Pozajmiće ti prijatelj, al’ je mnogo opasan: Zelenašenje u Crnoj Gori (30)

Više zelenaša, tvrde sagovornici Vijesti, posluje po ustaljenom obrascu - žrtve prebacuju jedni drugima, glumeći da novac nije njihov, već da samo “uskaču” preko prijatelja koje, kako naglašavaju, “niko ni za živu glavu ne smije prevariti”.

Nekoliko oštećenih ispričalo je gotovo istu priču: kada bi im zatrebala veća svota, poznanici iz tog kruga najprije bi govorili da ne mogu pomoći, a onda bi “našli rješenje”.

Navodno bi obezbijedili novac kod “opasnih ljudi”, onih kod kojih se ne smije zakasniti ni sat...

Dužnik tako od starta ulazi u dug sa osjećajem da kasni već unaprijed, pojašnjava jedan od njih.

“Kamate su se gomilale, a drug koji je, navodno, bio samo garant, pritiskao me i izmišljao da i on ima probleme, da njemu prijete… Zvao me iz minuta u minut, dolazio mi kući, uhodio me. Kad sam jedva raskrstio s dugovima, saznao sam da je novac bio njegov, da sve vrijeme igraju dupli pas sa žrtvama. Jedan ‘daje’ svojima, drugi ‘daje’ prijateljima, komšijama… onima koji su u nevolji i koji im se, uglavnom od muke, obrate. Gluma garanta služi da mi, koji nijesmo uzeli novac iz bijesa, imamo osjećaj da nam je neko učinio uslugu. A kad vjeruješ da je neko ‘dao riječ’ za tebe, nikad nijesi miran, bojiš se da mu ne napraviš problem. To je psihički teror”, ispričao je sagovornik lista.

Prema njegovim riječima, “garant” je istovremeno rame za plakanje i batina:

“Prvo umiruje, obećava da će ‘naći čovjeka’, a onda postaje kanal za pritisak - prijetnje, ucjene, ponižavanje, ponekad i fizičko nasilje. Sve uz jednu poruku: dug se ne vraća samo kamatom, već strahom. Nisam vjerovao da je i mene odradio na istu foru, ali sam provjerio kada je zajednički prijatelj htio da posudi novac - pratio sam ga nakon što mu je rekao da mora da ode i donese mu novac od opasnog druga. Nigdje nije išao, dao mu je svoj novac, ali sat kasnije...”, dodaje taj sagovornik.

Znaju ko je najsuroviji

Na isto je naišla i porodica iz Cetinja, koji su posljednji saznali da im je sin, zbog onlajn klađenja, ušao u kamataški dug:

“Kad je došlo na naplatu, dug je već bio 25 hiljada eura. Kumovi su mu to, kako smo poslije shvatili, namjestili. Kad su vidjeli da ne može da vrati, tek tada su rekli nama. Vratili smo novac”...

Više osoba iz Danilovgrada, Podgorice i sa Cetinja označilo je nekoliko cetinjskih i danilovgradskih kamataša kao one koji prebacuju dužnike jedni drugima, a onda zbog “garancija” i “date riječi” i za najmanje kašnjenje uvećavaju dug “penalima” i kamatom na kamatu.

U toj zamršenoj mreži kojom hvataju žrtve, novac je gotovo uvijek onoga ko se nađe kao “prijatelj” i garantuje za osobu kojoj treba pozajmica, pričaju sagovornici Vijesti, navodeći model po kom fukcioniše ta ekipa saradnika u kriminalnom poslu.

Među onima koji se, prema tvrdnjama sagovornika Vijesti, izdvajaju po surovosti i psihičkom maltretiranju dužnika su dva brata sa Cetinja i dvojica braće iz Danilovgrada, od kojih jedan decenijama živi u Srbiji.

Prema saznanjima Vijesti, njihova imena, uz hiljade drugih, notirana su u podacima bezbjednosnog sektora kao imena zelenaša...

Međutim, većina njih nije hapšena zbog zelenašenja, ali se osmorica iz Danilovgrada i sa Cetinja pominju u predmetu formiranom zbog tog krivičnog djela, a u kom tužilaštvo i dalje postupa...

Istraživanje Vijesti pokazalo je da predmeti zbog zelenaštva, najčešće, pred pravosudnim organima, dožive krah.

Iz Uprave policije listu su ranije zvanično kazali da je zelenašenje teško dokazivo, jer žrtve ne prijavljuju ili se povlače nakon što to eventualno učine.

To pokazuju i podaci, prema kojima, i kada dođe do suđenja, žrtve se najčešće, pod pritiskom, predomisle i promijene iskaz, uz objašnjenje da im je kamataš samo pomogao u jednom trenutku...

U posljednjih pet godina pred svim crnogorskim sudovima vođeno je ukupno 39 postupaka zbog krivičnog djela zelenašenje.

Uzalud se sude

Pojedinci su, ipak, pokušavali da pred Osnovnim, Višim, Vrhovnim i na kraju Ustavnim sudom da dokazuju da su obmanuti i da su pod prinudom sklapali fiktivne, zelenaške ugovore...

Takav je slučaj i sagovornici iz Herceg Novog, koja je zbog suprugovog poslovnog “poduhvata” ostala bez krova nad glavom.

“​​​​​Suprug je posudio 40.000 eura kao poslovni partner sa Ukrajinkom S. S. za kupovinu placa. Trebalo je da grade vilu. Dala mu je novac i tražila da, na priznanici, potpiše 5 odsto kamate mjesečno, što je i uradio. Kada je stala gradnja sa Rusima, i nije mogao da nastavi posao, jer nije bilo investitora, ona je tražila da vrati dug. Vratio je pola novca njenom prijatelju, koji inače daje novac pod kamatu i uvijek je za njih preuzimao novac da ona ostane ‘čista’. On, međutim, nije htio da mu napiše priznanicu da je vratio 20.000 eura, a nedugo zatim Ukrajinka ga je, na savjet advokata, tužila i za dug i za kamatu”, kazala je ona Vijestima.

Dodaje da su na kraju obračunali da im njen suprug duguje 80.000 eura.

“Nisu priznali ni tih 20.000 eura, jer nije bilo priznanice, što je sa ovim dugom koji su izmislili ukupno 100.000 eura. Jedan tužilac svjedočio je u njenu korist, govoreći da zna da je dat novac, ali navodno ne zna za kamatu. U jednom momentu počeli su meni, koja nisam poslovala sa Ukrajinkom, da stižu prijeteći mailovi, što sam i prijavljivala, ali uzalud”, kazala je sagovornica.

Ističe da joj, u zaštiti svoje imovine, nijesu pomogli ni sudovi, jer je protivna strana, uz pomoć “skupih” advokata, uspjela da dobije spor u Višem sudu.

“Na kraju, predali su predmet izvršiteljki iz Herceg Novog da mi proda tri stana za taj iznos. Izbacila nas je na ulicu, bez mogućnosti da mi prodamo nekretninu i zatvorimo dug koji su nam nametnuli”, kazala je ona, dostavljajući novinarki presudu i skrinšot mailova kojima joj je prijećeno.

Žalio se do Ustavnog

Pred svim sudskim instancama u Crnoj Gori švajcarski državljanin crnogorskog porijekla S. S. osporavao je ugovor koji je formalno predstavljen kao prodaja njegove kuće u Sutorini, tvrdeći da stvarne prodaje i isplate novca nije bilo, već da je riječ o simulovanom poslu iza kojeg stoji iznuda.

U ustavnoj žalbi podnijetoj Ustavnom sudu Crne Gore protiv presude Vrhovnog suda (Rev 81/13 od 10. maja 2013), on navodi da ugovor i prateća izjava o prijemu novca nijesu odraz stvarne volje, već da su potpisani pod pritiskom i u stanju straha.

Uvidom u odluke donijete prije obraćanja Ustavnom sudu, vidi se da su sudovi, prethodno, prihvatili tužbene zahtjeve suprotne strane, a odbili protivtužbene zahtjeve za utvrđenje ništavosti ugovora.

Vrhovni sud je odbio reviziju, ocjenjujući da tuženi nije dokazao navode o ništavosti i prinudi.

Oni su, kao neosnovanu, odbili reviziju tuženog u sporu povodom raskida ugovora o kupoprodaji nepokretnosti. Time je potvrđena presuda Višeg suda u Podgorici, kojom je ostala na snazi odluka Osnovnog suda u Herceg Novom - da se ugovor zaključen 13. novembra 2009. raskida, a tuženi obavezuje da tužiocu vrati 200.000 eura na ime isplaćenog dijela kupoprodajne cijene.

Vrhovni sud navodi da tuženi nije dokazao tvrdnje o apsolutnoj ništavosti ugovora niti o prinudi i prijetnjama, te da su nižestepeni sudovi dali “potpune i pravilne razloge”.

Obrazlažu da je, prema utvrđenom činjeničnom stanju, ostatak kupoprodajne cijene bio je uslovljen obavezom tuženog da pribavi građevinsku dozvolu u roku od 30 dana, što nije učinio ni u ostavljenom roku ni kasnije.

U Ustavnoj žalbi, čija “sudbina” nije poznata Vijestima, objašnjeno je da je parnica proistekla iz ugovora koji je formalno predstavljen kao prodaja kuće u Sutorini.

U žalbi se izričito tvrdi:

“Simulovani pravni posao te prodaje nepokretnosti je u stvarnosti disimulovana iznuda. Kauza simulovanog pravnog posla je prinuda, otmica, teške i ozbiljne prijetnje, da bi se iznudilo 200.000 eura… Sud je justifikovao ovaj jasan protivpravn poduhvat kao valjan pravni posao i dao mu čak pravni autoritet, sada već pravnosnažnom presudom.”

Podnosilac žalbe navodi i da pred Osnovnim sudom u Herceg Novom, po njegovoj ocjeni, “nije bilo osnovnih uslova za pravično suđenje”, te da mu je “uskraćeno pravo na pravično suđenje, kroz tendenciozno vođenje postupka”.

Kao ilustraciju onoga što smatra “praznim” obrazloženjima, u žalbi citira formulacije iz drugostepene odluke:

“Za svoju odluku prvostepeni sud je dao valjane razloge koje sud prihvata i na njih upućuje žalioca”, kao i “Nižestepeni sudovi su dali potpune i pravilne razloge.

Posebno problematizuje dinamiku odlučivanja Višeg suda u Podgorici, tvrdeći da iz datuma u spisima proizlazi neuobičajeno kratak rok od šest radnih dana.

“…Pa ispada da je za šest radnih dana žalba predata u Herceg Novi, spis stigao u Podgoricu, dodijeljen vijeću…zatim proučen spis, pročitana žalba, odgovor na žalbu i u tih šest dana donijeta presuda. U presudi Višeg suda, na str. 2 piše: ‘Odgovor na žalbu nije podnijet’, potvrđeno je rješenje o privremenoj mjeri zabrane prometa tuženom ‘nepokretnosti koja je davno prodata’, u uvodu presude nema ni naznake da tuženi ima punomoćnika i iz obrazloženja se vidi jasno kao dan da ni žalba, ni spis, prosto nisu čitani”, piše u toj žalbi.

Naglašeno je da, kada se u dati kontekst stavi tužilac osuđen za teška krivična djela, “njegov partner, čuveni M. J., advokat i bivši sudija, sada advokat, punomoćnik tužioca ovdje nešto krupno nije u redu.

“Nije moguće, nije realno, nije po zakonu, nije po Sudskom poslovniku, nije po osnovnom poretku stvari, nije po elementarnom logičkom i pojmovnom redu, nije razumno da se za šest dana sve to dogodi. Ali, pošto se to sve za šest dana po dokumentovanim datumima zaista dogodilo, onda ova revizija nije samo predmet ocjene Vrhovnog suda sa stanovišta revizijskih razloga, već prvenstveno vrhovnog državnog tužioca da preispita šestodnevno putovanje i odlučivanje, traženjem izvještaja od Osnovnog suda u Herceg Novom, pa onda izvještaja Višeg suda u Podgorici, te do presude. To je preduslov i uslov svih uslova. Budući da drugostepena instanca nije čitala ni spis, ni žalbu, to je tuženi reinterpretira. Pravni posao među parničarima je simolovan po kauzi, a fiktivan po posljedicama. Simulovani pravni posao te prodaje nepokretnosti je u stvarnosti disimulovana iznuda. Kauza simulovanog pravnog posla je prinuda, otmica, teške i ozbiljne prijetnje, da bi se iznudilo 200.000 eura”, piše u žalbi...

"Nisu ispunjeni uslovi"

U jednoj od odluka, u koju su Vijesti imale uvid, Vrhovni sud je u junu 2024. godine odbio kao neosnovanu reviziju izjavljenu na presudu Višeg suda, a kojom je traženo da se utvrdi da je ništav Ugovor o kupoprodaji porodične stambene zgrade u Podgorici, koja se sastojala od stambenog prostora površine 62 kvadrata, poslovnog prostora 36 kvadrata i dvorišta 379 m2, za kupoprodajnu cijenu od 30.000 eura.

Tužioci su zahtjev temeljili na tvrdnji da se radi o zelenaškom, kao i o fiktivnom ugovoru.

Prema stanju u spisima predmeta, utvrđeno je da je 2002. godine tužilac prvog reda od pravnog prethodnika tuženih, koji više nije među živima, pozajmio iznos od 10.000 eura sa kamatom od 9 odsto na mjesečnom nivou, radi pokretanja biznisa i da su zaključili kupoprodajni ugovor za porodičnu kuću i plac...

“Odredbom čl.141 Zakona o obligacionim odnosima važećeg u vrijeme zaključenja istog... propisano je da je ništav ugovor kojim neko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili nekog trećeg korist koja je u očiglednoj nesrazmjeri sa onim što je on drugom dao ili učinio, ili se obavezao da će dati ili učiniti. Prema tome, u skladu sa citiranom zakonskom odredbom, za postojanje zelenaškog ugovora moraju biti kumulativno ispunjena navedena dva uslova - subjektivni i objektivni”, piše u odluci...

Obrazloženo je da je namjera tužilaca, čija revizija je odbijana, u konkretnom slučaju bila da pokrenu biznis, što ne predstavlja stanje prijeke potrebe ili nužde, niti su tužioci dokazali svoje teško materijalno stanje, postojanje dugova prema trećim licima, nezaposlenost, neostvarivanje prihoda...

“Dakle, predmetni Ugovor o kupoprodaji nije zelenaški ugovor, jer nije ispunjen subjektivni uslov koji u skladu sa citiranom zakonskom odredbom mora biti kumulativno ispunjen sa propisanim objektivnim uslovom... Takođe, pravilan je zaključak nižestepenih sudova da se ne radi o prividnom niti simulovanom pravnom poslu koji prikriva obezbjeđenje datog zajma, u smislu odredbe čl.66 istog ZOO kojom je u st.1 propisano da prividan ugovor nema dejstva među ugovornim stranama, a st.2 da ako prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor, taj drugi važi ako su ispunjeni uslovi za njegovu pravnu valjanost”, piše u odluci.

Ko daje novac ili druge potrošne stvari na zajam i pri tome ugovori nesrazmjernu imovinsku korist, kazniće se zatvorom do tri godine i novčanom kaznom, glasi opis krivičnog djela “zelenaštvo” u Krivičnom zakoniku (KZ) Crne Gore.

Ako zelenaš pri tome “iskorišćava teško imovinsko stanje, teške prilike, nuždu, lakomislenost ili nedovoljnu sposobnost za rasuđivanje oštećenog”, kazniće se zatvorom od tri mjeseca do tri godine i novčanom kaznom.

KZ propisuje da se zelenaš može kazniti zatvorom od šest mjeseci do pet godina i novčanom kaznom ako su nastupile teške posljedice za oštećenog ili je učinilac pribavio imovinsku korist u iznosu koji prelazi tri hiljade eura.

Kunemo ih svaki dan

Porodica iz Podgorice, koja je od kamtaša spasavala sestru i zeta, Vijestima je pisala o iskustvu sa surovim kamatašima sa Zabjela, koji, kako tvrde, uništavaju brojne familije...

“Našoj sestri i zetu uzeli su kola, stan, gepekovali ih... Dug od 4.000 eura narastao je na 200.000 eura. Prodali smo sve što su nam roditelji ostavili, i što smo sami zaradili, kako bi im pomogli. Prodali smo dvije kuće, dva stana, sada smo svi podstanari i živimo bijedno, ali ne dugujemo nikome ništa”, tvrde.

Dodaju da žele da, u krivično-pravnom smislu, “vide kraj tim đavolima, koji mnoge muče, uzimaju im imovinu, nasilno ih vode kod notara da im sve prepišu”...

Objašnjavajući zašto nisu prijavili zelenaše, navode da “ta grupa nepismenih kamataša uživa, i niko im ništa ne može, kao da ih sistem čuva”...

“Kunemo ih svakog dana (kamataše)... Nismo imali hrabrosti da prijavimo policiji, jer nemamo povjerenja u policiju”, napisali su, ostavljajući podatke o lokalu koji je, kako tvrde, u vlasništvu “glavnog” kamataša sa Zabjela i ime tog Podgoričanina...

“On sa svojom grupom hara državom - droga, šverc kola, krađa kola, kamata... Taj lokal je samo pokriće... Mi smo svi intelektualci, ali sada živimo kao psi, ne pamtimo kada smo sjeli u restoran da ručamo... Nadamo se da postoji neko ko će sve ovo da ispita, a to je lako, samo da ih isprate ili im oduzmu vozila koja su oteli”, zaključili su...

U sjutrašnjim “Vijestima” čitajte šta čine Osnovno i Više državno tužilaštvo u slučaju smrti mladog Danilovgrađanina, koji je bio u raljama zelenaša i ispovijest njegovog oca...