Kolašinac Vladimir Vlahović već šest i po godina čeka posao, iako je Fakultet za turizam i hotelijerstvo završio sa prosječnom ocjenom 9,52, govori četiri jezika i živi u turističkom centru.
Tvrdi da mu niko nikada nije ponudio posao, uprkos tome što u Kolašinu radi više hotela.
Kaže da je povremeno radio na primorju - poslove na određeno vrijeme, ili "na crno", koji mu nijesu odgovarali ni nudili sigurnost.
"Vijestima" je ispričao da će zbog toga postati jedan od onih koji u potrazi za stalnom zaradom napuštaju Crnu Goru.
"Iz kolašinske kancelarije Zavoda za zapošljavanje (ZZZ) nikad mi nijesu ponudili nikakav posao, iako sam na njihovoj evidenciji među rijetkima, a možda i jedini, sa ovim kvalifikacijama. U gradu u kojem sam odrastao nikad nijesam dobio ponudu da radim ni od jednog hotela, iako su ljudi bez kvalifikacija, recimo, sa srednjom trgovinskom školom, menadžeri sektora u tim turističkim objektima. Zbog svega toga, odlučio sam da odem u inostranstvo i potražim mjesto gdje će se vrednovati i poštovati ono što znam", kaže dvadesetdevetogodišnji Vlahović.
On ističe je uvjeren da u rodnom gradu, ali ni u Crnoj Gori, neće uskoro dobiti posao, jer je do sada bezuspješno konkurisao za više radnih mjesta.
Uvijek se, tvrdi, ispostavilo "da su posao dobijali oni sa odgovarajućom političkom pripadnošću ili dobrim rođačkim vezema".
Kada je upisivao srednju školu, a kasnije i fakultet, Vladimir kaže da je bio ubijeđen da neće imati problema da nađe posao u turističkom centru.
Ocijenio je da bi stručnošću mogao biti od velike koristi i poslodavcima i sugađanima.
Ističe da nije namjeravao da bude jedan od mnogih koji će po završetku studija jedva čekati da napuste Kolašin.
"Ja ću, sasvim sam siguran, radnim navikama koje imam i znanjem, uspjeti sebi da obezbijedim hljeb u nekoj od evropskih zemalja. Međutim, mnogo mojih vršnjaka postaju taoci ovakvog društvenog konteksta. Postajemo, nažalost, robovi 50 do 100 eura svake četvrte godine pred izbore. U međuvremenu, naš elan, motivacija i znanje stoje neiskorišetni, kao da nikom i nijesu potrebni".
"Nude nam samo rijalitije i 'državne udare' i produbljuju nemaštinu"
Znanje, kvalifikacije i motivacija, kaže Vladimir, “još dugo neće biti odlučujući za uspjeh, pa ni za obezbjeđivanje osnovnih uslova egzistencije u državi“.
"Ova država ne vodi računa o visokoškolcima, kako bi im obezbijedila bar malo prednosti, u odnosu na ljude bez struke i zvanja, i dala im da mogućnost da žive od onoga što su završili. Nažalost, nude nam samo rijalitije i 'državne udare', stavaraju bunilo i produbljuju nemaštinu. Mnogo mladih obrazovanih ljudi je 'sakriveno u tami' i ne pruža im se nikava šansa da doprinesu društvu. Ja ne želim više da budem žrtva svega toga jer znam koliko sam truda i novaca uložio u svoje školovanje".
Bonus video:
