Izložba radova osoba sa invaliditetom na platou ispred hotela "Onogošt" u Nikšiću označila je završetak projekta nikšićkog Udruženja paraplegičara nazvanog "I vaše ruke mogu da se pozlate". Nikšićani su imali priliku da vide, ali i da kupe, proizvode koje su napravile "zlatke ruke" 12 osoba sa invaliditetom predvođeni instruktorkama Slavicom Petković i Senkom Gligović.
"Želio sam da naučim da pravim ukrasne predmete, da radim dekupaž tehniku i kolaž tehnika, koja mi je posebno legla. Sve ovo zahtijeva jednu dozu kreativnosti pa se u jednom periodu pronalaziš u jednoj, u drugom periodu u nekoj drugoj stvari. Bitno je da smo svi dali doprinos i da smo se pronašli u ovome što smo radili", kazao je Bojan Mašnić.
Priznaje da je kreativna radionica nazvana "Bajun tajni" za njega bila novost, ali, kako je kazao svako usvojeno znanje i naučeni zanat mogu biti od koristi.
"U kojoj mjeri će nam pomoći ovo stečeno znanje zavisi od svake osobe ponaosb kako će i na koji način to iskoristiti. Cilj cijele ove priče je bio da mi osobe sa invaliditetom steknemo neko znanje koja nam može pomoći da u daljoj budućnosti sebi obezbijedimo egzistenciju. Ova radionica je pokazala dobre rezultate i bilo bi potrebno i korisno da se nastavi", smatra Mašnić.
A "Bajun tajni" osoba sa invaliditetom pokazao je svu raskoš njihovog talenta, ali i njihovih instruktorki koje nijesu krile zadovoljstvo što su imale priliku da rade sa vrijednim i kreativnim osobama.
"Mislim da smo u tome uspjeli. Iza nas je preko deset izložbi. Trudili smo se da se predstavimo ljudima na najbolji mogući način. Bazirali smo se na neke zaboravljene zanate kao što su tkanje, šivenje, pletenje, vez. Bile su to stare vještine u novom ruhu. Onda smo dodali i nešto novo – slikanje na tekstilu, kviling, tehnika savijanja papirića, dok je muška ekipa radila neke stolarske radove. Za svakog smo pronašli po nešto shodno njihovim interesovanjima i mogućnostima", kazala je Petković.
Objasnila je da je cilj radionice prevashodno bio socijalizacija osoba sa invaliditetom, a zatim i da steknu neke nove vještine i znanja koja bi im pomogla da sebi obezbijede egzistenciju.
"Projekat počeo 18. januara i imali smo osam polaznika koji su radili po četiri sata, četiri zaposlene osobe sa invaliitetom, dva instruktura i koordinatora. Mislim da smo svi zadovoljni urađenim, a na kraju su proradile i emocije, pa je bilo i suzazbog rastanka", kazala je Petković.
A Mašnić svjestan da, kako je kazao, sve što počne mora i da se završi, nada se nekom novom početku.
"Sve se nekad mora završiti. Da nema kraja ne bi bilo ni novih početaka, a ja se nadam da će se ova priča nastaviti", kazao je Mašnić.
Galerija
Bonus video:
