Kriza sistema i slom povjerenja: Slučaj bez presedana u Apelacionom sudu ogolio krizu pravosuđa

Odluka Sudskog savjeta da u ubrzanom postupku jednoglasno razriješi predsjednicu Apelacionog suda Mirjanu Popović, uz prethodnu pritužbu gotovo kompletnog kolektiva, otvorila je ozbiljna pitanja o stanju u crnogorskom pravosuđu i njegovoj unutrašnjoj stabilnosti i sukobima autoriteta.

Situacija u kojoj sve sudije jednog suda dižu bunu protiv predsjednice do sada je bila nezabilježena, ali takav slučaj bez presedana, kako ocjenjuju sagovornici “Vijesti”, ukazuje na duboke poremećaje u funkcionisanju i pojačavaju utisak da pravosuđe ne uliva povjerenje koje građani i međunarodni partneri očekuju.

Sagovornici su i saglasni da ovaj slučaj ne treba posmatrati kao izolovan incident, već kao mogući simptom dublje krize u sudskoj grani vlasti.

Advokat Veselin Radulović smatra da iako loši međuljudski odnosi mogu biti faktor, teško je vjerovati da je u pitanju isključivo kolegijalna netrpeljivost.

“Ostaje sumnja da su postojali i politički i lični motivi, jer unutar sudskog sistema često postoje tenzije oko autoriteta. Sudije su možda osjećale da formalni kanali nisu dovoljni da se problemi riješe, pa je zajednička pritužba bila nužna da se pokaže ozbiljnost situacije”, ocijenio je on.

Postupak razrješenja predsjednice Apelacionog suda, naglasio je Radulović, jasno pokazuje da pravosudni sistem nije samo niz zakona i procedura, nego i mreža moći i uticaja.

“Konflikti između predsjednika suda i njegovih sudija otkrivaju kako unutrašnja dinamika moći može blokirati rad i uticati na odluke, te koliko je teško održati profesionalnu koheziju kada postoji koncentracija autoriteta”, smatra advokat.

Sve sudije i većina službenika administracije Apelacionog suda obratili su se, početkom marta, Sudskom savjetu ukazujući na dugotrajno, neprimjereno ponašanje i način rada Mirjane Popović, koja je od kraja aprila 2024. godine rukovodila tim sudom.

Sudski savjet je ekspresno reagovao i zadužio predsjednicu Vrhovnog suda Valentinu Pavličić da prikupi izjašnjenja od svih podnosilaca pritužbe, a nakon čega je ona, 20. marta, podnijela predlog da se sutkinja Popović razriješi sa mjesta predsjednice.

Tokom dva javna ročišta čule su se brojne optužbe na račun Popović, koje ukazuju na moguće dugotrajne nesuglasice, ali i neke trivijalnosti, koje ne priliče nosiocima najviših pravosudnih funkcija. Tokom ročišta, Popović je negirala navode kolega i tvrdila da je hajka na nju dignuta zbog toga što je insistirala da se za vikend završi pritvorski predmet bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice.

Jednoglasni zaključak Sudskog savjeta bio je da se Popović razriješi, nakon čega je ona podnijela ostavku i na sudijsku funkciju.

“Cijeneći sve navode, pojedinačno i zajedno, zaključeno je da su iznijeti podaci koji dovode do zaključka da su odnosi u tom sudu poremećeni i da ne bi bilo brzo oporavljeni. Naprotiv, razumno je očekivati da će postati teži i ozbiljniji što bi se moglo odraziti na negativne rezultate u radu tog suda”, zaključio je predsjednik Sudskog savjeta Radoje Korać, nakon što je u četvrtak objelodanio odluku tog tijela.

Radulović navodi da je javna sjednica na kojoj se raspravljalo o razrješenju Popović otkrila da se ne radi samo o pojedinačnim nesuglasicama, nego o ozbiljnom nedostatku povjerenja i odnosima, koji dovode u pitanje funkcionisanje suda.

“Za javnost sve ovo djeluje kao da pravosuđe nije homogeno i samopouzdano, što dodatno narušava ionako lošu percepciju nezavisnosti i kredibiliteta sudova. Javnost je svjedočila rijetkoj i dramatičnoj slici pravosuđa sa sistemskim problemima, političko-personalnim tenzijama i slabljenjem povjerenja. Zato je ovaj slučaj možda simptom šire krize, a ne izolovani incident”, smatra advokat Radulović.

I bivši član Tužilačkog savjeta, advokat Filip Jovović, ocijenio je za “Vijesti” da stabilnost sistema pravosuđa treba da se gradi na kadrovskim potencijalima naglašavajući da od pouzdanosti tih kapaciteta najviše i zavisi povjerenje zajednice.

“No, ovaj događaj pokazuje da je ta baza ozbiljno devastirana, da postoje problemi u komunikaciji unutar pravosuđa i da očito egzistira izvjesno međusobno podozrenje čelnika sudova”, naveo je Jovović.

On smatra da ova situacija pokazuje da je od ključne važnosti da kriterijumi za izbor kako sudija i tužilaca, tako i rukovodilaca sudova i tužilaštava, budu mnogo stroži nego što su sada.

Upozorava i na potrebu preispitivanja kriterijuma za izbor nosilaca pravosudnih funkcija.

“Možda da ti kriterijumi eventualno uključe i bezbjednosnu provjeru i psihološku evaluaciju, kako bi se na osnovu tih podataka mogao izabrati, ne samo kandidat koji posjeduje znanje, već i ličnost koja je moralno i pravno nekompromitovana i koja ima psihološki profil, koji daje za pravo da se vjeruje da može obavljati te funkcije. U svakom slučaju, već pojava ovog slučaja pokazuje dijagnozu našeg sistema pravosuđa, koja nije, nažalost, povoljna”, zaključio je Jovović.

Sudski savjet je dužan da izabere v. d. predsjednika do izbora čelnika Apelacionog suda u punom mandatu, a za tu funkciju bira se neko od sudija iz tog kolektiva.

Motiv i animozitet

Još u prvim danima, nakon što je protiv nje podnijeta pritužba, razriješena predsjednica Apelacionog suda kazala je za “Vijesti” da se mogući motivi kriju u sudu, ali i van njega.

Mirjana Popović tokom ročišta je naglasila da je predsjednica Vrhovnog suda Valentina Pavličić postupila suprotno Poslovniku o radu Sudskog savjeta, čime je direktno povrijedila načelo transparentnosti i onemogućila joj adekvatno izjašnjenje na navode svih podnosilaca pritužbi.

Ona je ocijenila i da činjenično stanje u prijedlogu za razrješenje je utvrđeno - jednostrano, isključivim prihvatanjem navoda podnosilaca pritužbe, bez pružanja šanse da dokazima to opovrgne, što smatra grubim kršenjem prava na pravičan postupak i zaštitu ličnog integriteta.

Tvrdila je da takvi potezi Pavličićeve nisu slučajni, niti su plod nepoznavanja normi, već rezultat “više nego očiglednog animoziteta” koji ispoljava u dužem periodu.

Predsjednica Vrhovnog suda tokom obrazloženja predloga konstatovala je da izraženi konflikt u tom sudu nije ograničen na pojedinačne slučajeve, već je bio široko rasprostranjen i “procjenjuje se na skoro 100 odsto kolektiva”.