Ministarstvo unutrašnjih poslova (MUP) nema funkcionalan sistem za praćenje mjera nadzora, koje bi policija trebalo da sprovodi. Softver i oprema za elektronski monitoring praćenja “nanogica”, nijesu u potpunosti operativni, a dio sistema se i dalje razvija, potvrđeno je Centru za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) iz više izvora.
To znači da jedan od ključnih mehanizama koji bi trebalo da smanji rizik od bjekstva - elektronski nadzor nad licima kojima je određena zabrana napuštanja stana, boravišta ili kretanja, ne funkcioniše ni 17 godina nakon što je ta mjera predviđena zakonom davne 2009.
Podaci koje je prikupio CIN-CG takođe ukazuju da ne postoji sistemsko praćenje, procjenjivanje i kontrola rizika od bjekstva onih koji su pod mjerama nadzora, ali ni drugih protiv kojih se vode postupci, a nijesu u pritvoru.
Zato nije čudo što su posljednjih godina mnogi pobjegli od pravde i skrivaju se. Samo u posljednjih nekoliko mjeseci pobjegao je sin Vesne Medenice, Miloš Medenica, prvostepeno osuđen na više od deset godina zatvora, a potom i bivša specijalna tužiteljka Lidija Mitrović, pravosnažno osuđena na sedam mjeseci robije. Ranije su pravdu izbjegli i optuženi šef kriminalnog klana Radoje Zvicer i bivši visoki policijski funkcioner Ljubo Milović, ali i nekadašnji visoki funkcioner DPS-a Svetozar Marović...
I dok MUP praktično nanogice još ne koristi, izgleda da sistem i dalje funkcioniše tako što policiji osumnjičeni ili optuženi iz kućnog pritvora “mahnu sa terase” i tako dokažu da poštuju mjere.
Primjena elektronskog nadzora (nanogica) u predmetima kućnog pritvora bila je do prošle godine na čekanju, uprkos zakonskom rješenju. Uredba koja detaljno reguliše primjenu ovog mehanizma donijeta je tek u avgustu 2025.
Stevo Muk, predsjednik Upravnog odbora Instituta alternativa (IA), smatra da posljednji slučajevi bjekstva, ali i reakcije institucija nakon njih, pokazuju da je riječ o sistemskom problemu.
“Šesnaest godina smo imali zakonski osnov da kontrolišemo realizaciju tih mjera, ali to nije bilo uređeno do kraja. Tu se postavlja pitanje kako su se te mjere sprovodile i kontrolisale svih tih godina, na šta institucije i dalje nijesu dale odgovor”, kaže Muk za CIN-CG.
Iz Višeg suda u Podgorici nijesu odgovorili na pitanja CIN-CG kako određuju izvršenje mjere nadzora sa nanogicom, kada nema uslova za njeno izvršenje.
Ni iz MUP-a nijesu odgovorili na brojna pitanja CIN-CG, između ostalog, da li koriste elektronski nadzor u kontroli mjera nadzora i kada će biti uspostavljen softverski sistem za njihovo praćenje.
Muk ocjenjuje da su, nakon usvajanja Uredbe, izostali dalji koraci kako bi se stvorile tehničke pretpostavke za elektronski nadzor od strane Uprave policije.
On pojašnjava da, prema podacima iz sistema javnih nabavki, Ministarstvo unutrašnjih poslova u drugoj polovini 2025. godine nije nabavljalo softver, ni opremu za elektronski nadzor, niti su takve nabavke planirane u 2026. godini.
“Iz ove perspektive izgleda da je pozajmljivanje opreme od Ministarstva pravde iznuđeno rješenje, nakon što je jedan slučaj ogolio nefunkcionalnost sistema. Od posebne je važnosti da Vlada obezbijedi finansijska sredstva kako bi se dugoročno obezbijedila tehnička i druga oprema neophodna za punu primjenu ovog zakonskog rješenja”, navodi Muk.
Iz Ministarstva pravde za CIN-CG potvrđuju da su MUP-u ustupili softver i dio opreme kako bi policija mogla da uvede elektronski monitoring za mjere nadzora, ali i da je razvoj sistema, prema njihovim informacijama, i dalje u toku.
Direktor Direktorata za krivične sankcije Bojan Brajušković kaže da Ministarstvo pravde od 2017. koristi softver i elektronske uređaje za kućni zatvor, ali da ne zna zašto i MUP nije ranije osposobio ovaj sistem.
“Mi smo MUP-u ustupili naš softver na korišćenje i određeni broj nanogica kako bi oni mogli da uvedu elektronski monitoring za mjere nadzora, što se kod njih tek sada razvija”, rekao je Brajušković za CIN-CG.
Ministarstvo pravde je nadležno za izvršenje kazne kućnog zatvora, dok su kućni pritvor i mjere nadzora u nadležnosti MUP-a i policije.
Prema podacima Sudskog savjeta samo u Specijalnom odjeljenju Višeg suda u Podgorici, koje sudi za najteža krivična djela, u decembru prošle godine bilo je 106 predmeta starijih od tri godine, u kojima lica moraju biti puštena iz pritvora zbog nedonošenja prvostepene presude u roku od tri godine. Većina njih bi trebala biti pod određenim mjerama nadzora, dok se ne završi sudski postupak.
Niko nema podatke kako sistem funkcioniše
Problem nije samo to što je elektronski nadzor nedovoljno razvijen. Problem je i to što država nema objedinjene podatke o tome kako sistem uopšte funkcioniše. Odgovori, ali i ćutanja institucija, ukazuju da potpuna slika o tome kako se primjenjuju mjere nadzora i koliko često dolazi do bjekstva - ne postoji.
Nijedna institucija nema objedinjenu evidenciju o tome koliko se godišnje određuju mjere nadzora, koliko se te mjere krše, koliko se često zamjenjuju pritvorom, niti koliki je stvarni rizik od nedostupnosti okrivljenih i osuđenih lica po vrstama krivičnih djela.
Vrhovni sud Crne Gore je u odgovoru CIN-CG-u naveo da ne raspolaže takvim evidencijama, ali i da smatra da bi Sudski savjet (SS) trebalo da vodi tu statistiku. SS, međutim, navodi da pravosudni informacioni sistem PRIS ne evidentira mjere nadzora na način koji bi omogućio njihovo statističko praćenje prema vrsti mjere, krivičnim djelima, godinama ili ishodima postupka.
U odgovoru SS se navodi da se mjere nadzora evidentiraju periodično, uz ograničene podatke, bez elemenata neophodnih za ozbiljniju analizu. Istovremeno, ni podaci koji se odnose na pritvor nijesu evidentirani u PRIS-u na način koji bi omogućio njihovo precizno i objedinjeno izdvajanje.
Uprava policije i Interpol do objave teksta nijesu dostavili tražene podatke o kršenju mjera nadzora i raspisanim potjernicama.
Što se tiče izmjene propisa koje se godinama najavljuju kako bi pravosuđe bilo efikasnije, Ministarstvo pravde i dalje čeka na mišljenja Evropske komisije (EK).
Iz Ministarstva pravde za CIN-CG navode da su tokom 2025. predložene izmjene krivičnog zakonodavstva koje uvode posebno krivično djelo kršenja mjera nadzora i preciziraju rokove za određivanje pritvora.
Međutim, za krivično djelo kršenja mjera nadzora predviđena je kazna zatvora do godinu dana, pa stručnjaci problematizuju koliko bi to moglo uopšte da spriječi nekoga da prekrši mjeru.
Iz Ministarstva finansija nijesu odgovorili na pitanja CIN-CG koliko je iz državnog budžeta izdvojeno novca za elektronski nadzor i alternativne mjere pritvoru od 2020. do 2025. i koliki je iznos stvarno izvršen.
I dok ulaganja u razvoj alternativnih mjera ostaju netransparentna i teško mjerljiva u budžetskim dokumentima, trošak jednog uređaja za elektronski nadzor, prema podacima Ministarstva pravde, iznosi oko 3.000 eura, što je višestruko manje od iznosa koji država isplaćuje zbog neosnovanog pritvora.
Podaci iz CEMI-jevog izvještaja pokazuju da je država od 2018. do 2024. godine isplatila 2,56 miliona eura licima koja su neosnovano bila u pritvoru, po osnovu sudskih presuda.
Osim toga, i Ministarstvo pravde trenutno raspolaže sa 105 uređaja za elektronski nadzor, dok su prošle godine sudovi izrekli 370 pravosnažnih presuda kućnog zatvora.
Brajušković navodi da ne postoji formalizovana procjena rizika od bjekstva prije upućivanja na izdržavanje kazne, kao i da sama nanogica ne može spriječiti bjekstvo.
“Nanogica se može jednostavno skinuti, ali sistem odmah alarmira svako odvajanje od tijela ili pomjeranje, što je znak za reakciju nadležnih organa”, pojašnjava Brajušković.
I dok alternativne mjere ostaju marginalno zastupljene, broj lica u već prenatrpanom Istražnom zatvoru raste, a trajanje pritvora se produžava.
Pritvor pravilo, mjere nadzora izuzetak
Prema crnogorskim propisima i međunarodnim standardima, pritvor treba da traje najkraće moguće vrijeme, ali praksa pokazuje da ta granica u stvarnosti često gubi smisao.
Podaci koje je CIN-CG prikupio iz osnovnih sudova pokazuju da se u praksi i dalje dominantno koristi pritvor. Viši sudovi u Podgorici i Bijelom Polju odbili su da dostave podatke o mjerama nadzora i pritvorima, uz obrazloženje da takva statistika ne postoji i da bi za njeno utvrđivanje bilo potrebno ručno pregledati hiljade krivičnih predmeta.
U većini osnovnih sudova broj određenih pritvora višestruko je veći od broja izrečenih mjera nadzora, dok se elektronski nadzor gotovo uopšte ne koristi. Najupadljiviji primjer je Osnovnog suda u Podgorici, gdje je od početka 2020. do kraja 2025. određeno 1.132 pritvora, naspram svega 90 mjera nadzora.
Iz Vrhovnog državnog tužilaštva (VDT) su dostavljeni samo podaci za 2025. godinu, uz pojašnjenje da bi za raniji period bilo potrebno ući u svaki predmet pojedinačno.
Prema podacima VDT za 2025. godinu, tužilaštva su tražila pritvor za 1.032 lica, dok su mjere nadzora predložene za 341 lice. Sudovi su, prema njihovim informacijama, pritvor usvojili za 875 lica.
Ti podaci govore o tome da se čitav sistem i dalje oslanja na lišenje slobode kao dominantan način obezbjeđenja prisustva.
Nalazi CEMI-ja potvrđuju isti trend. U njihovom godišnjem izvještaju o praćenju sudskih postupaka u Crnoj Gori, od aprila 2024. do aprila 2025. navodi se da je odnos pritvora i mjera nadzora približno četiri prema jedan u korist pritvora, a da je jedan od razloga nedostatak elektronskih uređaja za kontrolu kretanja lica koja se brane sa slobode.
“Nedostatak elektronskih uređaja za nadzor u praksi ostavlja sudijama sužen spektar mjera obezbjeđenja prisustva okrivljenog, pa se pritvor, umjesto da bude posljednja mjera, često nameće kao jedina pouzdana opcija”, navodi se u izvještaju.
U istom izvještaju se navodi da su monitori, analizirajući 466 predmeta pred svim sudovima,osim onih koje vodi SDT, naišli na svega 19 predmeta u kojima je izrečena mjera nadzora.
Prema podacima CEMIJ-a pritvor je u osnovnim sudovima, nakon podizanja optužnice, prosječno je trajao 85 dana, a ukinut je u samo 11 predmeta. U višim sudovima situacija je, prema tom izvještaju, još problematičnija: ni u jednom analiziranom predmetu u kojem je pritvor određen ili produžen nakon podizanja optužnice nije ukinut u toj fazi, a prosječno je trajao 239 dana, pri čemu Viši sud u Podgorici prednjači sa prosjekom od 308 dana.
Direktor Direktorata za krivične sankcije Bojan Brajušković to otvoreno priznaje, navodeći da se princip najkraćeg mogućeg trajanja pritvora u praksi ne sprovodi.
“Pritvor bi trebalo da bude izuzetna mjera, a čini se da se kod nas određuje kao redovna”, rekao je on za CIN-CG.
On dodaje da kapaciteti Istražnog zatvora nijesu adekvatni za broj pritvorenih lica, kao i da se planira izgradnja novog objekta istražnog zatvora u Spužu.
Dodatno zabrinjava, piše u izvještaju CEMI-ja, i podatak da je tokom posljednje dvije godine usvojeno više od trećine ustavnih žalbi zbog povrede prava na slobodu, uz kontinuirani rast broja lica u Istražnom zatvoru.
“Svaki pokušaj da se smanji upotreba pritvora mora uzeti u obzir i vrlo konkretan nedostatak elektronskih uređaja za praćenje mjera nadzora, koji sigurno utiče na nepovoljnu statistiku i doprinosi problemu prenatrpanosti istražnog zatvora. Zato je neophodno da nadležni organi hitno obezbijede budžetska sredstva i sprovedu javne nabavke za ove uređaje kako bi isti u što skorijem roku bili stavljeni u funkciju”, zaključuje se u izvještaju CEMI-ja.
Iz Delegacije Evropske unije za CIN-CG kažu da je sada ključno da se pravda u potpunosti sprovede kroz konačne i izvršne sudske odluke.
“Djelotvorno i kredibilno funkcionisanje pravosuđa predstavlja ključni element vladavine prava i jedno od važnih mjerila u procesu pristupanja Crne Gore Evropskoj uniji”, napominju iz Delegacije EU.
Nadležni organi, navode iz Delegacije EU, moraju obezbijediti snažne pravne i proceduralne garancije za izvršenje sudskih odluka, kao i nesmetanu i efikasnu saradnju između pravosudnih i organa za sprovođenje zakona.
I dok niko u Crnoj Gori za neizvršavanje sudskih odluka ne preuzima odgovornost, ključno pitanje više nije samo kako je došlo do pojedinačnih bjekstava, već da li država uopšte može da spriječi sljedeća.
Povjerenje građana u pravosuđe na minimumu
Prema CEMI-jevom istraživanju percepcije javnog mnjenja iz novembra prošle godine, gotovo 60 odsto građana nema povjerenje u sudski sistem. Čak 72 odsto smatra da sudski postupci traju nepotrebno dugo, dok više od polovine vjeruje da sudovi i tužilaštvo nijesu imuni na politički i neformalni uticaj.
Istovremeno, anketirani građani pritvor doživljavaju kao najsigurniju mjeru obezbjeđenja prisustva okrivljenih, dok alternativne mjere, uključujući nadzor, uživaju znatno slabije povjerenje.
CEMI u svojim nalazima ukazuje i na druge pokazatelje neefikasnosti: više od trećine planiranih pretresa i dalje se ne održi, dominantno zbog nedolaska optuženih i svjedoka, svaka četvrta naredba za prinudno dovođenje ostaje neizvršena, a policija u polovini takvih slučajeva ne obavještava sud o razlozima.
Bonus video:
