Vijeće Višeg suda u Podgorici privremeno blokiralo imovinu Ivana Delića

Vijeće Višeg suda u Podgorici privremeno je blokiralo imovinu Budvanina Ivana Delića, jednog od optuženih za međunarodni šverc kokaina.

Žalbe kojima se osporava zakonitost rješenja sudije za istragu odbijene su kao neosnovane.

"Viši sud u Podgorici u postupku oduzimanja imovinske koristi stečene kriminalnom djelatnošću, protiv okrivljenih Vasa Ulića, Radoja Zvicera i dr., zbog krivičnih djela stvaranje kriminalne organizacije iz člana 401a stav 1 u vezi stava 6 KZ CG i dr., odlučujući o žalbi branioca okrivljenog Ivana Delića i punomoćnice imaoca A.M.D, advokatice Tatjane Pavličić, iz Podgorice i žalbi punomoćnice imaoca V.B, advokata Predraga Milaševića, iz Budve, na rješenje sudije za istragu ovog suda Kris. br. 78/24 od 25.03.2026.godine, na osnovu člana 30 Zakona o oduzimanju imovinske koristi stečene kriminalnom djelatnošću, u sjednici vijeća održanoj dana 18.09.2026. godine, donio je rješenje da se žalbe odbijaju kao neosnovane. Protiv ovog rješenja nije dozvoljena žalba.

U obrazloženju se navodi da je sudija za istragu ovog suda, odlučujući o predlogu SDT-a od 04.03.2026.godine, za određivanje privremene mjere obezbjeđenja protiv okrivljenog Ivana Delića, donio rješenje 25.03.2026. godine, kojim je odlučeno na sledeći način:

ODREĐUJE SE PRIVREMENA MJERA OBEZBJEĐENJA zabrana raspolaganja nepokretnosti uz zabilježbu zabrane u katastru nepokretnosti iz čl. 19 st. 1 tač. 1a Zakona o oduzimanju imovinske koristi stečene kriminalnom djelatnošću a koja se odnosi na:

LN 1210 KO Sveti Stefan, katastarska parcela 486/1, po kulturi šume 3. klase, površine 288 m2, kat. parcela 486/4 po kulturi šume 3. klase površine 410 m2, upisane na ime M.D.A, osnov prava korišćenje sa obimom prava 1/1, osnov sticanja poklon i sa upisanom zabilježbom na kat. parceli 486/1: Zabilježba objekta izgrađenog bez građevinske dozvole, postojanje objekta br. 1- spratnosti 2 p2 pov. 1224 m2 u osnovi, sa posebnim djelovima PD-1-pov. 200m2. (2P) - PD 2. 1P.pov. 1224 m2 u osnovi, sa posebnim djelovima PD-1-.pov.200m2.(2P) 1P.pov. 723m2. PD3-, P.pov.93m2 -PD4- pov. 348m2(p). -PD 5 -pov.92m2 (p1).-PD6-pov 234 m2(p1). PD7-.pov. 166-m2.(p2).Izgrađen bez dozvole i dijelom na tuđem zemljištu na kat.parc. broj 483/3 KO Sv. Stefan - na osnovu izjave Delić Ivana UZZ br.848/201 od 12.07.2018.g. sačinjen u formi notarskog zapisa notara Vuksanović Branke iz Budve; PD 2.

LN 1182 KO Bečići, katastarska parcela 507, po kulturi zemljište uz stambeno poslovnu zgradu površine 211m2, zemljište pod objektom 1 stambeno-poslovna zgrada površine 478 m2, objekat 1 stambeno-poslovna zgrada površine u osnovi 211 m2, spratnosti 2P7, upisano kao susvojina u obimu po

1½ B.V. i Ć.B, nestambeni prostor PD2 površine 18 m2, svojina B.V. sa 1/1 osnov sticanja poklon, nestambeni prostor PD3 druga etaža podruma površine 17 m2, susvojina B.V. u obimu prava 1½ i C.B. susvojina 1½, nestambeni prostori PD7 druga etaža podruma površine 15 m2, nestambeni prostor PD 16 druga etaža podruma površine 11 m2, svojina B.V. u obimu prava 1/1 i osnovom sticanja - poklon i nestambeni prostor oznake PD 27 prva etaža podruma pov. 11m2, susvojina B.V. i Ć.B, jer postoji osnovana sumnja da je navedena imovina stečena kriminalnom djelatnošću.

Ovo rješenje će se dostaviti nadležnom organu za upravljanje državnom imovinom-Upravi za katastar i državnu imovinu Budva, koji je dužan da se stara o izvršenju ovog rješenja (čl. 53 ZOOIKSKD).

Ovo rješenje objaviti u „Službenom listu Crne Gore" i na oglasnoj tabli suda.

Protiv ovog rješenja imalac odnosno vlasnik, branilac ili punomoćnik mogu izjaviti žalbu krivičnom vijeću ovog suda u roku od osam dana od dana dostavljanja rješenja. Uz žalbu imalac odnosno vlasnik, branilac ili punomoćnik mogu dostaviti dokaze o porijeklu imovinske koristi za koju je određena privremena mjera obezbjeđenja.

Privremena mjera obezbjeđenja i privremeno oduzimanje pokretne imovine mogu trajati najduže do pravosnažnosti odluke o trajnom oduzimanju imovinske koristi stečene kriminalnom djelatnošću.

U odluci vijeća Višeg suda u Podgorici se nsvodi da je na rješenje sudije za istragu, žalbu izjavila branilac okrivljenog Ivana Delića, koja je i punomoćnica imaoca A.M.D, ukazujući da predmetna imovina nije stečena kriminalnom djelatnošću i ima svoje zakonito porijeklo.

Pobijano rješenje sudije za istragu ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a njime se krši i načelo ne bis in idem, s obzirom da se na istu imovinu ne mogu odnositi dva rješenja o privremenoj mjeri, u kom kontekstu ističe i prigovor litispendencije. Neosnovana je tvrdnja da je okrivljeni Delić pokušao da prikrije imovinu, s obzirom da je sa suprugom zaključio ugovor o poklonu dana 14.12.2023. godine. Još 2024. godine je u listu nepokretnosti br. 1210 KO Sveti Stefan, upisana zabilježba izgradnje objekta. Netačni su navodi da se radi o objektu bez građevinske dozvole, jer je ista izdata još 09.04.2015. godine. Što se tiče sticanja nepokretnosti na koju se odnosi privremena mjera, a koja je u vlasništvu imaoca A.M.D, iste su stečene ugovorima o kupoprodaji od 21.09.2007. godine, zatim od 14.11.2012.godine, da bi 09.04.2015. godine M.D. (majka Ivana Delića) i M.S. (ujak Ivana Delića), bila dozvoljena izgradnja turističkog objekta na parceli 482/1 KO Sveti Stefan, izdavanjem građevinske dozvole. Dana 25.01.2018. godine, M.D. je poklonila parcele br. 482/1, br. 482/2, br. 482/3, br.482/5, br. 483/1, sve iz LN br. 798 KO Sveti Stefan, te kat.parcele br.485/3 i br.485/12 iz LN br.859 KO Sveti Stefan, okrivljenom Ivanu Deliću. Isti je dana 17.05.2018. godine, zaključio ugovor o kreditu, osnovom kog je dana 29.06.2018. godine kupio parcelu br.486/1 KO Sveti Stefan za cijenu od 260.00,00€. Dana 25.01.2018. godine, V.B, sestra okrivljenog Ivana Delića mu je poklonila parcelu br. 487 iz LN br.937 KO Sveti Stefan. Dana 30.01.2018. godine, okrivljeni Ivan Delić je na osnovu ugovora o fizičkoj diobi stekao pravo korišćenja na kat parceli br.485/3 iz LN br.859 KO Sveti Stefan, kat.parceli br.482/2, br.482/3, br.482/5 i br.483/1 iz LN br.798 KO Sveti Stefan. Objekat koji je predmet privremene mjere je počeo da se gradi 2013.godine. Vrijeme izgradnje objekta, kao ni osnov sticanja, ne može se dovesti u vezu sa djelovanjem kriminalne organizacije. Rješenje sudije za istragu ne sadrži podatke o imovinskoj koristi koja je predmet privremene mjere obezbjeđenja. Nejasno je koje je to potraživanje koje se obezbjeđuje privremenom mjerom. Predmetno rješenje je nezakonito i donijeto na štetu imaoca A.M.D. Zbog svega izloženog, branilac okrivljenog. odnosno punomoćnik imaoca advokatica Tatjana Pavličić je predložila da vijeće ukine pobijano rješenje i naloži brisanje mjere iz katastra nepokretnosti.

Žalbu na rješenje sudije za istragu izjavio je i punomoćnik imaoca V.B, advokat Predrag Milašević, ukazujući da je njegovim donošenjem povrijeđen član 1 protokola 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Predmetne nepokretnosti predstavljaju garaže u objektu koji je pokojni otac V.B. gradio sa B.C, po osnovu ugovora o zajedničkoj gradnji, te iste nemaju nikakve veze sa okrivljenim Ivanom Delićem. Nakon smrti D.D. na osnovu rješenja o nasljeđivanju su greškom upisane na Ivana Delića, pa je radi ispravke te greške, isti zaključio ugovor o poklonu UZZ br. 639/2023 sa V.B. Dodao je da je imaocu prekršeno pravo na pravično suđenje, jer joj nije omogućeno da se izjasní na predlog za određivanje privremene mjere. Donošenjem pobijanog rješenja je povrijeđeno pravo na obrazloženu odluku, a sudija za istragu nije obrazložio postojanje osnovane sumnje za blokiranje imovine imaoca. Zbog svega izloženog je predloženo da se usvoji žalba i preinači rješenje sudije za istragu i odbije predlog SDT-a.

Odredbom čl.2 st.1 Zakona o oduzimanju imovinske koristi stečene kriminalnom djelatnošću, propisano je da se od učinioca krivičnog djela može oduzeti imovinska korist za koju postoji osnovana sumnja da je stečena kriminalnom djelatnošću, ako njena vrijednost iznosi najmanje 5.000 eura, a učinilac ne učini vjerovatnim da je njeno porijeklo zakonito (prošireno oduzimanje) i ako je pravosnažno osuđen za krivično djelo propisano Krivičnim zakonikom Crne Gore, koja su taksativno pobrojana od tač. 1 do tač. 12 ovog člana. Stavom 2 istog člana propisano je da će se oduzeti imovinska korist iz stava 1 ovog člana, i od pravnog prethodnika, pravnog sljedbenika i članova porodica učinioca iz stava 1 ovog člana, kao i od trećih lica, dok je stavom 3 istog člana propisano da ako je kriminalnom djelatnošću imovinska korist stečena za drugo lice, ta imovinska korist će se oduzeti. Odredbom čl.4 istog Zakona je propisano da se postupak oduzimanja imovinske koristi stečene kriminalnom djelatnošću, može voditi prije, tokom ili nakon okončanja krivičnog postupka.

Odredbom čl.8 st.1 Zakona o oduzimanju imovinske koristi stečene kriminalnom djelatnošću, propisano je da se imovinska korist stečena kriminalnom djelatnošću može oduzeti od učinioca iz čl.2 st. 1 ovog zakona ako je stečena u periodu prije i/ili posle izvršenja krivičnog djela iz čl.2 st.1 ovog zakona, do pravosnažnosti presude, kada sud utvrdi da postoji vremenska povezanost između vremena u kojem je stečena imovinska korist i drugih okolnosti konkretnog slučaja koje opravdavaju oduzimanje imovinske koristi. Stavom 2 i 3 istog člana propisano je da osnovana sumnja da je imovinska korist stečena kriminalnom djelatnošću postoji ako je imovina učinioca iz čl.2 st.1 ovog zakona, u očiglednoj nesrazmjeri sa njegovim zakonitim prihodima, a ako je imovinska korist stečena kriminalnom djelatnošću sjedinjena sa imovinom stečenom na zakonit način, ukupna imovina učinioca iz čl.2 st.1 ovog zakona će biti predmet oduzimanja do procijenjene vrijednosti imovinske koristi stečene kriminalnom djelatnošću.

Odredbama čl. 19 do 27 Zakona o oduzimanju imovinske koristi stečene kriminalnom djelatnošću, propisane su vrste privremenih mjera obezbjeđenja i postupak njihovog donošenja, te shodna primjena Zakona o izvršenju i obezbjeđenju, s tim što je propisano da se privremena mjera obezbjeđenja može odrediti pri postojanju osnovane sumnje da je imovinska korist stečena kriminalnom djelatnošću i ako postoji rizik da će se vrijednost imovinske koristi umanjiti, da će imalac sam ili preko drugih lica imovinsku korist upotrijebiti za izvršenje krivičnog djela ili da će imalac sam ili preko drugih lica koristiti imovinsku korist na način da spriječi ili znatno oteža njeno oduzimanje.

U konkretnom slučaju, protiv okrivljenog Ivana Delića i dr. se vodi istraga zbog sumnje da je izvršio krivično djelo stvaranje kriminalne organizacije iz člana 401a stav 1 u vezi stava 6 KZ CG i krivično djelo neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet opojnih droga iz čl.300 st.1 KZ CG. Istovremeno, vodi se i finansijska istraga po naredbi Kti-S.br. 19/24 od 19.07.2024. godine. Prema tome, ispunjen je prvi uslov za privremeno oduzimanje imovinske koristi stečene kriminalnom djelatnošću, budući da se protiv imenovanog lica vodi krivični postupak za djela obuhvaćena u čl.2 Zakona o oduzimanju imovinske koristi stečene kriminalnom djelatnošću.

Razmatrajući cjelokupne spise predmeta Kris.br.78/24, te navode žalbe branioca okrivljenog Ivana Delića, te punomoćnika imalaca A.M.D. i V.B, ovo vijeće nalazi da je pobijana odluka sudije za istragu, a nasuprot neosnovanim žalbenim navodima, pravilna i zakonita, utemeljena na pravilnoj primjeni materijalnog prava.

U konkretnom slučaju, imovina koja je predmet privremene mjere obezbjeđenja se vodi na A.M.D, suprugu okrivljenog Ivana Delića, u obimu prava 1/1, odnosno na V.B, sestru Ivana Delića, u obimu prava od 1/2, i treće lice B.Ć, u obimu prava od 1/2, pri čemu isti nije pobijao rješenje sudije za istragu, koje mu je uredno uručeno. Analizom svih dostavljenih pisanih dokaza se utvrđuje da su prvobitno katastarske parcele br.486/1 i br. 486/4 iz LN br. 1210 KO Sveti Stefan i 1/2 kat.parcele br. 507 iz LN 1182 KO Bečići, predstavljale svojinu, odnosno susvojinu okrivljenog Ivana Delića, koji je zatim besteretno - zaključenjem ugovora o poklonu, iste prenio na imaoce A.M.D. i V.B. Sama ova činjenica govori u prilog utvrđenju da su predmetne nepokretnosti sticane od strane upravo okrivljenog Ivana Delića.

Za oduzimanje imovinske koristi stečene kriminalnom djelatnošću, dovoljno je postojanje osnovane sumnje da je ista stečena na takav način, o kojoj govori očigledna nesrazmjera između vrijednosti, u konkretnom slučaju nepokretnosti i zakonitih prihoda okrivljenog Ivana Delića. Isti dostavlja ugovor o prodaji UZZ br. 706/18 od 29.06.2018. godine, na temelju kojeg je stekao katastarsku parcelu br.486/1 KO Sveti Stefan površine 698m2, za cijenu od 260.000,00€, uz obavezu uplate te cijene na račune prodavaca nakon potpisivanja ugovora. Tvrdi da je kupovina ove nepokretnosti servisirana ugovorom o kreditu, koji je zaključio dana 16.05.2018. godine sa Hipotekarnom bankom na iznos od 500.000 eura o kome govori založna izjava UZZ br.522/2018 od 17.05.2018. godine. Na temelju te izjave je uspostavljena hipoteka na nekretninama upisanim na Ivana Delića u obimu prava 1/1, čija vrijednost je procijenjena na iznos od 2.300.000 eura. Međutim, po ocjeni ovog vijeća, ovo ni na koji način ne govori u prilog zakonitog sticanja predmetne nepokretnosti, budući da je okrivljeni osumnjičen za članstvo u kriminalnoj organizaciji formiranoj tokom 2020.godine, tako da je vrijeme sticanja predmetne nepokretnosti u bliskoj vezi sa vremenom djelovanja pomenute kriminalne organizacije. S obzirom na utvrđene zakonite prihode okrivljenog Ivana Delića, ostaje nedokazano na koji način je došlo do sticanja imovine procijenjene vrijednosti od 2.300.000 eura, a koja je služila kao obezbjeđenje za kredit u iznosu od 500.000 eura. Svakako, sredstva obezbijeđena kreditom se ne mogu smatrati isključivo prihodom, već i imovinskim teretom, pa sve navedeno i po ocjeni ovog vijeća, dovodi u pitanje zakonitost sticanja kat.parcele br.486/1 iz LN br. 163 KO Sveti Stefan, odnosno govori u prilog osnovane sumnje da je ista stečena kriminalnom djelatnošću.

