"Bicikl virus" Nikšićanina: Okrećite pedale, nebitno je zašto

Cimbaljević ima pet sinova i polako uspijeva u tome da ih sve „inficira bicikl virusom“. Dvojica mlađih još ne znaju da voze, a ostali da. Najstariji se takmiči i osvajao je i medalje
333 pregleda 7 komentar(a)
Zoran Cimbaljević, Foto: Privatna arhiva
Zoran Cimbaljević, Foto: Privatna arhiva
Ažurirano: 23.10.2016. 13:49h

Izreka kaže: „Pronađi jedan hobi koji te čini kreativnim, jedan koji te čini aktivnim i jedan koji ti donosi novac“.

Nikšićanin Zoran Cimbaljević odlučio se samo za jedan hobi i to iz prostog razloga što je biciklizam “tri u jedan” - čini ga kreativnim, aktivnim i donosi mu novac.

Bio je trogodišnjak kada je dobio prvi bicikl.

Nije ni slutio tada da će to biti njegov način života.

“Kao dječak po naselju sam društvu popravljao bicikla. Taman kada sam završio srednju školu u Željezaru su stigla bicikla i firma Inter bike mi je ponudila da ih servisiram. Otišao sam za Beograd, završio jednomjesečnu obuku i to radio godinu i po. Kada se završilo otvorio sam servis. Kako tada, tako i danas“, priča za „Vijesti“ Cimbaljević čiji servis je od 2006. godine na nikšićkoj buvljoj pijaci.

Volio bi da promijeni lokaciju, otvori moderniji servis, ali za sada i buvljak je dobar. A Cimbaljević od tog posla izdržava porodicu.

„Od ovoga se može živjeti. Planiram negdje drugo da jednog dana otvorim servis, ali sada je takva situacija da dok god bude radio buvljak i ja ću tu biti“, kazao je Nikšićanin, koji osim što servisira, i prodaje polovne dvotočkaše.

Nikšićani su više zainteresovani za popravku nego za kupovinu, a kada je riječ o prodaji uglavnom je u pitanju kompenzacija.

„Djeca prerastu bicikla i onda roditelji dođu da ih zamijene za adekvatna. Sve se vrti ukrug, a ja dođem kao neka karika koja sve to povezuje“, kazao je čovjek koji priznaje da njegov bicikl i automobil koji vozi gotovo jednako koštaju.

Nije se Cimbaljević zaustavio samo na servisu.

Prije devet godina osnovao je klub „Nikbike“.

„U početku smo u klubu bili samo jedan dječak i ja, da bi pred kraj godine imao petnaestak takmičara. Već 2012. smo bili najbolji klub u Crnoj Gori. Imali smo šest prvaka Crne Gore i to nam je bila najbolja godina. Osvojili smo tada 62 medalje u regionu od kojih 17 zlatnih, a da ne pominjem takmičenja u državi. Zaslužili smo mi i ranije to priznanje, ali 2012. nam to niko nije mogao uzeti“, ne bez ponosa priča Cimbaljević, koji je u masters kategoriji osvojio dosta medalja, a ona od prije dvije godine, kada je postao državni prvak Crne Gore, mu je najdraža.

Drago mu je što su bicikli sve češće zastupljeni na našim drumovima i što je iz godine u godinu sve više onih koji se odlučuju za pedalanje.

„Ranije su ljudi bicikla kupovali zbog potrebe, a danas zbog zdravlja ili mode. Iskreno, nebitno je zbog čega, bitno je da se okreću pedale. Bicikl je dobar radi zdravlja, čuvanja okoline, ali od kada su uveli plaćanje parkinga vidim i one koji nikada nijesu toliko vozili bicikl da su se sada njemu okrenuli. Bitno je da se vozi pa nije bitno koja ih je muka natjerala ili je to ljubav prema biciklizmu“, riječi su čovjeka koji ima pet sinova i polako uspijeva u tome da ih sve „inficira bicikl virusom“.

„Najmlađi sin ima godinu, najstariji 15. Dvojica mlađih još ne znaju da voze, a ostali da. Najstariji se takmiči i osvajao je i medalje. On redovno sam ode do Morakova, Vučja, Glave Zete“, kazao je Cimbaljević.

Koliko je vožnja bicikla dobra za zdravlje najbolje govori činjenica, istakao je, da je čovjeku koji je imao dva srčana udara ljekar preporučio da vozi bicikl i da se sada osjeća toliko dobro da svakodnevno prelazi ture po par desetina kilometara, a srce kao novo.

Klod Peper je kazao da je život kao vožnja bicikla - nećeš pasti sve dok vrtiš pedale

Klod Peper je kazao da je život kao vožnja bicikla - nećeš pasti sve dok vrtiš pedale.

Vrijedi pokušati.

Fali uređenih biciklističkih staza u gradu

Prirodnih biciklističkih staza, smatra Cimbaljević, nam ne fali, ali je zato onih po gradu, uređenih, veoma malo.

„Makadamskih staza imate gdje god da se okrenete. Ali do njih treba doći. Po gradovima je biciklističkih staza veoma malo. Bojim se da će oni koji o tome odlučuju dok ukapiraju da su nam staze potrebne biti kasno, jer kada ulože toliki novac da naprave neku cestu, a ne naprave stazu, teško da će ulagati ponovo“, ocijenio je on.

Bonus video: