Magistri fizičke kulture Boris Banjević i Radomir Čanjak otvorili su Sportsko-rekreativni klub za korektivnu gimnastiku i kineziterapiju “Okret”, prvi takve vrste u Nikšiću, i među prvima u Crnoj Gori.
Kako je kazao Banjević, koji je i diplomirani kineziterapeut, korektivna gimnastika, koja je dio kineziterapije, umnogome se razlikuje od sportske koja se primjenjuje u školama i klubovima.
“Korektivna gimnastika predstavlja skup vježbi koje se mogu primjenjivati preventivno kod djece koja imaju predispozicije za nastanak nekog od posturalnih (lokomotornih) deformiteta ili terapijski ako oni već postoje. Vježba, koja mora biti dozirana po intenzitetu, vrsti i trajanju i primijenjena iz određenog početnog položaja”, kazao je Banjević.
Vježbe imaju za cilj povećanje snage mišića, amplitude pokreta i poboljšanje koordinacije pokreta. U pomenutom centru rade sa djecom predškolskog i školskog uzrasta, kao i sa odraslima. Banjević je objasnio da postoje tri kritična perioda koji mogu dovesti do poremećaja u posturalnom statusu. To su uspravljanje djeteta prilikom uspostavljanja položaja za hodanje, period polaska u školu i puberteta.
“Prvi period karakteriše činjenica da roditelji teže da dijete što prije dignu u uspravan položaj, što je greška jer dijete mora da provede izvjesno vrijeme u položajima na stomaku, leđima, u puzećem položaju. Usljed prevelike želje da im dijete prohoda roditelji ga uspravljaju što može biti pogubno u smislu da će mu biti narušeni svodovi stopala, a pošto oni predstavljaju osnovu za samu posturu može kasnije da dovede do brojnih drugih problema koji mogu da nastanu na kičmenom stubu”, objasnio je.
Period polaska u školu karakteriše povećanje broja sjedećih časova, slabljenje energetske razmjene, nošenje đačke torbe, što može dovesti do raznih deformiteta, dok u pubertetu kosti rastu a mišići ne mogu da isprate taj razvoj, tako da tonus slabi i dolazi do tzv. insuficijentne (funkcionalno slabe) muskulature.
“Zbog toga je bolje, po onoj narodnoj, spriječiti nego liječiti, tako da roditelji treba da reaguju odmah i da dijete pred polazak u školu ili prije puberteta dva mjeseca odradi vježbe, nego da reaguje kada se poremećaji pojave”, upozorava Čanjak.
Banjević objašnjava da narušeni posturalni status podrazumijeva da dijete može da zauzme korektan položaj aktivacijom svoje muskulature, dok, kada je u pitanju određeni stepen deformacije, ne može.
“Početni stadujim deformacije podrazumijeva da nije došlo do promjene na koštano-zglobnom već samo na mišićnom sistemu i tada možemo da reagujemo, za razliku od strukturalnog, tzv. fiksiranog stadijum kada dolazi do promjene na koštanom sistemu i kada nemamo puno prostora za djelovanje”, istakao je Banjević.
Nakon što njih dvojica, zajedno sa ljekarom sportske medicine Nadom Krivokapić, izvrše procjenu posturalnog statusa i kontrolna testiranja određuje se tip vježbi vodeći računa o deformaciji i intenziteu vježbanja, koje mora biti dozirano.
Najčešći deformiteti koji se sreću kod djece su ravno stopalo, skolioze i kifoze (krivljenje kičme i zakrivljenost ramena prema naprijed), X i O noge.
“Ovo je pionirski poduhvat kada je u pitanju naša opština i naš rad se najviše bazira na prevenciji. Ovdje se djeca uče da pravilno hodaju, stoje, sjede. U Centru postoje vježbe koje se primjenjuju za odrasle koji imaju određene tegobe, a u planu su i vježbe za porodilje i trudnice”, iznio je Banjević.
Uspostavili su dobru saradnju sa drugim centrima za korektivnu gimnastiku u regionu, a pogotovo sa beogradskim centrom.
Djeca iz grada su viša, teža i ranije ulaze u pubertet
Prema istraživanjima koje je Čanjak radio sa prof. dr Veselinom Jovovićem svako treće dijete u Nikšiću ima ravna stopala, a dosta česti su i deformiteti kičmenog stuba.
Tema Čanjkovog magistarskog rada bila je uporedna analiza posturalnog statusa djece u ruralnim i urbanim sredinama u Crnoj Gori. Ciljna grupa su bili učenici sedmog razreda iz 20 seoskih škola, njih 150, kao i njihovi vršnjaci iz dvije škole u Podgorici.
“Statistički značajno se razlikuju djeca iz urbane sredine oba pola u odnosu na njihove vršnjake iz ruralnih sredina. Viši su, teži, ranije ulaze u pubertet i mjere masnog tkiva u predjelu trbuha su veće. Što se poremećaja tiče statistički značajno je češće ravno stopalo kod gradske djece, dok kod ostalih poremećaja razlike nijesu statistički značajne”, kazao je Čanjak.
Prema njegovim riječima jedno dansko istraživanje iz 2009. godine je pokazalo da se puberter za djevojčice pomjerio na devet godina i da što je kvalitet hrane lošiji dijete ranije ulazi u pubertet.
Bonus video:
