GODINAMA SE SABOTIRA OSNIVANJE

Eko-fond su ugušili lobiji i birokratija

Gromoglasno najavljivan još 2004. godine, fond nikada nije osnovan, a glavni kočničar uvijek je bilo Ministarstvo finansija
71 pregleda 0 komentar(a)
Pljevlja vazduh, Foto: Goran Malidžan
Pljevlja vazduh, Foto: Goran Malidžan
Ažurirano: 17.01.2016. 18:36h

Godinama jedan od glavnih ekoloških problema u Crnoj Gori - zagađenje u Pljevljima, možda bi odavno bio riješen da Vlada godinama ne sprečava osnivanje eko-fonda i ima izuzetno krut odnos u sistemu javnih nabavki kada su u pitanju incidentne situacije u oblasti životne sredine i zdravlja ljudi.

Dva propala tendera za nabavku briketa i peleta u Pljevljima, čime bi se zagađenje vazduha smanjilo i do 50 odsto, odličan je primjer kako birokratizam i kruti propisi mogu da spriječe rješavanje gorućeg problema. Tek nakon pritiska javnosti i drugih državnih institucija, Opštini je dozvoljeno da u neposrednoj pogodbi dogovori taj posao i to tek u decembru, kada je sezona loženja uveliko odmakla.

"Još dok je ministar finansija bio Milorad Katnić, poslali smo mišljenje da se u tri nivoa razmišlja o hitnim nabavkama, bez sprovođenja tendera: kada su u pitanju ekološki akcidenti gdje se mora brzo reagovati da bi se spriječilo zagađenje, u slučaju hitnih medicinskih nabavki i u slučaju vanrednih situacija, kao što su popalve ili požari. Tada je odbijeno i smatrama da je to neprihvatljivo”, kazala je državna sekretarka Ministarstva održivog razvoja i turizma Daliborka Pejović.

Ona smatra i da bi se postojanjem eko-fonda dobili izvori finansiranja na osnovu kojih bi se moglo brzo reagovati.

Gromoglasno najavljivan još 2004. godine, fond nikada nije osnovan. Te godine je formirana radna grupa za formiranje eko-fonda, koja je uradila početnu analizu finansiranja zaštite životne sredine. Oni su tada utrdili da se jedan od osnovnih principa Zakona o zaštiti životne sredine „zagađivač plaća“ ne primjenjuje, i da država zbog toga gubi desetine miliona eura.

Urađen je čak i Nacrt zakona o eko-fondu, kojim je predviđemo da njegova uloga bude finansiranje programa, projekata i drugih aktivnosti koje doprinose unapređenju i zaštiti životne sredine, smanjenje rizika za život i zdravlje ljudi, racionalnog korišćenja dobara i energije, kao osnovnih uslova održivog razvoja i ostvarivanja prava građana na zdravu životnu sredinu.

Fond bi se po tom nacrtu zakona finansirao iz naknada za emisije u vazduh, za proizvode čija upotreba ili odlaganje po isteku upotrebnih svojstava imaju negativne efekte na životnu sredinu, kao što su naknade za motorna goriva, naknade za supstance koje uništavaju ozon, za ambalažu - plastične kese, deponovanje opasnog otpada, zagađenje od motornih vozila, naplaćenih kazni po Zakonu o životnoj sredini, stranih i domaćih donacija i kredita, finansijskih operacija fonda, sredstava koja pristižu po osnovu vraćanja kredita koje je dao Fond, sredstava dobijenih od privatizacije predviđenih za zaštitu životne sredine i naknada za investicije.

"Eko-fond je zagovaran u isto vrijeme kada je osnovana Agencija za zaštitu životne sredine. Agencija je, međutim, osnovana i počela je sa radom, a onda je na snagu stupila zabrana Vlade za formiranje novih institucija, odnosno za nova zapošljavanja. Zato nikada nije ni urađena studija opravdanosti", kazala je Pejovićeva.

Pored toga, Ministarstvo finansija nije prihvatilo inicijativu, jer je smatralo da će se time urušiti koncept i da će svaka sektorska politika tražiti izvorne prhode da se vraćaju njima.

"Mi smo, ipak, u novom Zakonu o životnoj sredini, cijeneći da bez te vrste instrumenta nećemo moći završiti sve probleme brzo i efikasno, ipak ostavili da fond u Zakonu figurira kao ideja. I u skupštinskoj Rezoluciji o životnoj sredini imperativno se traži da se mora formirati fond", kazala je Pejovićeva.

Ona je navela i da je u strategiji pristupanja EU u oblasti životne sredini predviđeno u ekonomskim instrumentima za poboljšanje uslova i stanja životne sredine osnivanje eko-fonda, a da će to biti i jedan od zahtjeva EU.

"Nije dobro djelovati po sistemu "gasi požar". Da imamo eko-fond, mogli bi da kažemo: ove godine poklanjamo sve Pljevljima i lakše bi riješili problem. Nama za Pljevlja sada treba 30 miliona i sve da ih i trenutno imamo, trebalo bi nam dvije do tri godine da ih potrošimo“, kazala je Pejovićeva.

Pejović: Nemamo nikoga ko bi hitno sprečavao zagađenje

Pejović smatra da je Crna Gora osuđena na situaciju da se, kada se desi zagađenje većih razmjera, učini veća šteta nego kada bi postojao neko ko se može pozvati da hitno reaguje da se spriječi zagađenje.

"Da bi se to izbjeglo, u Crnoj Gori bi trebalo da imamo nadležne institucije sa kojima bi država trebalo da potpiše rješenje o davanju ili prenošenju javnih ovlaštenja na njih, pod uslovom da te institucije imaju obučene kadrove tako specijalizovane da mogu u hitnim situacijama da djeluju kada se to desi. Takve licencirane kuće nema. Razmišljali smo da taj posao damo Hemosanu iz Bara, ali oni mogu da rade samo u malom broju slučajeva ekoloških akcidenata kao što su mrlje u moru ili otpad".

Preporučujemo za Vas