Mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije poručio je u vaskršnjoj poruci da proslavljanje Vaskrsa nije prosto običaj već je svetkovanje i proslavljanje ostvarenog vječnog smisla čovjeka i svega postojećeg.
"Riječ je Gospodnja, braćo i vječna sabraćo: ”Zaista, zaista Vam kažem: Ako zrno pšenično padnuvši na zemlju ne umre, onda jedno ostaje; ako li umre mnogo roda rodi” (Jovan 12, 24). Zašto sijač baca pšenicu u zemlju? Da li zato da bi pšenica umrla i istrulila? Ne, nego zato da bi vaskrsla i živjela i bogati rod rodila. Pri tome, o čudesnog znamenja! u tajni pšeničnog zrna sakrivena je u malom i njome se otkriva tajna sve Vaseljene, sveukupne Božje tvorevine. Bog je svojom božanskom rukom u iskoni posijao kao pšenično zrno, sve znane i neznane, sve vidljive i nevidljive svjetove. On je svojom stvaralačkom silom upisao u kosmičko biće zakon nastajanja i postojanja, zakon rađanja i umiranja, vaskrsavanja i napredovanja svega stvorenoga ka boljem i savršenijem. Bogovidac Moisije nam otkriva vidovito tu tajnu u svojoj Knjizi Postanja. On slikovito opisuje: Ono što je Bog u početku stvorio, bilo je ”bez obličja i pusto, i bješe tama nad bezdanom” (Post. 1, 2). Silom, pak, Duha Božjeg koji se dizao nad tim beskonačnim bezdanom i haosom, tvorevina Božja se postepeno uobličavala, ispunjavajući se životnom silom, zakonitošću i ljepotom, uzrastajući od prostijeg ka savršenijem. Prosto postojanje je stremilo boljem, životnom postojanju pa je ”zemlja iz sebe pustila travu, bilje, što nosi sjeme i drvo rodno, koje rađa rod po svojim vrstama, u kojem će biti sjeme njegovo na zemlji” (Post.1, 11). Svjetlošću ugrađenom u dubine bića i riječju Božjom tvorevina i dalje raste: ”vrve po vodi živa stvorenja i ptice lete ispod svoda nebeskog; stoka i sitne životinje i zvijeri zemaljske po vrstama njihovijem”, blagoslovom Božjim, rađaju se i množe i pune zemlju", kazao je Amfilohije.
On je poručio da je punoća tog ”ka boljem napredovanja” tvari bilo stvaranje čovjeka ”po obličju Božjem stvori ga, muško i žensko stvori ih” (Post. 1, 27).
"Čovjek je biće stvoreno na razmeđu svjetova: u sebi nosi, ogledalo je, obličje sveukupne tvari, ali je on i nešto više: Lik je i podobije samoga Boga. Kako kaže Lovćenski tajnovidac: ”ja se nadam nešto tvoje, da u duši mojoj sjaje”. Ono što mu se otkrilo i u šta je prozreo isti Sv. Petar II Lovćenski tajnovidac, to je ”klica vaskrsenja”!, kojom je od iskoni obdareno vasiono svejaje, tj. priroda svih stvorenih svjetova - ”svesvetije”. To znači: Bog nije stvorio svijet za smrt i prolaznost, nego za vječnost, vječni život, ”vječno dobrobitije”, kazao je Amfilohije.
On je poručio da je ta ”klica vaskrsenja”, zrno, sjeme posijano božanskom Silom u dubine bića, umiralo i raspadalo se i rod rađalo i rađa.
"Kroz sva vremena od nastanka svijeta, da bi, kad je došla punoća vremena ”poslao Bog Sina svog Jedinorodnog, da svaki koji u njega vjeruje ne pogine nego da ima život vječni” (Jovan 3, 15), kao Punoću rasta i roda te ”klice”. Samo, dakle, kada je Onaj koji je posijao tu ”klicu vaskrsenja”, postao čovjek rođen od Duha Svetoga i Presvete Djeve, On, vječna Riječ Božja kroz koju ”sve postade”, Jedinorodni Sin Božji u kome ”bješe život i život bješe svjetlost ljudima”, kada je bio raspet, postradao i pogreben, svojom smrću je smrt uništio i svemu podario život vječni. U Njemu i u Njegovom ”žrtvovanju za život svijeta” otkrila se Punoća božanske ljubavi. Smrt koja je od iskoni gutala danas ”ono što juče njivljaše” (Njegoš), suočivši se sa Njim kao vječnim životom pobjeđena je jednom za svagda; ”klica vaskrsenja”, urodila je plodom Njega kao vaskrsenja i vječnog života. Tako se ostvario puni vječni smisao sveukupne tvorevine, pogotovo čovjeka oblikovanog po Liku Onoga koji ga je stvorio - vaskrsloga Hrista, savršenoga Boga i savršenog čovjeka, Bogočovjeka. Zato, proslavljanje Vaskrsa nije prosto običaj već je svetkovanje i proslavljanje ostvarenog vječnog smisla čovjeka i svega postojećeg. Svjetlost Hristova koja prosvećuje sve i sva, kako pjevamo u ove svete vaskršnje dane, priziva sve nas a naročito i neprekidno priziva one ”koji zaludješe u svojim umovanjima”, koji ”zamijeniše slavu besmrtnoga Boga podobijem smrtnoga čovjeka”, ”istinu Božju lažju, i više poštovaše i poslužiše tvari nego Tvorcu” (Rm. 1, 22, 23, 25), da vidjevši vaskrsenje Hristovo, poklonimo se Njemu kao jedinom pravom Putu, Istini i Životu, u nadi na sveopšte vaskrsenje mrtvih i život vječni čovjeka i sveukupne tvorevine. Pozdravljajmo se još jednom i bezbroj puta sveradosno: Hristos vaskrse! Tugu i smrt odnese! Radost i vječni život donese", poručio je Amfilohije.
Bonus video:
