugovori nesrazmjernu imovinsku korist, kazniće se zatvorom do tri godine i novčanom kaznom, glasi opis krivičnog djela “zelenaštvo” u Krivičnom zakoniku (KZ) Crne Gore.
Ako zelenaš pri tome “iskorišćava teško imovinsko stanje, teške prilike, nuždu, lakomislenost ili nedovoljnu sposobnost za rasuđivanje oštećenog”, kazniće se zatvorom od tri mjeseca do tri godine i novčanom kaznom.
KZ propisuje da se zelenaš može kazniti zatvorom od šest mjeseci do pet godina i novčanom kaznom ako su nastupile teške posljedice za oštećenog ili je učinilac pribavio imovinsku korist u iznosu koji prelazi tri hiljade eura.
Ugovor o kupoprodaji nepokrenosti UZZ br. 210/14 od 27.06.2104. ima elemente zelenaškog ugovora, shodno odredbi čl. 135 ZOO-a, jer se protivnik obezbjeđenja koristio stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog da bi ugovorio za sebe korist koja je u očiglednoj nesrazmjeri sa onim što mu je dato. Ovo pogotovo jer je imao u vidu činjenicu koja se odnosi na vrijednost navedene kupoprodajne cijene, a koja iznosi 50.000 eura, a da je vještačenjem poljoprivredne struke procijenjena nepokretnost na iznos od 274.505 eura, što govori o tome da je nesrazmjerno veća u odnosu na ugovorenu kuporodajnu cijenu", piše u odluci Osnovnog suda.
“Tužiteljku snimci ne zanimaju”
Nakon što je sud spor riješio u korist Podgoričanina i stavio privremenu mjeru na plac njegovih roditelja, Lopičić je pokušavao da gradi na tom imanju.
Njegova žrtva je branila svoju imovinu, praveći i video snimke, koje je, navodi taj Podgoričanin, tužiteljka odbila da pogleda.
Dva snimka dostavljena su “Vijestima”, a na njima se vidi Lopičić i čuje glas sagovornika, koji snima nakon što je pozvao policiju.
Lopičić u jednom trenutku ulazi u automobil, pa se zaustavlja, nakon čega mu sagovornik “Vijesti” objašnjava da je to njegov plac i da je sud donio privremenu mjeru, a ovaj mu traži novac.
“Otići ćeš u Spuž zbog kamate”, govori mu vlasnik placa...
“E ovo tužiteljka nije htjela da odgleda, niti da sprovede kao dokaz, samo je rekla da je ne zanima”, kazao je taj Podgoričanin.
Ćurić: Nije bilo ništa sumnjivo, ne znam za presudu
Ćurić je sinoć odgovorio da je od zaključenja ugovora prošlo 12 godina i da uvidom u taj predmet nije našao “baš ništa što bi bilo sumnjivo ili ukazivalo da se radi o nedozvoljenom pravnom poslu”.
Tvrdi i da se radi o klasičnom ugovoru o prodaji nepokretnosti bez bilo kakvih sumnjivih ili nedozvoljenih elemenata, uz učešće prodavca i njegovog bračnog druga kao davaoca saglasnosti, sa jedne strane i kupca sa druge strane.
“Dakle, ugovoru sličnim stotinama pa i hiljadama ugovora o prodaji koji su se zaključivali u to vrijeme. Čak šta više, tom ugovoru je prethodio predugovor, zaključen između istih ugovornih strana mjesec ranije, što je strankama ostavljalo dodatno vrijeme da se predomisle i odustanu od zaključenja glavnog ugovora u slučaju da im to nije odgovaralo. Odgovorno tvrdim da prilikom zaključenja navedenog ugovora nisam imao nikakva saznanja, indicije pa čak ni nagovještaje da bi se moglo raditi o nedozvoljenom pravnom poslu, jer bih da se takva situacija pojavila sigurno odbio sačinjavanje takvog ugovora”, piše u njegovom odgovoru.
Ćurić navodi i da je, inače, među kolegama notarima i klijentima poznat kao tzv. “težak” notar koji od stranaka “traži previše dokaza i dokumentacije potrebnih za zaključenje ugovora”.
“Tako da sa indignacijom odbacujem sugestije iz Vašeg pitanja o eventualnom postojanju indicija o nedozvoljenosti zaključenog pravnog posla, a da je taj ugovor ipak zaključen. Kao što je poznato, ugovor predstavlja saglasnost volja ugovornih strana, te bi samo u slučaju postojanja tzv. mana volje (prinude, prevare ili zablude stranke) postojao uslov da se odbije sačinjavanje takvog ugovora. Ponavljam i pored upotrebe sve dužne profesionalne pažnje, čitanja svih odredaba ugovora strankama, koje su tekst istog pratile i preko monitora postavljenog pred njima u notarskoj kancelariji, upozorenja na moguće mjere obezbjeđenja izvršenja obaveze suprotne strane i davanja pravnih pouka od strane notara, koje su navedene i u samom ugovoru, takve mane volje ni kod jedne stranke nisam primijetio. Naprotiv, sve stranke su nakon toga svojevoljno i saglasno potpisale navedeni ugovor. S obzirom na to da nisam primijetio postojanje bilo kakve mane volje, indicije ili sumnje da bi se moglo raditi o nedozvoljenom ugovoru, nisam smatrao da postoji potreba da se bilo šta prijavljuje policiji ili nadležnom tužilaštvu”, piše u odgovorima.
Ćurić je napisao i da ne može komentarisati navode novinara o presudi Osnovnog suda u Podgorici P. br. 1856/21, a koja je donijeta u korist oštećenog i ugovori proglašeni ništavim.
“Iz prostog razloga što o istoj do trenutka prijema Vaših pitanja nisam imao baš nikakvih saznanja. Nakon što sam dobio Vaša pitanja pokušao sam da pomenutu presudu nađem na web portalu Osnovnog suda u Podgorici, ali ista tamo nije objavljena. Kako nemam običaj da komentarišem činjenice o kojima nemam saznanja, a o navedenoj presudi osim navoda iz Vaših pitanja nemam nikakvog drugog znanja, moram Vas ostaviti uskraćenim i za komentar o tome”.
Tvrdi i da prilikom preduzimanja svake svoje notarske radnje u potpunosti poštuje zakon i obaveze koje su notarima naložene propisima, da ih izvršava sa dužnom pažnjom:
“Tako da ne postoji mogućnost da je konkretnom prilikom bilo drugačije. Takođe, ukazujem da je notar, shodno zakonu, nezavisni profesionalac koji postupa nepristrasno i dužan je da štiti interes svih stranaka podjednako, ta da za notara ne smije da postoji ‘jača’ i ‘slabija’ stranka, kako navodite, nego je dužan da prema svima postupa jednako i nepristrasno”.
U sjutrašnjim “Vijestima” čitajte šta advokat kaže o problemu zelenašenja, kao i potresnu ispovijest jedne od žrtva tog nezakonitog posla
NE PROPUSTITE
Bonus video:
