NEVJEROVATNO ISKUSTVO

Dragan Jovović, prvi Balkanac na Južnom polu: To je podvig, koji ne bih ponovio

Ekspediciji na Južni pol prethodile su naporne pripreme - za tri mjeseca istrčao je preko trideset maratona
307 pregleda 12 komentar(a)
Dragan Jovović, Južni pol, Foto: Privatna arhiva
Dragan Jovović, Južni pol, Foto: Privatna arhiva
Ažurirano: 21.05.2019. 13:04h

Prvi čovjek sa Balkana koji je osvojio najhladniji predio zemljine kugle - stigao na skijama na Južni pol Dragan Jovović iz Kragujevca, kazao je za „Vijesti” da je taj poduhvat bilo nevjerovatno iskustvo, ali koje ne bi nikad više ponovio.

Jovović je kao član četvoročlane ekspedicije, koju su činili još tri Rusa, Južni pol osvojio u januaru 2012. godine, nakon 12 dana naporne ekspedicije, tokom koje su bili na brojnim iskušenjima.

“Da sam znao da je takav napor, fizički i psihički, nikada ne bih pokušao to da uradim”, istakao je Jovović, nekadašnji uspješni sportista, koji je u punoj sali biblioteke „Radosav Ljumović”, planinarima i drugim ljubiteljima prirode, prošle sedmice govorio o svom pohodu.

Jovović je bio gost Planinarskog saveza Crne Gore i kluba „Visokogorci Crne Gore”.

“Visokogorci” i Jovović su se 2008. godine upisali u knjigu osvajača Akonkagve (6.962 mnv), najvišeg vrha južne i zapadne hemisfere, odnosno najvišeg izvan masiva Himalaja, a svi su popeli uspješno, što je bila najbrojnija ekspedicija na tom vrhu.

Ideju za osvajanje Južnog pola, kako priča Jovović, dao mu je čuveni planinar Dragan Jaćimović, koji ga je vodio na uspon na Mont Everest, a koji nažalost nije bio uspješan.

“Slomio sam ruku na Mont Everestu, morao sam da budem evakuisan, a šerpasi, vodiči na toj ekspediciji, imaju pravilo da ko se povrijedi, nema mu povratka. Oni Mont Everes smatraju božanstvom, a ko se povrijedi - znak je da ga planina neće”, kazao je Jovović.

Ekspediciji na Južni pol prethodile su naporne pripreme - za tri mjeseca istrčao je preko trideset maratona, radio vježbe snage i drugo.

“Dvadeset i jedan dan prije početka, počinje poseban režim - jede se što više, smanjuje se fizička aktivnost, kako bi se stvorile masne naslage, koje su neophodne da bi se opstalo u surovim uslovima Antartika”, ističe Jovović.

Koliki su napori bili u osvajanju Južnog pola, najbolje govori podatak da su članovi ekspedicije izgubili po preko dvadeset kilograma.

U isto vrijeme u pohod je krenula ekipa Kanađana, ali su odustali prvog dana, kao i Japanci, koji su se povukli drugog dana ekspedicije.

“Za čitavo vrijeme, 12 dana, niko od nas nije imao veliku nuždu, jer smo sve sagorijevali, gubili smo 10 do 15 hiljada kalorija dnevno. Meni je prvi dan bio najkritičniji, kada smo iz Čilea, stigli na Antartik”, kaže Jovović.

Zadnjih 12 dana, kako je istakao temperatura se kretala se od -37 do -57 stepeni Celzijusa.

“Nismo znali kolika je temperatura, samo smo na sebi osjećali da li vjetar duva ili ne. Duvao je stalno. Orkanske oluje su nas obarale, padali smo, ali su kratko trajale, do nekoliko minuta”, kaže Jovović.

Svi članovi ekspedicije su imali problem zbog visinske bolesti, bol u glavi je bio neizdrživ, čemu je doprinijelo i to što prvih dana nijesu ni spavali.

“Dobili smo satove koji su zvonili na svaka dva sata, kada smo morali da provjeravamo GPRS, pijemo vodu i vodimo računa da li imamo malu nuždu. Ukoliko se desi da je nemamo, znači da ne rade bubrezi, to bi automatski značilo kraj avanture”, istakao je Jovović.

On je kazao da je drugog dana, iako iskusan, načinio grešku, koja ga je umalo skupo koštala.

“Skija mi nije bila u redu i skinuo sam rukavice da je namjestim. To je kratko trajalo, ali mi se prst zaledio, prestala je cirkulacija. Vođa ekspedicije mi je brzo stavio šaku pod pazuh, trljali smo, radili vježbe i povratili smo nakon pola sata cirkulaciju”, kazao je Jovović.

Na ekspedicijama na Južni pol, čest slučaj je da članovi ostanu bez djelova tijela, a kada su on i Rusi skinuli kape u šatoru na kraju i vidjeli da su čitavi, nastupila je velika radost.

“Vodu smo pili tako što smo topili snijeg, a u njoj smo rastvarali minerale i vitamine, ali to nije bilo dovoljno za toliko fizičko naprezanje. Gubili smo na težini uveliko”, kazao je Jovović.

On je rekao da su prvog dana zbog visinske bolesti, prešli samo četiri kilometra na skijama.

“Kako su dani odmicali, a naši organizmi se aklimatizovali, prelazili smo sve više, ali je napor bio ogroman, tako da smo zadnjih dana bukvalno trošili mišićnu masu, a nijesmo mogli to da nadoknadimo”, istakao je Jovović. Zbog jakih vjetrova, kako je objasnio, šator su morali da ukopavaju pola metra u snijeg.

“Na Antartik smo kročili trećeg januara, a prvi šator, ugledali smo 16. Tako smo napokon iscrpljeni stigli na mjesto gdje je 1911. godine kročio Norvežanin Roald Amundsen”, kazao je Jovović.

Spustio se sa Elbrusa na skijama

Koliko su surovi uslovi na Antartiku, govori podatak, da su članovi ekspedicije na rukama imali po pet pari rukavica, pa čak i preko vreću.

“Što  se  tiče obuće, to nije bio nikakav problem, dobili smo čizme, koje su bile nevjerovatno tople iznutra, tako da hladnoću nijesmo osjećali”, kazao je Jovović.

On je istakao da mu je to najteža ekspedicija.

“Morali smo da pređemo više od stotinu kilometara na skijama, vukući sanke sa teretom. Nadmorska visine je preko tri hiljade metara, a vazduh je razrijeđen na svega 0,47 atmosfera”, kazao je Jovović.

Nakon Čilea, odnosno grada Punta Arenas, Jovović i tri Rusa, su avionom stigli u američku bazu na Antartiku, gdje je meteorološka stanica i odatle  se uputili na najjužniju tačku.

Jovović je pored brojnih vrhova, osvojio i Elbrus visok 5.642 metra, sa kojega  se  nakon toga  spustio  na skijama.