Da se ne bi desilo da za dvadesetak godina imamo kola i igre koje su sve samo ne tradicionalne Borivoje Stojanović, jedini diplomirani koreograf na ovim prostorima, smatra da predavači na seminarima za mlade koreografe moraju biti kako kompetentnii, tako i da dolaze iz kraja koji je tema seminara, jer oni najbolje razumiju, poznaju i osjećaju igru izučavanog podneblja. Upravo zbog toga Marko Đokić i JU “Zahumlje” proteklog vikenda organizovali su u Nikšiću prvi seminar u Crnoj Gori za rukovodioce folklornih ansambala, a predavači su bili Stanković i njegova asistentkinja Ana Ćirić, diplomirani vaspitač za tradicionalnu igru.
“Glavna ideja je bila da se na pravi način edukuju mladi ljudi koji vode folklorne ansambe u Crnoj Gori. Zato smo pozvali Borka da objasni sve te finese oko postavljanja koreografije, način rada u ansamblu, kao i kako raditi sa najmlađima i formirati od njih prave igrače. Mi imamo običaj da djeci od šest–sedam godina damo teške igre jer je to atraktivno i onda ‘uništimo’ igrače već u startu”, kazao je Đokić.
Pomenuta predavanja koja su obuhvatala i igre, pjesme, kostim i etno-koreološke karakteristike pirotskog polja i okoline Dimitrovgrada, područja odakle dolaze predavači, slušalo je tridesetak polaznika iz Crne Gore i jedna gošća iz Bosne i Hercegovine.
“Kako godine prolaze koreografija se mijenja, ali nažalost na gore. Ovo je era Interneta, dostupni su mnogi podaci, a naš mentalitet je takav da je lakše ‘ukrasti’ nego napraviti nešto novo, tako da mislim da su ove nove koreografije novokomponovane i ne vrijede mnogo u čuvanju tradicije”, kazao je Stojanović, diplomirani koreograf režiser, koji je diplomirao u Sofiji.
Današnji koreografi, smatra bivši solista nacionalnog ansambla „Kolo“, umjesto da stvore koreografije koja se oslanjaju na tradiciju, najčešće “pokradu” stvari sa Interneta, uzmu elemente sa pet-šest različitih mjesta i naprave nešto što sa tradicijom nema nikakve veze.
“To je za mene novokomponovana koreografija, a ona kao i novokomponovana muzika, traje kratko i od toga nema ništa. Tradicija da bi se sačuvala mora da se istražuje, a ako koreograf čuva osnov igre on čuva i tradiciju. To neće raditi krađom elemenata drugih igara, elemenata koji ne pripadaju području kraja sa kog je koreografija”, kazao je Stanković za koga je pedagoški rad prirodan tok stvari nakon igranja u „Kolu“.
Iako koreografija mora da bude pečat kraja koji predstavlja, koreograf ima dovoljno slobode da je oblikuje na način koji on želi, da on nje stvori nešto potpuno autentično.
“Koreografija je lični stav umjetnika koji je pravi. Koristeći osnovne elemente igre određenog područja, možemo da te izvorne elemente uobličimo i umjetnički ih postavimo na scenu stvarajući tako stilizovanu koreografiju”, objasnio je Stojanović koji, kako je kazao, prvo što savjetuje koreografima je da slušaju muziku.
Od nje, smatra on, sve počinje, pa je i jutarnje zagrijavanje polaznika seminara počeo učeći ih da se, dok slušaju muziku, razgibaju i pripreme za probe koje slijede. U početku su to dvočetvrtinski takt i “laganija” kola, a zatim idu ona brža kada noge “vezu” a tijelo poskakuje.
“Muzika nas nosi. Mislim da je naša umjetnost najsavršenija jer su iz nje proistekle sve ostale. Mi moramo bez riječi, bez pomagala, pokretima tijela da pokažemo različita osjećanja, jad, bol, radost, ljubav, a da publika to primjeti, prepozna. Da bi to postigli, potrebna nam je muzika, a prvo moramo da naučimo da je slušamo i osjećamo”, kazao je koreograf iz Pirota.
Održani seminar, obećao je Đokić, nije jedini. To je tek početak stručne edukacije rukovodioca folklornih ansambala.
“Planiramo da organizujemo seminare iz drugih oblasti, a polaznici će se izjasniti šta je to što ih interesuje. Uvijek ćemo dovoditi kompetentne predavače kako bi upotpunili naša znanja”, obećao je Đokić.
Galerija
Bonus video:
