Odlaženje na redovne preglede poslije 20. godine života je najbolji način prevencije od malignih oboljenja, ocijenjeno je na “Pro-femina”, regionalnoj konferenciji časopisa “Ljepota i zdravlje” koja je organizovana u saradnji s “Vijestima” u hotelu “Ramada”. Na konferenciji je govoreno i o tome kako predrasude kroje naše živote, da li je bolje “Ostati ili otići”, o tome “Šta jedu djeca” kao i “Koliko nam je izgled postao prioritet”.
Svoje životno iskustvo vezano za borbu sa tumorom hrabro je po prvi put u javnosti iznijela novinarka TV “Vijesti” Bojana Bojović Golijanin.
Ona je istakla, da je kada je saznala za tumor tu činjenicu prihvatila kao da se ne dešava njoj i odlučila da se izbori s time, te da je tada imala jak motiv, a to je njen sin.
“U Nikšiću koji je mala sredina, a s obzirom na to da sam javna ličnost, postojalo je hiljadu pitanja, koja mi tada nijesu prijala... Negdje smatram da ljudi kad čuju da neko boluje od tumora, tu osobu odmah...sahrane”, kazala je Golijanin.
Ona je naglasila da je u cijeloj situaciji najbitnija podrška porodice, kao i način na koji će doktor pacijentu saopštiti takvu vijest.
Psihijatar Zorica Barac Otašević smatra da je najbitnije poznavati sebe, ići redovno na preglede, te da je rani ulazak u liječenje najbitniji.
“Naravno jako je bitna i pomoć porodice, okoline kao i samog ljekara”, ocijenila je ona.
Onkolog iz Kliničkog centra Crne Gore Salmin Salković je kazao da bolest nije uvijek lako otkriti.
“Kada je u pitanju tumor na grliću materice, procenat izlečenja ako se otkrije na početku je 95 odsto”, kazao je on i dodao da kada je u pitanju rak dojke, od 10 čvorića, osam je benignih.
Crnogorsko društvo je patrijahalno, pa su predrasude i te kako zastupljene i to u gotovo svim sverama života, ocijenila je direktorica “Sigurne ženske kuće” Ljiljana Raičević.
Prema njenim riječima kod nas vlada predrasuda da su Romi lijeni, prljavi, da žena ako je tuče muž voli da je on tuče ili je to zaslužila.
“Ne postoje seksualne slobode, niko za ženu koja trpi zlostavljanje ne pomisli da je ekonomski zavisna od muža pa da zato ne može da ode. Stalno se priča o pravima osoba sa invaliditetom, ali se ništa konkretno ne radi, naprave im stazu ili kosu rampu, ali gdje su te osobe zapošljene?”, kazala je Raičevićeva.
Na pitanje “Ostati ili otići” preduzetnica Jelena Pavićević smatra da uvijek treba otići.
“Da, treba se i vratiti, kada negdje nešto saznamo, naučimo, doškolujemo se, lijepo je to donijeti u svoju zemlju i podijeliti sa svojim ljudima”, kazala je ona.
Odlazak je, prema njenim riječima uvijek težak, jer “naši ljudi često misle da je negdje vani sve ružičasto, a nije”.
Novinar Aleksandar Đurišić iz Beograda kaže da se ljudi nikada ne pitaju ni u jednom segmentu života koji je razlog zbog kojeg je neko odlučio da ode.
“Za mene kažu da sam otišao, to je 400 kilometara i pola sata vožnje avionom, ali ja možda nijesam u finansijskoj situaciji da prečesto to priuštim”, kazao je on.
Đurišić razumije ljude koji se “rode, žive i umru” na jednom mjestu, ali nije jedan od njih.
Smatra da svi moraju imati nostalgiju prema mjestu odakle su jer ako je ne osjećaju onda nemaju moral.
“Žao mi je što ljudi šire i razumnije ne gledaju na neke stvari, da neko ko ode, ako se vrati nije gubitnik nego možda ima nešto da donese sa sobom. Kod nas nažalost, mjesta za one koji odu kada se vrate bez osuđivanja nema, a moj savjet mladima koji žele da odu je 'Djeco idite'”, poručio je on.
Glumica Branka Stanić svoju djecu uči da jedu “i sa poda” jer smatra da djecu treba jačati.
“Prvi put kada sam upisala Akademiju i dohvatila tuđu čašu sva sam se osula jer sam živjela u nekim čudnik uslovima, zato svoju djecu jačam. Ne kažem da je zdravo sve što djeca danas jedu, ali na kraju ona nekako uvijek izguraju svoje, tako da se nadam da ipak nešto od toga njihov organizam iskoristi i na zdrav način”, kazala je ona.
Bonus video:
