SKUPOVI U BIJELOM POLJU I PODGORICI

23 godine od zločina u Štrpcima: Odgovorni da se otkriju

U ime porodice otetih u Štrpcima Ragip Lična je kazao da je 27. februar težak i koban dan za sve one koji su izgubili svoje manjmilije
124 pregleda 36 komentar(a)
Godišnjica, Štrpci, Foto: Jadranka Ćetković
Godišnjica, Štrpci, Foto: Jadranka Ćetković
21.05.2019. 13:04h

Otvaranjem spomenika otetim i ubijenim u Štrpcima u Bijelom Polju i polaganjem vijenaca na spomeniku civilnim žrtvama u Podgorici, obilježeno je 23 godine od kada su pripadnici Vojske Republike Srpske, iz voza koji je saobraćao na relaciji Beograd - Bar izveli i kasnije ubili najmanje 19 putnika, civila nesrpske nacionalnosti. 

Jedinstvena poruka svih koji su govorili na skupovima u Bijelom Polju i Podgorici je da se jedino otkrivanjem imena organizatora i izvršioca tog zločina i njihovim kažanjavenjem mogu zaustaviti slični zločini u budućnosti. 

U ime porodice otetih u Štrpcima Ragip Lična je kazao da je 27. februar težak i koban dan za sve one koji su izgubili svoje manjmilije, ali da postoji tračak nade zbog dobronamjernih ljudi koji su za sve protekle godine davali podršku. 

“Teško je i da Bog da da se nikom ne desi.I sve dok se ne privedu krivci pred lice pravde ne možemo zaboraviti nepravdu i zločin”, kazao je Ličina. 

U ime opštine i stručne komisije za izbor umjetničkog rješenja spomenika Abaz Dizdarević je kazao da spomenik neće odagnati tugu porodica zbog stradanje njihovih najbližih, ali da će sigurno dati nadu za budućnost i optimizam.

Godišnjica, Štrpci
Godišnjica, Štrpci(Foto: Jadranka Ćetković)

“Spomenici se podižu da obilježe slavne događaje, slavne ljude i pokrete koji su oplemenili epohu. Spomenik koji danas otkrivamo posvećen je tragičnom događaju. Istovremeno, on je i podsjetnik na to koliko je dragocjen život. Pamtite da se ne ponovi. Kao svojevrsni svjedok vremena i događaja u Štrpcima ovo umjetničko djelo ima memorijalnu, ali i edukativnu funkciju. Isto onako kao što su imala 'Dnevnik Ane Frank' ili 'Šindlerove liste'", kazao je Dizdarević. 

Mirsad Rastoder, u ime Foruma Bošnjaka Crne Gore, kazao je da boli što je samo jedan od saučesnika u zločinu osuđen, a ostali se “šetkaju kao da se ništa nije desilo”.

“Zato ni danas nije lako stajati na ovoj zemlji. Boli neizvjesnost koja traje pune 23 godine. Boli sumnja u pravosuđa koja su tek prošle godine krenula da sude optuženim za otmicu u Beogradu i Sarajevu, sa mnogo nepoznanica i odugovlačenja. Boli što jezero Perućac i dalje krije posmrtne ostatke, a grijeh prema zaboravljenim porodicama se uvećava. U vozu "Lovćen" nije bilo dovoljno Srđana da junački brane čovječnost, ćutali su čak i oni koji su službeno bili dužni da reaguju, pa je jedan od njih, tek na samrti, nedavno, tražio komšiju da se ispovijedi što mu nije spasio brata i svog školskog druga. Strah ga je bilo ranije da progovori.

On je naveo da otmica u Štrpcima nije bila slučajnost, već dio strategije etničkog čišćenja, koju jugoslovenski narodi, početkom devedesetih nijesu prepoznali, a onda je bilo kasno - pa su to skupo platili i plaćaju.

“Zbog toga moramo, i danas i drugim povodima, podsjećati na etničko čišćenje Bukovice, deportaciju izbjeglica, logor Morinj, likvidaciju civila u Kaluđerskom lazu... da mlađe generacije znaju prepoznati zlo u začetku i da braneći druge mogu odbraniti i sebe i svoj trajni mir u komšiluku, među prijateljima, među ljudima. U tom kontekstu, vjerujem da će Bjelopoljci od danas biti ponosniji na svoj grad. Bijelo Polje od danas ima "Sahat života" - Opomenik, simbol humanosti i čovječnosti. Znak nezaborava i opmene da se zlo neponovi. Jedan grad u Srbiji, poznat je po spomeniku đacima, vjerujemo da će se sada i Bijelo Polje uzdizati po spomeniku putnicima”, kazao je Rastoder. 

On je naveo da Forum Bošnjaka Crne Gore apeluje da se nadležni državni organi Crne Gore, ako ništa drugo, a ono razmjenom raspoložive dokumentacije, uključe u rasvjetljavanje ovog, kao i svih drugih zločina počinjenih devedesetih nad građanima Crne Gore ili, u ime Crne Gore, nad građanima drugih država, odnosno ostalih bivših jugoslovenskih republika.

U spomenik ugrađeni novčići, sat, ključevi...

Spomenik “Sat života” je visok 5,2 metra i urađen je u formi tradicionalnog bošnjačkog nišana, ali ima i formu stećka, obložen je granitom i mermerom. Autor umjetničkog rješenja Zlatko Glamočak je kazao da da su u spomenik ugrađeni predmeti koji su svjedočili o njihovim zadnjim momentima: cipele, novčići, sat, konzerve koka-kole koju su popili, naočare, ključevi, a za žrtvu koja je iz Hrvatske stavio je privjesak na kome je Madona 

“Sa jedne strane su imena žrtava, gdje ona kao lik u ogledalu preslikavaju njihovu sudbinu u reljef urađen iz tri dijela. Na donjem dijelu uvijek će biti pomalo vode, što predstavlja jezero u kjem se nalaze ostaci, a završava se sa krovom”, kazao je Glamočak. 

Predstavnici neformalne grupe građana Ibrahim Čikić i Aleksandar Srdanović kazali su da je nedopustivo da se to spomen obilježje podiže na otetoj zemiji Emin-age Idrizovica. 

“Zato ovaj čin doživljavamo samo kao predizborni marketing crnogorskog režima, koji ima za cilj da se obmane prvenstveno bošnjačka populacija, to svekolika crnogorska javnost i operu krvave ruke i prošlost”, smatra grupa građana.