Saslušanjem dva svjedoka danas je pred specijalnim vijećem sudije Sima Rašovića u Višem sudu u Podgorici nastavljeno suđenje Zoranu Gašoviću, optuženom za zločin protiv čovječnosti.
Svjedokinja Ferida Nišić ispričala je danas svoja saznanja o stradanju svog oca Alije Musića i brata Muja Musića, ubijenih u Opštini Hadžići u maju i junu 1992. godine, među ukupno 10 članova porodice Musić.
“Već 25 godina sam u udruženju za pronalazak nestalih u ratu. Čula sam jako puno priča od preživjelih. Moj brat Mujo Musić doživio je i preživio torturu i mučenje u objektu 'garaža' u blizini Opštine Hadžići. U toj maloj garaži po kvadraturi, bilo je jako puno ljudi zatvoreno. Razlog što je često odvođen na udaranje i mučenje je što je bio pripadnik rezervnog sastava policije u Hadžićima. Dođu po njega dvojica, izvedu ga iz garaže, a tamo ga je čekao Zoran Gašović, koji je prednjačio u udaranju moga brata. Ugašena mu je cigareta na lice. O ovome zna Mehmed Musić, koji je bio kratko zatvoren u toj garaži. Pričao je da ga je Zoran Gašović udarao svim i svačim, te da nije vjerovao da će preživjeti i biti prebačen u kasarnu na Lukavici. Iz te garaže je prozvano po spisku, koji su bili zaokruženi crvenom olovkom, njih 48 zatvorenih i autobusima su odvedeni u kasarnu. Mehdi Ismaila su odveli u sportski centar, dok je moj brat odveden u garažu. Lejla Džemilović je vidjela moga brata da nosi kantu sa izmetom. Sve zatvorene iz garaže su 23. juna 1992., autobusima odvezli u kasarnu na Lukavici 'Slaviša Rajner Čiča', gdje su doživjeli strašnu golgotu. Preživjeli su pričali da se čuo zvuk autobusa u pet sati ujutro. Stavili su ćebad na prozore da ne vide kuda ih odvode. Od “garaže” do kasarne na Lukavici ima oko 15 kilometara, a vozili su ih šest sati. Stajali su i udarali ih”, izjavila je svjedokinja Ferida Nišić.
Specijalna tužiteljka Tanja Čolan Deretić pitala je Feridu ko joj je ispričao da je optuženi Zoran Gašović prednjačio u udaranju njenog brata Muja.
“To su mi rekli Mehmed Musić, Fahrudin Brkić, Nenad Krvavac, kao i Ahmet Čović”, odgovorila je ona.
Ispričala je svoja saznanja o ubistvu oca.
“Oca su mi ubili 20. maja 1992., kao i amidžu (strica). Vojnici srpski su opkolili kuću moga oca, a u podnožju sela su ostavili 'prage' i došli pješice. Bili su naoružani ručnim oružjem. Ubacili su bombu u kuću i ubili mi oca. To je uradio Marinko Đukanović zvani Mare, a bio je dobar komšija. Rade Veselinović je zatim preživjele poređao i stavio ih da stoje nad mrtvim tijelima Derviša, Alije i Fadila Musića, i naredio da pjevaju četničke pjesme. Niko nije smio da ih sahrani tri-četiri dana, jer su ih gledali dvogledima sa druge strane srpskog sela. Mačke i psi su ih raznosili”, navela je Ferida Nišić.
Odgovarajući na pitanja advokata Danila Mićovića, ko je njoj ispričao o ubistvu oca, odgovorila je:
“Makaš Atina je ispričala. Radila je u kuhnji, a pobjegla je sa djetetom. A sve je to gledao Mehmed Musić, kako su opkolili kuću moga oca i bacilli bombu u kuću. U blizini je bio i Hamid Musić i sve slušao. I onda se priče šire…Elvis Musić je preko brda pobjegao, to je sin od amidže.”
“Srpska strana rekla da je Ismet Musić ubijen jer je bio snajperista, a bio je duša od čovjeka”
Dodala je da je ubijen Ismet Musić, kojeg su odveli u kuću Suada Musića, a zatim se čuo pucanj. Kasnije su pronašli njegovo ugljenisano tijelo.
“Srpska strana je rekla da je Ismet Musić bio snajperista i da je zato ubijen, a ja znam da je bio duša od čovjeka.
Advokat Danilo Mićović je naveo podatak da se njen brat Mujo Musić sumnjiči da je nabavljao oružje za muslimansku stranu.
“Moj brat je bio u rezervnom sastavu policije u Hadžićima, a po zanimnaju je bio limar u Zvorniku. Prvi put o dešavanjima 23. juna 1992., saznala sam tri mjeseca nakon tog događaja, nakon što sam izbjegla u Suhodolu.
“U Suhodolu sam čula da ima jedan mršo, da je opasan, da djeluje iz sjene, da se zove Zoran Gašević”, rekla je Nišić.
Mićović je napomeno da ona u izjavi u januaru 2024., u kantonalnoj policiji u Sarajevu nije uopšte pominjala Zorana Gašovića, a svjedokinja je rekla da su njenu izjavu skratili iako je pričala gotovo četiri sata.
Sudija Simo Rašović pročitao je njenu izjavu u policiji u Sarajevu, u kojoj je navela da ne zna šta se dešavalo sa njenim bratom u garaži, da ne poznaje Zorana Gašovića, i da joj nije poznata njegova uloga u ratu, ali da je čula priče o njemu.
Na prethodnom ročištu glavnog pretresa održanom 27. novembra 2025., okrivljeni Gašović je dao odbranu i pri tom izrazio žaljenje zbog svih stradalih kako u Hadžićima, tako i na prostoru čitave SFRJ, dodajući da to sa njim nema nikave veze.
Krnić: “Gašović sastavljao spisak, prozvano je 48 i danas od njih niko nema živ”
Svjedok Nuh Krnić, čiji je otac Avdo ubijen, izjavio je da ne poznaje optuženog Zorana Gašovića, ali da je čuo priče o njemu.
“Čuo sam priče da je bio zadužen za odvajanje ljudi, da je čitao spiskove. Ima jako puno svjedoka. Mehmed Subašić o tome može da govori. Jednog jutra prozvano je više od 50 ljudi, koji su bili u garaži, a to je uradio Gašović. Izveli su ih i poveli u Istočno Sarajevo, u objekat 'Kula'. Moj otac je bio zatvoren u toj garaži, jedno 20-tak dana, u maju 1991., kada je bila agresija. Po priči ovih koji su preživjeli, prozvano je 48, ali ja nisam bio tamo. I danas od tih nema niko živ. I vjerovatno su u toj 'Kuli' ubijeni. Saznanja o ovome imam od preživjelih u 'garaži' u Hadžićima. U tu garažu su dovedeni ljudi koji su ostali u svojim kućama u Hadžićima, koja je bila pod kontrolom RS-a. Moj otac nije učestvovao u vojnim formacijama i bio je prvi visokoobrazovani čovjek u Hadžićima”, rekao je svjedok.
Pojasnio je da je u garaži bio zatvoren veliki broj ljudi, te da je dio njih odveden u Lukavicu u objekat “Kula”.
“Ne znam pod čijom kontrolom je bila 'Kula'. Zoran Gašović je bio pripadnik stanice policije u Hadžićima, koji je vršio prozivku. Postojala su dva objekta – pomenuta garaža i sportski centar u Hadžićima. Vi ste sastavljali spisak”, rekao je svjedok odgovarajući na pitanja optuženog Gašovića.
“Pojašnjavam da su prebačeni iz garaže odvedeni u sportski centar, a više od 48 ljudi je prozvano. A posle su iz tog objekta odvedeni u 'Kulu', gdje je razdvojeno ovih 48, i kojima se gubi svaki trag. Nisam čuo ko je vršio prozivku u Kulu, ali taj ko je čitao imao je spisak. Niko mi nije rekao ko je sastavio taj spisak od 48 ljudi. Neko je morao da proslijedi taj spisak iz Hadžića, od nekog lica i da ih označi”, rekao je svjedok.
Mićović: "Svjedok govori na osnovu tuđih priča, njegova porodica bila na suprotnoj strani u ratu"
Advokat Danilo Mićović prigovorio je u cjelosti njegovom svjedočenju.
“Ovaj svjedok nema direktna saznanja o bilo kakvim događajima, već svjedoči na osnovu priče nekoga. Njegov iskaz je u suprotnosti sa ranijim iskazom koji je dao u policiji u Sarajevu. Tada je izjavio da nije upoznat sa činjenicom da je neko pravio spisak, a danas markira jedino Zorana Gašovića, da je on čitao spisak zatvorenika”, rekao je Mićović.
Uslijedilo je njegovo pitanje da li je Avdo Krnić ili neko od članova porodice bio učesnik u ratu, kao pripadnik vojne, paravojne ili policijske jedinice u nekoj od zaraćenih strana u ratu u BIH.
Specijalna tužiteljka Tanja Čolan Deretić protivila se da svjedok odgovori na ovo pitanje. Predložila je da konačnu odluku donese vijeće sudije Sima Rašovića. Advokat Mićović je dodao da ovaj svjedok zna da Zoran Gašović nema veze sa nestankom njegovog oca.
Nakon pauze, vijeće je dozvolilo da svjedok odgovori na pitanje odbrane.
“Neću da odgovorim na ovo pitanje”, kazao je Nuh Krnić.
“Očigledno je zašto svjedok neće da odgovara na pitanje, jer je opšte poznato za njegovu porodicu da su učestvovali u formacijama koje su bile suprotstavljene u ratu u BIH”, naglasio je advokat Mićović.
Na suđenju je pročitana izjava svjedoka iz januara 2024., u kojoj je naveo da ne zna ko je pravio spisak.
Mićović kažnjen sa 1.000 eura jer je napustio suđenje
Vijeće sudije Sima Rašovića kaznilo je sa 1.000 eura advokata Danila Mićovića, jer je bez dozvole suda napustio suđenje u 14 časova. U tom trenutku je bilo planirano da svjedoči Senija Musić, koja je ušla u sudnicu. Prethodno je branilac vrlo detaljno upoznao vijeće da, osim ovog koje je u toku, ima još tri zakazana ročišta glavog pretresa kod sudija Ivana Perovića u 13 časova, sudije Blagojevića u 14 časova i vijeća sudije Vesne Kovačević takođe u 14 časova.
“Vi me kaznite, ja moram da prisustvujem na tim suđenjima. Sudija, vaša sablja, a moja glava. Nemam ništa protiv da preduzmete sve procesne mjere. Ja sam učinio sve napore. Čak sam jutros u 9 časova odložio sjednicu vijeća u Apelacionom sudu kod sudije Predraga Tabaša u predmetu 'Veruša', samo da bih bio na ovom suđenju. Moje radno vrijeme je do 15 časova i ne ostajem u sudnici nakon isteka radnog vremena, ni u jednom predmetu”, kazao je Mićović, nakon čega je napustio sudnicu.
Sudija Rašović je kazao da je sud planirao da ostane da sudi ovaj predmet puno nakon 15 časova jer su svjedoci došli iz Bosne i Hercegovine. Sud je donio rješenje kojim je advokat Mićović kažnjen sa hiljadu eura.
Suđenje se nastavlja devetog marta saslušanjem svjedoka.
Šta piše u optužnici
U optužnici specijalna tužiteljka Tanja Čolan Deretić između ostalog se navodi da je okrivljeni Zoran Gašović vršio preseljenja, porobljavao bsanske Muslimane i učestvovao u ubistvima. To se dešavalo od juna do decembra 1992., kada je vršen sistematski napad vojske Republike Srpske i od paravojnih formacija. Zarobljeni civili su odvedeni u policijsku stanicu opštine Hadžići i takozvanu garažu. Mučio je Zaima Bećirovića mjesec dana, a nakon ispitivanja ga udarao šakom, od čega je izgubio svijest. Udarao je palicom i mučio Avda Hisovića, kao i Aliju Bašića, Adila Bećirovića, Šefka Musića, Mehdi Ibrahima i Smaila, a Ekrema Haskovića prijetio da će ga ubiti. Muja Musića je tukao, dok je 20. 05. 1992., Armina Bećirovića zatvorio u garaži, te udarao pištoljem, puškom i palicom. Suada Musića je porobio bez pravnog osnova, a sve na osnovu vjere i nacionalnosti. Oštećenoj A.K. je stavio nož pod vrat, iscijepao joj košulju i silovao je koaj je bila trudna. U optužnici je navedeno da su držani u nehumanim uslovima. U selu Musići je ubijeno od 10 članova te porodice. Jednom civilu je ugašena cigareta na licu... Potom se Gašoviću na teret stavlja da je zaokružio 49 lica bosanskih Muslimana, koji su odvedeni u kasarnu u Lukavici, od čega njih 48 se vodi kao nestali . U decembru 1992., je prema optužnici, pomogao u prislinom preseljenju iz Hadžića u Vogošću, u čemu je aktivno učestvovao.
Bonus video:
