BERANAC MILADIN GUBERINIĆ SA NEOBIČNIM ZANATOM

Vještim rukama oživljava drvo

Napravio na stotine minijaturnih alatki, crkvi, manastira, hotela, suvenira, kućica, samara, mini farmi...
3 komentar(a)
Miladin Guberinić, Foto: Tufik Softić
Miladin Guberinić, Foto: Tufik Softić
Ažurirano: 10.02.2019. 17:04h

Neobičan čovjek sa neobičnim zanatom, opisuju svog zemljaka, šezdesetosmogodišnjeg Miladina Miša Guberinića, mještani beranskog sela Police.

Njegove vješte ruke napravile su mnogo različitih figura od drveta, na stotine minijaturnih alatki, crkve, manastire, hotele, suvenire, kućice, samare, drvene igle...

Guberinić je počeo da pravi duboreze, prije nekoliko godina, nakon što je operisao kičmu.

„Nakon operacije kičme, dugo sam razmišljao kako da sebi pronađem neko zanimanje i prekratim dosadu, jer sam cijelog života puno radio. U tom razmišljanju, latio sam se malog noža i počeo praviti figure od drveta. U početku je to bila prosto igra, da bi kasnije sve to preraslo u jedan ozbiljan posao”, ispričao je Guberinić.

On kaže da drvo ima dušu i da njegove ruke pokušavaju da ga ožive u nešto što podsjeća na život u Vasojevićima i na neka minula vremena ispunjena porodičnom srećom.

Miladin ne krije da su njegova najveća ljubav unučad i zato je napravio minijaturni hotel i dao mu ime „Milena“, po jednoj od svojih unuka.

„Izrodio sam sa suprugom Zlatanom šestoro djece i imam brojnu unučad, što predstavlja moje najveće bogatstvo. Kada sam obolio i skoro potrošio svoj radni vijek htio sam da ostavim nešto po čemu će me moja unučad pamtiti“, priča Guberinić.

Osnovni alat mu je oštra britva, mala burgija i šmirgl papir. To mu je, kako kaže, dovoljno.

On se prisjetio da je, za vrijeme aktivnog radnog vijeka, napravio i preko sto ljetnjih stanova, sve uz pomoć sjekire i motorne testere.

„Cijelog života sam se bavio stočarstvom. Zato pravim i mini farme da opomenu nadležne da treba da imaju više sluha za selo i poljoprivredu. Pravim i rala, jer smo se ovdje hranili iz njihovih brazda. Moja Polica je nekada bila žitnica, uspijevala je pšenica kao u Vojvodini, sad niko ništa ne sije“, napomenuo je Mišo.

U razgovoru sa Miladinom nije teško primijetiti veliku nostalgiju za bivšim vremenima. Napravio je zato, kako kaže, šestougaonu crkvu, gdje svaka strana simbolizuje po jednu bivšu jugoslovensku republiku.

Sa puno pijeteta priča o tim vremenima, prisjećajući se svoje mladosti.

„Radio sam u Rudniku mrkog uglja u Beranama 25 godina i tu zaradio penziju. Bilo je to srećno vrijeme, kada nikome nije smetalo ko je ko, svi smo disali jednom dušom“, naveo je Miladin.

Svoje rukotvorine izlagao je na brojnim sajmovima, izazivajući divljenje brojnih posjetilaca.

Dijeli kolijevke seoskim porodicama

Pravi i kolijevke, dupke i krevete za djecu.

“To činim da bih na neki način motivisao mlade ljude da se žene i stvaraju potomstvo. Ovi krajevi će ostati pusti, narod se seli, a oni koji ostaju da žive na selu veoma teško se žene. Ja sam tako odlučio da svakom momku koji se oženi i dobije dijete, besplatno napravim i poklonim kolijevku“, naveo je Guberinić.