Vrhovni sud odbacio zahtjev za zaštitu zakonitosti VDT-a u predmetu „Telekom“

Vrhovni sud Crne Gore odbacio je kao nedozvoljen zahtjev za zaštitu zakonitosti Vrhovnog državnog tužilaštva u predmetu u javnosti poznatom kao “Telekom” kojim je traženo preispitivanje odluke Vijeća Višeg suda u Podgorici u predmetu protiv osumnjičenih Mila Đukanovića, Ane Đukanović, Veselina Barovića, Olega Obradovića, Damjana Hoste i Tomaša Marvaia.

Kako se navodi u saopštenju za javnost, sud je zauzeo jasan stav da u konkretnom slučaju krivični postupak formalno nije ni započet, zbog čega, kako su ocijenili, nije bilo zakonskih uslova za podnošenje zahtjeva za zaštitu zakonitosti kao vanrednog pravnog lijeka.

Vrhovno državno tužilaštvo (VDT) podiglo je 13. maja zahtjev za zaštitu zakonitosti protiv rješenja Višeg suda u Podgorici u predmetu "Telekom". Viši sud je dan ranije saopštio da taj predmet nije apsolutno zastario i da se to odnosi, stoji u rješenju koje potpisuje Zoran Radović, na dio koji tretira krivično djelo primanje mita, a za šta se terete bivši predsjednik Crne Gore Milo Đukanović, njegova sestra Ana, kao i nekadašnji predstavnici Telekoma, HLT fonda, preduzeća “Monte Adria” i Mađar Telekoma - Oleg Obradović, Veselin Barović, Damjan Hosta i Tomaš Marvai.

Vlada je početkom oktobra zadužila Kancelariju Zaštitnika da preduzme krivično gonjenje u svojstvu supsidijarnog tužioca u ime države, ali je sudija za istragu odbio predlog da, u skladu sa Zakonikom o krivičnom postupku, sprovede dokazne radnje - sasluša aktere iz predmeta “Telekom”.

U obrazloženju se navodi da odluka Vijeća Višeg suda nema karakter konačne odluke o krivičnoj odgovornosti, već predstavlja procesnu odluku kojom je omogućeno sprovođenje određenih dokaznih radnji i vraćanje predmeta sudiji za istragu na ponovno odlučivanje.

Iz Vrhovnog suda posebno objašnjavaju da zahtjev za zaštitu zakonitosti nije sredstvo za ponovno vođenje postupka niti “treći stepen suđenja”, već vanredni pravni lijek koji se može koristiti isključivo protiv pravosnažnih sudskih odluka. U saopštenju se naglašava da taj institut ne može služiti kao zamjena za žalbu niti kao mehanizam za kontrolu svake pojedinačne procesne odluke tokom izviđaja i istrage.

U rješenju se dalje upozorava da bi prihvatanje stava Vrhovnog državnog tužilaštva praktično značilo pretvaranje zahtjeva za zaštitu zakonitosti u sredstvo kontrole svih izviđajnih i istražnih radnji, što, prema ocjeni Vijeća Vrhovnog suda, “nije cilj niti smisao” ovog vanrednog pravnog lijeka.

Vrhovni sud je, kako se navodi u saopštenju, ocijenio da odluke i radnje u fazi izviđaja nemaju karakter pravosnažnog meritornog odlučivanja o krivičnoj stvari, jer se u toj fazi ne odlučuje konačno o krivičnoj odgovornosti bilo kog lica.

Sud je razmatrao i navode Vrhovnog državnog tužilaštva koji su se odnosili na zastarjelost krivičnog gonjenja i ovlašćenja Zaštitnika imovinsko-pravnih interesa Crne Gore, ali je zaključio da o tim pitanjima nije moguće odlučivati kroz zahtjev za zaštitu zakonitosti u fazi u kojoj se predmet trenutno nalazi, dodaje se u saopštenju.

Ističe se da posebno značajan dio obrazloženja se odnosi na stav Vrhovnog suda da Vrhovno državno tužilaštvo nema procesni interes za podnošenje ovog zahtjeva. Sud podsjeća da je Specijalno državno tužilaštvo prethodno odbacilo krivičnu prijavu, nakon čega je funkcija gonjenja prešla na oštećenog kao supsidijarnog tužioca, odnosno Zaštitnika imovinsko-pravnih interesa Crne Gore.

Vrhovni sud je dodatno konstatovao da bi upravo sprovođenje dokaznih radnji, čijem se sprovođenju Vrhovno državno tužilaštvo sada protivi, moglo omogućiti tužilaštvu da ponovo preuzme gonjenje u predmetu.

U svom obrazloženju Vrhovni sud se pozvao i na praksu Evropskog suda za ljudska prava, navodeći da se pravičnost postupka cijeni kao cjelina, te da eventualni nedostaci u ranim fazama postupka mogu biti otklonjeni kasnije tokom postupka. Sud je zaključio da odbacivanje zahtjeva ne predstavlja povredu prava na pravično suđenje niti prava na djelotvorni pravni lijek.

Vrhovni sud je takođe naveo da je isti pravni stav već zauzimao i u ranijim predmetima, naglašavajući kontinuitet sudske prakse kada je riječ o nedozvoljenosti zahtjeva za zaštitu zakonitosti protiv procesnih odluka koje nemaju karakter konačnog odlučivanja i u tom smislu ukazao na svoje odluke.

Iz svih navedenih razloga, Vrhovni sud Crne Gore odbacio je zahtjev Vrhovnog državnog tužilaštva kao nedozvoljen, zaključuje se u saopštenju.

Pravnici koje su "Vijesti" ranije konsultovale kazali su da bi Vrhovni sud, prihvatanjem zahtjeva institucije kojom rukovodi Milorad Marković, konačno stavio tačku na taj slučaj.

Upitno je, smatraju oni, šta bi uopšte mogao da uradi Zaštitnik imovinsko-pravnih interesa države ako Vrhovni sud odbije zahtjev tužilaštva i potvrdi stav Višeg suda.

“U tom slučaju, tužilaštvo bi moralo da preduzme gonjenje umjesto Kancelarije Zaštitnika, odnosno da preduzima radnje u odnosu na krivično djelo primanje mita za koje, prema stavu Višeg suda, ima vremena do 2036. godine”, pojasnio je jedan od izvora redakcije.

Sličan stav je ranije izrazio i pravni tim Mila i Ane Đukanović.