Što se tiče katastarske parcele br.486/4 iz LN br. 1210 KO Sveti Stefan, nijesu dostavljeni dokazi o načinu na koji je ista stečena. Dostavljeni ugovor o kupoprodaji nepokretnosti od 21.09.2007. godine, odnosi se na kat. parcelu br. 487 iz LN br. 110 KO Sveti Stefan, koju je sestra okrivljenog Delića, ovdje imalac V.B, stekla za kupoprodajnu cijenu od 218.400,00€, a koju je poklonila Ivanu Deliću ugovorom UZZ br.54/2018 od 25.01.2018. godine, pri čemu je u tom ugovoru prikazana cijena nepokretnosti 112.320,00€. Međutim, nije dokazan nikakav identitet između kat.parcele br.487 i kat.parcele br.486/4 iz LN br. 1210 KO Sveti Stefan, a na koju se odnosi privremena mjera. Isti zaključak važi i kada je riječ o kat.parcelama br.482 i br.483 iz LN 798 KO Sveti Stefan, koje su ugovorom o kupoprodaji UZZ br. 1355/2012 od 14.11.2012. godine, stečene u obimu prava od po 1/2 od strane majke i ujaka okrivljenog Ivana Delića, za cijenu od 969.649,00€, a zatim dalje prenesene na okrivljenog Ivana Delića putem ugovora o poklonu UZZ br.53/2018 od 25.01.2018. godine, te ugovora o fizičkoj diobi UZZ br. 83/2018 od 30.01.2018.godine. Dakle, bez dostavljene hronologije upisa, ne može se utvrditi da postoji identitet između predmetne kupoprodaje po ugovoru UZZ br. 1355/2012 od 14.11.2012. godine i parcele br.486/4 iz LN br.1210 KO Sveti Stefan, na koju se odnosi predmetna privremena mjera.

Sve i da je dokazan identitet kroz hronologiju upisa, a nije, i u tom slučaju bi po mišljenju ovog vijeća postojala osnovana sumnja da se radi o imovini stečenoj kriminalnom djelatnošću, budući da postoji vremenska povezanost sa djelovanjem kriminalne organizacije, te da su predmetne nekretnine sticane od članova porodice okrivljenog Ivana Delića za enormne novčane iznose, a da pri tom nema dokaza o zakonitim izvorima njihovih prihoda, koji bi omogućili sticanje imovine takve vrijednosti. Dodatno, u prilog ovakve sumnje govori i činjenica da je zatim pravo svojine na svim tim nepokretnostima, na koje je prethodno ukazano, sa članova porodice okrivljenog Ivana Delića (sestre i majke), prenošeno na istog putem besteretnih oblika raspolaganja.

Što se tiče katastarske parcele br.507, koja je predmet privremene mjere, ista je postala susvojina imaoca V.B, na način što joj je okrivljeni Ivan Delić poklonio svoj suvlasnički udio putem ugovora UZZ br.639/2023 od 06.04.2023.godine. Dakle, postoji osnovana sumnja da se radi o nepokretnostima stečenim kriminalnom djelatnošću koje su upravo bile susvojina Ivana Delića, što ukazuje da ih je isti stekao, a zatim njima raspolagao besteretno. Tvrdnje punomoćnika imaoca V.B. da se radi o nepokretnostima koje je stekao njen otac, ostale su nedokazane, pa samim tim i paušalne. Kod takvog stanja stvari, određivanjem privremene mjere obezbjeđenja se ne krši pravo na imovinu imaoca V.B, s obzirom da u ovom trenutku postoji osnovana sumnja da su ove nepokretnosti stečene krimanalnom djelatnošću okrivljenog Ivana Delića, a imalac nije dokazala da ih je stekla na drugi način, od onog na koji upućuju dostavljeni pisani dokazi, odnosno besteretno.

Neosnovan je prigovor branioca okrivljenog Ivana Delića da se u konkretnom radi o kršenju principa ne bis in idem, odnosno o litispendenciji. Ograničenje predviđeno Zakonom o oduzimanju imovinske koristi stečene kriminalnom djelatnošću, koji je u konkretnom slučaju lex specialis, odnosi se na situaciju donošenja rješenja o određivanju privremene mjere obezbjeđenja protiv istog lica i u odnosu na istu imovinu (odredba čl.32). Međutim, u konkretnom slučaju, bez obzira na identitet imovine, ne postoji identitet stranaka, budući da se privremena mjera u krajnjem tiče imovinskih prava imalaca A.M.D, V.B. i trećeg lica B.Ć, a ne okrivljenog Ivana Delića, s obzirom da se nepokretnosti obuhvaćene pobijanim rješenjem, ne vode na njegovo ime u zvaničnim evidencijama.

Bez osnova se žalbom punomoćnika imaoca V.B, ukazuje da joj je uskraćeno pravo da raspravlja pred sudom. Iz spisa predmeta Kris.br.78/24 se utvrđuje da je istoj upućen na izjašnjenje predlog SDT-a, te da se pošiljka vratila sa naznakom da je nepoznata na adresi, nakon čega je izvršeno isticanje na Oglasnoj tablis suda. U svakom slučaju, činjenica da se imalac izjasnila na rješenje sudije za istragu, koje pobija žalbom, te da ovo vijeće upravo odlučuje o izjavljenoj žalbi i cijeni navode imaoca, govori u prilog zaključku da joj je omogućeno da raspravlja pred sudom. Ovo vijeće je prethodno dalo svoj stav o argumentima imoaca vezano za sticanje prava na imovini koja je predmet privremene mjere obezbjeđenja.

Nasuprot žalbenim navodima branioca okrivljenog i punomoćnika imalaca, pored osnovane sumnje da se radi o imovinskoj koristi stečenoj kriminalnom djelatnošću, ispunjen je i drugi uslov iz čl.20 Zakona o oduzimanju imovinske koristi stečene kriminalnom djelatnošću, a to je da će imalac sam ili preko drugih lica koristiti imovinsku korist na način da spriječi ili znatno oteža njeno oduzimanje. Imaoci A.M.D. i V.B, koji su članovi porodice okrivljenog Ivana Delića, upoznati su sa postupkom pokretanja finansijske istrage od strane Specijalnog državnog tužilaštva. Postojanje rizika u smislu čl.20 Zakona o oduzimanju imovinske koristi stečene kriminalnom djelatnošću ne mora se dokazivati, već je dovoljno da se isti može utvrditi sa dovoljnim stepenom izvjesnosti. Kako se u konkretnom slučaju privremena mjera obezbjeđenja odnosi na nepokretne stvari, koje s obzirom na lokaciju, potražnju na tržištu i objektivne mogućnosti za prodaju, mogu vrlo izvjesno biti otuđene od strane vlasnika, odnosno držalaca, što bi spriječilo oduzimanje imovinske koristi, to je nužno određivanje mjere zabrane raspolaganja nepokretnostima.

Po mišljenju ovog vijeća, ova mjera ne predstavlja nesrazmjerno miješanje u pravo imalaca na mirno uživanje imovine, koje je zaštićeno članom 1 Protokola 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Ovakvom mjerom se omogućava da bude provjereno porijeklo predmetnih nepokretnosti, a sprječava se njihovo otuđenje, za koje postoji visok rizik kod činjenice da su te nepokretnosti prvobitno bile svojina, odnosno susvojina Ivana Delića, te da ih je isti poklonio ovdje imaocima, što znači još veću opasnosti od daljeg prometovanja ovih nepokretnosti. I Evropski sud za ljudska prava kroz svoju praksu smatra legitimnim određivanje privremenih mjera obezbjeđenja na osnovu pretežnosti dokaza koji ukazuju da zakoniti prihodi nijesu mogli biti dovoljni za sticanje imovine. Odnosno, ne traži se dokaz van razumne sumnje o nezakonitom porijeklu imovine, već ravnoteža vjerovatnoće nezakonitog porijekla imovine u kombinaciji sa nemogućnošću vlasnika da dokaže suprotno, što je u praksi tog suda utvrđeno kao dovoljno za potrebe testa srazmjernosti prema čl. 1 Protokola 1. Upravo takav test srazmjernosti je sproveden od strane ovog suda, te je privremena mjera obezbjeđenja zakonita, neophodna i srazmjerna cilju koji se želi postići, te ne predstavlja neopravdano miješanje u imovinska prava lica na koja se odnosi. Dodatno, pobijanim rješenjem nije određena mjera zabrane korišćenja nepokretnosti, već samo raspolaganja, što dalje znači da vlasnici i dalje zadržavaju jedno od svojinskih ovlašćenja- korišćenje stvari. Sama ta činjenica eliminiše nesrazmjernost ove mjere, odnosno postoji razuman odnos proporcionalnosti između mjere koja se koristi i cilja koji se njome postiže.

Imajući u vidu sve prethodno izloženo, neosnovani su žalbeni navodi kojima se osporava zakonitost rješenja sudije za istragu, budući da je po ocjeni ovog vijeća, to rješenje zasnovano na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj primjeni odredaba Zakona o oduzimanju imovinske koristi stečene kriminalnom djelatnošću, kao i da sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama, zbog čega ga je valjano potvrditi i žalbe odbiti kao neosnovane", navodi se u rješenju vijeća Višeg suda u Podgorici.