ČETVRT VIJEKA PROGLAŠENJA EKOLOŠKE DRŽAVE

Ekologije iz Ustava malo je u prirodi

Napade na prirodu predvodili su visoki opštinski i državni funkcioneri, kaže direktor NP Prokletije Enes Drešković
84 pregleda 4 komentar(a)
Ažurirano: 18.09.2016. 19:57h

Znate li da je Švajcarska 70-tih istrijebila velike sisare, uništila šumske ekosisteme, borila se sa nekvalitetnim zemljištem i erozijama? Da je Belgija posjekla svu bukovu šumu? Da je Brisel zakopao cijelu jednu rijeku, a Bern nekoliko ledničkih jezera?

Neke države i gradovi su do današnjeg epiteta onih koje vrednuju prirodno bogatstvo i životnu sredinu došle težim putem. U međuvremenu su u Briselu gradski parkovi sa pojedinačnim drvećem starim 150 godina proglašeni najvećim prirodnim vrijednostima, ali stanovništvo tog grada svakodnevno mora da razmišlja o kupovini pitke vode.

Crnogorski građani još imaju čistu vodu iz česme i to bi morali da cijene, kaže Marina Đurović, iz Crnogorskog društva ekologa. Ipak, da bi voda i dalje bila pitka, svaki građanin mora biti svjestan da zaštićena područja poput Durmitora, Biogradske gore, Lovćena, Skadarskog jezera, Prokletija… nisu samo briga institucija, već briga svih.

Kad to shvatimo, možemo razmišljati o tome da budemo rame uz rame sa Švajcarskom, Belgijom…

Crna Gora je prije 25 godina, usvajanjem deklaracije 20. septembra, 1991. na Žabljaku, postala prva ekološka država na svijetu. I to stoji i u Ustavu, najvišem državnom dokumentu. Danas se Crna Gora nalazi na 47. mjestu ekoloških zemalja svijeta.

“Ispred nas su Slovenija na petom, i Hrvatska na 15. mjestu. Pitanje je da li je opravdano da više nosimo tu titulu”, kaže Jovana Janjušević iz Centra za zaštitu i proučavanje ptica (CZIP).

U Crnoj Gori, podsjeća Aleksandar Perović, izvršni direktor Ekološkog pokreta “Ozon”, četvrt vijeka od proglašenja ekološke države, “ne postoji uređen sistem upravljanja otpadom, kvalitetom vazduha i mnogo je ekoloških problema koji su vidljivi na svakom ćošku”.

Nažalost, dodaje on, u prethodnih četvrt vijeka “rađeno je sve što je bilo potrebno da privatni interesi prevagnu nad javnim, a posljedice pogrešnih odluka, nekontrolisane eksploatacije i devastacije prirodnih resursa, ne samo da su lako uočljive, već se osjećaju u svakodnevnom životu”.

“A bojim se da će ih buduće generacije tek osjećati”, kaže on.

Direktor Nacionalnog parka “Prokletije”, Enes Drešković, kaže da o trenutnom statusu ekološke države najbolje govori stanje šuma, iskorišćavanje hidropotencijala, krivolov, divlja gradnja na najljepšim lokacijama, uzurpacija izvora pitke vode, proboj novih puteva…

“Pitanje je da li pojedini djelovi Crne Gore zaista mogu da opravdaju status ekološke države. A opštepoznato je da su napade na prirodu, makar na sjeveru, predvodili visoki opštinski i državni funcioneri, u prvom redu poslanici”, kaže Drešković.

On ipak vjeruje da to što je Crnoj Gori “od boga dato”, još ima šansu da preživi.

“Geografski položaj, status nacionalnih parkova, prirodni potencijali… još daju nadu da imamo šansu i da na održiv način koristimo prirodne resurse, uz predoslov da ne bude većih zahvata u prostoru i nekontrolisanih koncesija”, kazao je Drešković.

Perović iz “Ozona” smatra da je šteta što ideja ekološke države među donosiocima odluka, ali ni kod većine stanovništva, zapravo nikad nije doživljavana kao jedinstvena razvojna šansa.

A solane su, kao savršen sklad čovjekove aktivnosti i zaštite prirode, kaže Janjušević iz CZIP-a, sjajan primjer.

„Solane u regionu ostvaruju milionske prihode dok susjedna u Albaniji, sličnih karakteristika i površine, ostvaruje i do 40 miliona eura prometa godišnje. Solane u Hrvatskoj i Sloveniji već imaju izgrađen brend koji se koristi i prilikom državnih diplomatskih posjeta kao najboji izvozni proizvod“, kazala je ona.

Janjušević vjeruje da bi tako i ulcinjska so, nekad poznata kao visoko kvalitetna, danas imala svoje mjesto na tržištu.

„Ulcinjsku so odlikuje visoka koncentracija minerala (do 3%, kalcijum, kalijum, magnezijum), čijim unosima bi zadovoljili dnevne potrebe za ovim elementima koje danas unosimo različitim farmaceutskim suplementima. Samo taj podatak pozicionira našu so na listu onih koje se koriste sa nekoliko razloga više“, kazala je ona.

Ne treba zaboraviti ni ljekovito blato sa prostora solane.

„To blato se decenijama koristi u Institutu ’Simo Milošević’. Samo brendiranje nadaleko poznatih svojstava takvog proizvoda, čijom bi ekspolatacijom upravljali poput dobrih domaćina, bio bi jedan od naših razvojnih potencijala“, smatra Janjušević.

Turistička industrija je po prihodima 2001. godine pretekla industriju nafte, čak i industriju oružja. A od svih vidova turizma, eko turizam i posmatranje ptica, kao jedna od njegovih grana, bilježe najveći uspon - 115 odsto godišnje, kazao je ranije “Vijestima” ornitolog Darko Saveljić.

Posmatranje ptica je tržište koje privlači visokoplatežne ljubitelje očuvane prirode. A u Crnoj Gori postoji pet zvaničnih i više od 10 potencijalnih Područja od međunarodnog značaja za ptice (IBA - Important bird area), što je čini „vrućom tačkom“ biodiverziteta u regionu.

„Nije ni čudo što nam zbog toga turisti opraštaju katastrofalno prostorno planiranje i loše gazdovanje. Posmatranje ptica je grana turizma koja se najbrže razvija i do sada je postala praksa u susjednim zemljama koje su prepoznale značaj generisanja lokalnih prihoda. Govorimo o direktnoj koristi za lokalnu ekonomiju koja se ne preliva i gubi u državnim budžetima“, objašnjava Janjušević.

Osim posmatranja ptica, u Evropi je popularano i posmatranje medvjeda, koje je ove godine na Prokletijama, u dolini Grebaje, bilo prava atrakcija.

Iz CZIP-a navode da su inostrane agencije ove godine prepoznale i potragu za risom kao sjajnu ponudu za avnturiste koji žele provesti odmor doprinoseći naučnom istraživanju.

Sagovornici „Vijesti“ potencijal za održivi razvoj i zelenu ekonomiju vide i u rijekama.

„Crnogorske rijeke spadaju u posljednje, divlje, netaknute rijeke u Evropi. Ako bi se ugledali na Soču u Sloveniji, prihode koje bi ostvarivala drugačija promocija Morače, premašila bi i one iz komšiluka. Dokaz da se tom rijekom ne gazduje savjesno, čak ni u kontekstu čiste ekonomske eksploatacije, pokazuje podatak da je za vađenje šljunka iz korita Morače u budžet države uplaćen 3,91 euro. Čak i sporadičan kajaking tom rijekom bio bi daleko profitabilniji od ovog iznosa na godišnjem nivou“, kaže Janjušević.

U godinama pred nama, sagovornici „Vijesti“ crnogorsku šansu vide u katunskom, eko, zdravstvenom i sportskom turizmu.

„Ako želimo sačuvati status ekološke države, ne smijemo biti fokusirani na finansijske efekte, već na kvalitet ponude, koji ćemo dobiti kroz kvantitet posjeta i ponudama koje su međusobno umrežene kroz planinarenje, ribolov, planinski biciklizam, sportski lov, naučno-istraživačke ekspedicije...“, uvjeren je Drešković, direktor NP „Prokletije“.

Crna Gora je država koja još može da se pohvali očuvanim ekosistemima i još smo na vrijeme da pitamo nauku koliko je pritisan dozvoljen na njih, da bismo ih ekonomski mogli valorizovati i koje mjere moramo preduzeti da bismo ih očuvali za buduće generacije, kaže direktorica Nacionalnih parkova, Azra Vuković.

I tome je, dodaje ona, ključ definicije održivog razvoja.

„Crna Gora je prerasla visokokvalitetnu destinaciju sa strogo zaštićenim prirodnim i kulturnim karakteristikama, koje garantuju privlačnost zemlje u budućnosti i očuvanje resursa za buduće generacije. Već duže vrijeme, infrastruktura za snabdijevanje i odlaganje otpada usklađena je sa standardima EU, a turizam konstantno jača svoj položaj u zemlji kao generator poslova i poreza, čime stimuliše većinu drugih industrija Crne Gore... Pejzaži, klima, fauna i flora generišu neprocjenljivu ekonomsku vrijednost. Ne samo njihovo očuvanje, već i unapređenje i promocija – obezbjeđuju sadašnjost i budućnost turističkoj privredi... Održivost se zasniva na opšteodgovornom stavu prema zaštiti okoline, tako da ‘divlje’ deponije otpada u prirodi... ili ilegalni lov na ptice u zaštićenim oblastima, sječa stabala koja nije u skladu sa planom i programom u nacionalnim parkovima... moraju biti u potpunosti eliminisani, kao što je to slučaj u svim zemljama Evropske unije“, zamišljena je slika Crne Gore 2020. godine, objavljena u Strategiji razvoja turizma...

Vidimo se za četiri godine… Možda budemo kao Švajcarska…

Perović: Obrazovanje ključ razvoja ekološke države

Aleksandar Perović iz „Ozona“ vjeruje da u budućem razvoju ekološke države poseban akcenat mora biti stavljen na obrazovanje - na svim nivoima.

„U Crnoj Gori postoje i ljudi sa znanjem i vizijom i programi koje je akreditovao Nacionalni savjet za obrazovanje, koji se bave nekom od tema iz oblasti životne sredine, ali nažalost nema podrške za realizaciju tih programa“, kaže on.

Nacionalni savjet za obrazovanje je, na primjer, akreditovao šest programa Aleksandrine Vujačić, prve dizajnerke permakulture u Crnoj Gori. Među programima su „Ekološka etika u službi održive ekonomije“, „Energetska efikasnost kroz eksperiment“, „Održive tehnike proizvodnje organske hrane u urbanim uslovima“, „Permakultura: Održivo upravljanje prirodnim resursima i ljudskom zajednicom“, „Astroekologija - inovativni pristup u nastavi iz oblasti prirodnih nauka“... Za svaki od njih, nažalost, Vujačić, kao i drugi autori, moraju da sami pronađu način za realizaciju kroz obrazovni sistem...

Na Havajima možete pronaći invazivne vrste

Šta pomislite na pomen Havaja? Da ćete naići na netaknutu prirodu? Ne. U to se uvjerila i crnogorska delegacija, boraveći nedavno na Svjetskom kongresu za zaštitu prirode.

“Havaje je još 1800. godine eksploatisala američka vojska, pa danas na tom ostrvu možete da vidite toliko invazivnih vrsta, što samo govori o tome kako se ekosistem Havaja izmijenio. Ali su Havaji danas naučili da se dodatna organska materija ne smije unositi na plaže, dakle hranjenje divljih životinja je zakonom kažnjivo. Iskusili su i problem čvrtog otpada, tako da se plaže svakodnevno čiste. Čak je i konzumacija cigareta u zaštićenim područjima na ostrvu zabranjena”, kaže Marina Đurović, iz Crnogorskog društva ekologa.

Što je najvažnije, dodaje ona, shvatili su da prirodi treba vremena za regeneraciju, pa su uveli po najmanje jedan neradan dan u zaštićenim područjima, kako bi prirodi poklonili dan mira od posjetilaca.

Finkinja predlaže da se kao ekološki rendžeri angažuje polovina policajaca

Klirsi Hyvaerinen, direktorica PRATTO Consulting smatra da održivi razvoj i zelena ekonomija znače i drugačije tumačenje pojma “valorizacija”.

“Čini se da se ta riječ ovdje zloupotrebljava”, smatra ona.

Turistička radnica iz Finske, koja je za život izabrala Pošćenski kraj, vjeruje da su Crnoj Gori danas više od izgradnje infrastrukture potrebni edukacija i veći kvalitet upravljanja destinacijom.

“Zašto ne vidjeti kakvi su standardi u drugim zemljama, kada su u pitanju kadrovi, pristupačnost, kvalitet informacija, poznavanje jezika… To je ono što turisti očekuju”.

Hyvaerinen predlaže i mjere ponovne naturalizacije prostora, na mjestima gdje su realizovani veliki infrastukturni projekti.

“Izgradnja saobraćajnica i električnih vodova ostavlja trenutno ogromne ožiljke svuda, a potrebno je samo nabacati zemlju na kraju, kako bi prostor ponovo bio ozelenjen. Isto tako je važno i gdje se gradi, a za to su najbolji šokantni primjeri Budve i Petrovca, Kotora, grada koji je pod UNESCO zaštitom”, kaže ona.

Za to što se i danas na obalama rijeka i uz saobraćajnice mogu vidjeti divlje deponije, turistička radnica iz Finske predlaže da država polovinu policijskih snaga angažuje kao ekološke rendžere.

“Država će biti čistija, a svakako će i dalje imati tri do četiri puta više policajaca na 100.000 stanovnika u odnosu na druge zemlje u Evropi”.

Hyvaerinen smatra da bi bilo neophodno i radikalno smanjiti i uvesti kontrolu upotrebe motornih vozila u nacionalnim parkovima.

Ona predlaže i ukidanje plaćanja ulaznica za nacionalne parkove, čije cijene se, u zavisnosti od parka, kreću od jednog do četiri eura.

“Troškovi su previsoki za lokalno stanovništvo. Posjetioci ne bi trebalo da plaćaju nešto što svakako postoji u parku, ali mogu da plate za usluge – kvalitetne informacije, mape, usluge vodiča, hranu, parking, iznajmljivanje opreme…”

Hyvaerinen kaže da Crna Gora još može da poveća procenat zaštićenih područja na konkurentan nivo.

“Oko 10 odsto nije mnogo u zemlji sa 650.000 stanovnika”, smatra ona, vjerujući i da svaki stanovnik Crne Gore zaslužuje zdravu hranu, te da ona može biti obezbijeđena uz podršku poljoprivrednicima, kroz mjere poput onih u alpskom regionu Evropske unije.

Zdrava, domaća hrana i održivi turizam danas su svjetski trend, pokazuju i globalne studije.

“A u Crnoj Gori je previše uvoznih proizvoda – čak i vode. Zašto u restoranu u Virpazaru na stolu stoji italijansko, umjesto domaće maslinovo ulje”, pita se Hyvaerinen.

Galerija