Portret Miodraga Dake Davidovića: Između politike i biznisa - Vijesti.me
ISTORIJAT CRNOGORSKOG BIZNISMENA NA KOGA SU PUCALI U BEOGRADU

Portret Miodraga Dake Davidovića: Između politike i biznisa

„Ako uspijemo i nama će biti bolje, a ako ne uspijemo i naša kompanija neka propadne“, govorio je Davidović nakon ulaska u Željezaru. Bio je tamo kako su govorili Nikšićani radnička majka, plate su bile redovne i u prosjeku preko 500 eura. Duplo više nego danas a broj radnika višestruko veći

Midrag Daka Davidović
Midrag Daka Davidović (Foto: Luka Zeković)

Miodrag Daka Davidović je vlasnik firme “Neksan” koja je osnovana davne 1992. godine kao porodično preduzeće.

Prije toga je 12 godina kao ekonomista radio u Željezari Nikšić.

U ratnom vihoru 90-tih Miodrag Davidović je bio načelnik Centra bezbjednosti Nikšić. Kao tadašnje crnogorsko rukovodstvo svesrdno je podržavao “srpsku stvar” u Bosni. Taj put ga je onda doveo i do mjesta ministra u Vladi tzv. SAO Hercegovine.

Nakon rata Davidović se iz policijskih otisnuo u preduzetničko-političke vode da bi u jeku sukoba unutar DPS-a 1997. bio uhapšen zbog navodnih malverzacija u trgovini sa Duvanskim kombinatom, čime je prema tadašnjoj optužnici oštetio državnu kasu za 10,5 miliona maraka.

Do najavljenog suđenja nije došlo jer je Momir Bulatović u posljednjim danima predsjedničkog mandata abolirao Davidovića. Uz obrazloženje da je Daka uhapšen kako bi bio kompromitovan kao glavni svjedok za dokazivanje njegovih optužbi o učešću u švercu tadašnjeg ministara policije Filipa Vujanovića i šefa SDB Vukašina Maraša.

Kada je u Beogradu okončao političku karijeru, Bulatović je uhljebljenje našao kod kuma Dake Davidovića u "Neksanu".

Slijedile su godine kada se Davidović povukao iz javnosti, manuo se politike i pokušavao da razvije sa Neksanom ozbiljniji biznis.

Na velika vrata se vraća 2003. godine kada prvi put preuzima Željezaru, i to nakon što je fabriku napustio i skoro doveo do gašenja Vladin strateški investitor i zakupac, ruska kompanija „Rusmontestil“.

„Ako uspijemo i nama će biti bolje, a ako ne uspijemo i naša kompanija neka propadne“, govorio je Davidović nakon ulaska u Željezaru. Bio je tamo kako su govorili Nikšićani radnička majka, plate su bile redovne i u prosjeku preko 500 eura. Duplo više nego danas a broj radnika višestruko veći.

Međutim nakon par godina Davidović odlazi iz Željezare i fabriku preuzima famozni holandski investitor MNNS u čiji Upravni odbor ulazi i Ana Kolarević, sestra predsjednika Đukanovića.

Na drugoj strani, Davidović se potpuno posvećuje Neksanu. Okrenuo se trgovini naftnim derivatima, građevinarstvu i proizvodnji alkoholnih pića.

„Neksan“ je rastao zahvaljujući benzinskim pumpama, zgradama za tržište, vinarijama i destilerijama. Opet se pominje u medijima 2009. zbog toga što je navodno uz kotorski Jugopetrol i cetinjski Montenegro bonus  bio uključen u fiktivni izvoz naftnih derivata na Kosovo.

Tužilaštvo nikad nije dokazalo takve optužbe.

U maju 2011. se opet vraća u Željezaru koju je pomenuti MNNS i uz pomoć Vlade u vidu kredita i garancija doveo do gašenja. Davidović opet diže fabriku na noge ali za kratko.  

Vlada premijera Lukšića odlučuje 2012. kroz proces privatizacije Željezaru umjesto Davidoviću da proda turskom Toščeliku koji i danas sa njom upravlja. Par godina kasnije isto će se desiti sa Rudnicima boksita koje će volšebnom igrom kontroverzni predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić prebaciti u ruke Veselina Pejovića.

Davidović je shvatio poruku vlasti. Zaključio je da za njega više nema mjesta u Crnoj Gori i preselio se za Beograd. Posljednjih 8-9 godina živi u hotelu Kraun Plaza i niti jednom nije dolazio u domovinu. U međuvremenu je počeo da razvija biznis i u Srbiji. Uz to su krenule priče i da je u dosta bliskim odnosima sa predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem.

„Neksan“ je, kako piše na sajtu, preduzeće koje se sada bavi građevinarstvom - Podgorica, Budva, Kotor i Nikšić su gradovi gdje Davidović gradi zgrade i apartmane.

Miodrag Daka Davidović poznat je i kao veliki ktitor Mitropolije crnogorsko primorske, a mitrololit Amfilohije ga je 12. maja 2015. godine odlikovao ordenom Svetog kralja Milutina.

Davidović je bio glavni finansijer renoviranja Manastira Ostrog, a sagradio je i Manastir Svetog Save na Goliji, kod Nikšića, zbog čega ga je patrijarh srpski Irinej odlikovao ordenom Svetog Save prvog stepena.

U jeku afere „državni udar“ Davidović je u pojedinim medijima, naklonjenim režimu, označen kao finansiijer Demkratskog fronta. Najdalje se otišlo sa optužbama kada je propaganda objavila da je Davidović bio dobavljač oružja za grupu koja je uhapšena 16. oktobra 2016. zbog optužbi da su planirali terorističke napade na dan parlamentarnih izbora u Crnoj Gori.

„Istina je i to da nikoga, od 20 ljudi koji su uhapšeni u Crnoj Gori, nijesam znao, sreo, niti vidio u mom životu, a kamoli da sam ih finansirao i ubjeđivao da ubijaju. Ako se, ne daj Bože, bilo šta desi mojoj porodici, mojim saradnicima i mojim zaposlenima, jasno je sa koje je adrese došla poruka. Prirodno je da ovako razmišljam, jer je ovakva pisanija stvorila nezdravu klimu u javnosti i označila me kao finansijera terorista“, napisao je Davidović mjesec kasnije.

Proljetos se oglasio da podržava formiranje novog opozicionog bloka „Da svako ima“, ali se prema posljednjim informacijama i od tog političkog projekta digao ruke jer se ne razvija u željenom smjeru. U jedom intetvjuu lokalnoj TV u Beogradu Davidović je prije par mjeseci izjavio da bi se na naredim izborima kandidovao u trci za predsjednika Crne Gore.


Vidi sve komentare