Kućni zatvor za napad na fotoreportera “Vijesti”

Osnovni sud u Beranama ocijenio je da su Nikola Raičević i Milić Ralević svjesno pokušali da utiču na odluku fotoreportera “Vijesti” Borisa Pejovića o tome da li će objaviti fotografije uklanjanja spomen-obilježja četničkom vojvodi i ratnom zločincu Pavlu Đurišiću u Gornjem Zaostru, zbog čega ih je osudio na po šest mjeseci zatvora.

To stoji u prvostepenoj presudi beranskog suda, a oni će kazne izdržavati u prostorijama u kojima stanuju, a tokom izdržavanja ne smiju napuštati dom osim u zakonom propisanim slučajevima.

Raičević i Ralević oglašeni su krivim za krivično djelo prinuda, a sud je utvrdio da su 8. avgusta prošle godine, oko 14 časova, na mjestu gdje je uklanjano spomen-obilježje, prišli Pejoviću dok je obavljao novinarski zadatak, fotografisali se sa njim, a zatim mu uputili riječi koje je sud ocijenio kao prijetnju.

Prema presudi, nakon što su ga fotografisali, kazali su mu da imaju fotografiju “da te lakše nađemo, ako objaviš fotografije uklanjanja spomen-obilježja Pavlu Đurišiću”. Sud je zaključio da je to kod Pejovića izazvalo osjećaj straha i ugroženosti za život, ali i da je poruka bila usmjerena na to da ga spriječi da objavi materijal od javnog značaja.

U obrazloženju presude navodi se da Pejović nije bio učesnik događaja, već fotoreporter koji je na javnom prostoru pratio postupanje nadležnih i događaj od interesa za javnost. Sud je prihvatio njegov iskaz kao jasan, uvjerljiv i potkrijepljen drugim dokazima.

Pejović je tokom postupka ispričao da je u Gornje Zaostro došao po zadatku redakcije, da je fotografisao uklanjanje spomen-obilježja i da su mu okrivljeni prišli nakon što su primijetili da snima. Naveo je da su ga fotografisali, obratili mu se prijetećim riječima i da je zbog toga osjetio strah, naročito imajući u vidu atmosferu na licu mjesta i veći broj okupljenih građana.

Sud nije prihvatio odbrane okrivljenih, koji su negirali da su prijetili Pejoviću i tvrdili da nijesu znali da je novinar.

U presudi se navodi da su njihove odbrane nelogične, protivrječne i usmjerene na izbjegavanje odgovornosti.

Raičević je tvrdio da nije imao namjeru da prijeti fotoreporteru, već da ga je, kako je naveo, pitao zbog čega ih fotografiše. Kazao je i da se Pejoviću kasnije izvinio ukoliko mu je “nešto loše rekao”. Ralević je tvrdio da nije učestvovao u prijetnjama i da nije imao namjeru da bilo koga spriječi u poslu.

Sud je, međutim, zaključio da je njihovo ponašanje predstavljalo ozbiljan pritisak na fotoreportera i pokušaj da se utiče na njegovu profesionalnu odluku. U presudi se ističe da nije riječ o običnom nesporazumu ili neprijatnoj komunikaciji, već o postupku koji je bio usmjeren na sprečavanje objavljivanja informacija i fotografija.

Posebno je naglašeno da sloboda novinarskog rada ne podrazumijeva samo pravo novinara i fotoreportera da prikupljaju informacije, već i da ih, bez pritisaka i zastrašivanja, objave kada su od javnog interesa.

Tužilaštvo je tokom postupka tvrdilo da su Raičević i Ralević pokušali da prinude Pejovića da ne objavi fotografije uklanjanja spomen-obilježja i da su time direktno ugrozili slobodu informisanja.

Odbrana je, s druge strane, tražila oslobađajuću presudu, navodeći da nije dokazano da su okrivljeni izvršili krivično djelo, kao i da riječi koje im se stavljaju na teret nijesu predstavljale ozbiljnu prijetnju.

Sud je takve navode odbio, ocjenjujući da su iz iskaza oštećenog, svjedoka i materijalnih dokaza potvrđeni ključni navodi optužbe.