ANB: Ne posjedujemo bilo kakve podatke o ubistvu Ašanina

U anonimnoj prijavi piše da je Mujović mjesecima prije ubistva pokušavao da izgladi odnose između Ašanina i brata jednog od dugogodišnjih visokih crnogorskih zvaničnika. Podgoričanin je za Vijesti potvrdio te informacije, dok iz ANB-a tvrde da nemaju takve podatke

11916 pregleda 7 komentar(a)
Sjedište Agencije za nacionalnu bezbjednost u Podgorici (ilustracija), Foto: Boris Pejovic
Sjedište Agencije za nacionalnu bezbjednost u Podgorici (ilustracija), Foto: Boris Pejovic

Agencija za nacionalnu bezbjednost (ANB) ne posjeduje bilo kakve podatke o ubistvu Beograđanina Darka Ašanina, pa ni one o navodnom učešću dva crnogorska državljana u tom zločinu.

Tako su iz službe kojom rukovodi Ivica Janović odgovorili na set pitanja Vijesti - o mafijaškoj likvidaciji iz 1998. godine, nakon što je Podgoričanin Veselin Mujović, u svojstvu građanina, saslušan u podgoričkoj policiji na okolnosti anonimne prijave.

"Agencija za nacionalnu bezbjednost ne posjeduje podatke, evidencije, niti dokumentaciju u vezi sa ubistvom Darka Ašanina, kao ni o eventualnoj povezanosti D. R. i I. D. sa ovim slučajem", odgovorili su listu iz te službe.

Uprava policije danima ne odgovara po čijem nalogu i okviru koje istrage je od Mujovića traženo da im kaže sa kim je od državljana Crne Gore, mjesecima prije ubistva Ašanina, pokušavao da pomiri tog mafijaškog bosa.

Mujović je u policiju pozvan 4. marta, ali je inspektorima tada rekao da izjavu može dati samo tužiocu kome vjeruje.

Vijestima je tada objasnio da mu je u stanici policije pročitan sadržaj anonimne prijave, koja je navodno dostavljena i crnogorskom i srpskom tužilaštvu.

U njoj piše da je Mujović mjesecima prije 30. juna 1998. godine, pokušavao da izgladi odnose između Ašanina i brata jednog od dugogodišnjih visokih crnogorskih zvaničnika.

Podgoričanin je za Vijesti potvrdio te informacije, dodajući da je svakog vikenda odlazio da razgovara sa Ašaninom o tome.

On je istakao i da je iz navoda anonimne prijave, koja mu je, tvrdi, pročitana, zaključio da neko zna i ko je prepoznat kao osoba koja je bila u vrijeme zločina na zidu lokala "Legat" na Dedinju, odakle su ispaljeni hici u Beograđanina crnogorskog porijekla.

Navodno, u toj prijavi piše i da je jedan bivši, visoki funkcioner tadašnje crnogorske službe Državne bezbjednosti viđen u Lipovačkoj šumi neposredno nakon zločina.

Iz Agencije za nacionalnu bezbjednost saopštili su listu da su sa navodima anonimne prijave upoznati "iz sredstava javnog informisanja i ne raspolažu podacima koji se odnose na druge okolnosti s tim u vezi".

Vijesti su tu instituciju pitale i da li je jedan od crnogorskih državljana, koji se pominje u anonimnoj prijavi, ikada imao službenu legitimaciju nekadašnje Službe državne bezbjednosti (SDB) ili ANB-a:

"Agencija posjeduje evidencije o službenim legitimacijama koje datiraju od osnivanja Agencije i u njima nema podataka da je Ivan Delić imao takvu legitimaciju. S obzirom na to da je SDB bila u sastavu MUP-a, Agencija ne raspolaže evidencijama o službenim legitimacijama iz tog perioda", stoji u odgovorima ANB-a.

Ko je Ašanin

U medijskim izvještajima sa kraja prošlog vijeka Ašanin se pojavljuje kao jedna od upečatljivih figura beogradskog podzemlja s kraja osamdesetih i devedesetih godina.

Slovio je za prvog pravog mafijaškog bosa u Srbiji. Za njega su mnogi govorili da je posljednji Titov vojnik, koji je ostao vjeran nekadašnjem komunističkom predsjedniku.

Kasniji medijski izvještaji opisuju ga kao čovjeka rođenog 1958. godine, iz vojne porodice, sa bokserskom pozadinom i završenom Pedagoškom akademijom, koji je dio vremena proveo u Njemačkoj. Široj javnosti postao je poznat poslije pucnjave u klubu "Nana" 24. marta 1990, kada je ubijen Andrija Lakonić. Vreme navodi da je za to ubistvo bio optužen Darko Ašanin, ali je kasnije oslobođen zbog nedostatka dokaza; isti izvor piše da je tokom postupka isplivalo manipulisanje dokazima i pomaganje Veselinu Vukotiću da pobjegne, što je već tada otvorilo pitanje sprege podzemlja i službi.

Važan dio njegovog dosijea je i atinska epizoda iz 1995 - Ašanin je tada uhapšen u Atini i izručen Jugoslaviji poslije neuobičajeno snažnog pravnog i diplomatskog angažmana da ne bude predat Belgiji. Taj isti tekst podsjeća da su ga belgijski istražitelji povezivali sa ubistvom albanskog aktiviste Envera Hadrija, dok je režimska štampa u Srbiji tada gradila sliku o njemu kao o "patrioti".

Za njegov položaj u tadašnjem sistemu dosta govori NIN-ov tekst iz oktobra 1998. godine, koji ga naziva "poznatim kriminalcem i članom JUL-a", konstatuje da su navodi o dilovanju droge ostali nedokazani, i bilježi da su mu na sahranu došli i visoki funkcioneri, uključujući Pavla Bulatovića.

Ašanin je ubijen 30. juna 1998. u svom lokalu na Dedinju. Pouzdano je da ubistvo nije rasvijetljeno, oko samog načina izvršenja postoje razlike u kasnijim prikazima - jedni pominju upad i automatsko oružje, drugi snajperske hice...

Prema jednoj verziji, te noći Ašanin je u svom lokalu gledao prenos fudbalske utakmice Holandija - Argentina. Ubica skriven u žbunju ispalio je iz snajpera nekoliko hitaca u Darkovu glavu.

Navodno, usmrćen je dok je čekao da se susretne sa dvojicom tadašnjih visokih državnih funkcionera - Pavlom Bulatovićem i Momirom Bulatovićem... Ašaninov blizak rođak bio je vojni ministar Pavle Bulatović, koji je ubijen 7. februara 2000. godine.

Pavla Bulatovića je izrešetao nepoznati napadač dok je sjedio u restoranu fudbalskog kluba Rad sa direktorom "YU garant banke" penzionisanim general-majorom Vukom Obradovićem i vlasnikom restorana Markom Kneževićem.

Bonus video: