Plac na obali mora Radoja Žugića “narastao” je dvanaest kvadrata za nekoliko godina, ali ministar finansija odbija da odgovori da li se proširio tako što je nasipao more.
U to su, međutim, mogli da se uvjere mnogi koji su pratili dešavanja u Krašićima, kod Tivta.
Žugić (DPS) je plac kupio 2010. i njegov dio tada je iznosio 99 kvadrata, da bi zemljište, na kojem je u međuvremenu izgrađena vila, do danas “poraslo” na zvaničnih 111 kvadrata.
Umjesto odgovora na pitanje “Vijesti” da li je Žugić betonirao i more, iz Ministarstva je odgovoreno da je Žugić, “u skladu sa pozitivnim zakonskim propisima koju regulišu oblast sprečavanja sukoba interesa, a od prvog dana vršenja javne funkcije, redovno i blagovremeno izvještavao nadležne institucije o svom imovinskom stanju”.
“U tom smislu, svi podaci o cjelokupnoj pokretnoj i nepokretnoj imovini (kako ministra Žugića, tako i članova njegove porodice), kao i o osnovima sticanja iste, dostupni su javnosti na sajtu Komisije za konflikt interesa. Kako su pitanja u vezi sa navodnim zloupotrebama službenog položaja u korist sticanja imovine u više navrata bila predmet pažnje medija, a na ista je ministar blagovremeno davao iscrpne odgovore, o detaljima ovim povodom se, osim kod navedenih institucija, možete informisati i pretragom arhive novinskih članaka”, saopšteno je iz PR službe Ministarstva.
Po imovinskom kartonu iz prošle i ove godine, Žugić je vlasnik ukupno 63 kvadrata u vili - po jednog stambenog prostora od 21 kvadrat u suterenu i na prizemlju, te iste površine podruma.
Toliko pripada i podgoričkoj firmi “Stadion“, sa kojom je Žugić kupio 198 kvadrata za 75 hiljada eura na samoj obali mora.
Vila je nikla za manje od dvije godine, a u međuvremenu se, sudeći prema ministrovim imovinskim kartonima, desila i zanimljiva transformacija placa, jer je zvanično prijavljeno 99 kvadrata 2010. godine, da bi 2012. postao “99 + 12 kvadrata“.
Svoju polovinu placa od 99 kvadrata Žugić je uredno prijavio Komisji za sprečavanje konflikta interesa, a nakon toga je, zajedno sa drugim kupcem, započeo gradnju na prirodnoj kamenitoj obali, koja se u katastru vodila kao “pašnjak 4 klase“.
Žugić se tada priključio desetinama stranih i domaćih biznismena, političara i uticajnih ljudi koji su se dokopali atraktivnih djelova obale u Krašićima, koje je Vlada odmah potom pretvorila u građevinske placeve. Time je aminovana gradnja niza betonskih mastodonata, sa temeljima bukvalno u moru.
Žugiću i njegovom partneru građevinsku dozvolu je izdao tadašnji ministar održivog razvoja i turizma Predrag Sekulić (DPS) u novembru 2011, da na placu od 198 kvadrata izgrade turističku vilu, spratnosti podrum + suteren + prizemlje, ukupne bruto-građevinske površine 155 kvadrata.
Odakle Žugiću pare za plac i vilu na samoj obali mora?
Žugić je odbio da odgovori i na pitanje odakle mu novac za kupovinu placa i gradnju luksuzne vile, a iz Ministarstva je odgovoreno da je “sva imovina stečena na legalan način”.
“Što može predmet provjere od strane svakog zainteresovanog lica kod Komisije, kao i kod ostalih nadležnih institucija”.
Žugić je u julu 2011. sa Opštinom Tivat, u svoje i u ime „Stadiona“, potpisao ugovor o plaćanju komunalija, u ukupnom iznosu od oko 15.500 eura, pristavši da iznos plati u roku od sedam dana.
Skoro istovremeno kada je kupovao zemlju u Tivtu, plaćao komunalije i kretao u gradnju vile, bivši direktor Fonda PIO i guverner Centralne banke, postao je vlasnik stana od 64 kvadrata u Budvi. Stan je, kako je naveo u kartonima, kupio kreditom od 30 hiljada eura, podignutim kod Montenegrobanke, iako je istoj još vraćao kredit od 10 hiljada eura, uzet 2009. za kupovinu terenca „toyota RAV 4“.
Iz MANS-a su tada optužili Žugića da, prema podacima Komisije, nije mogao da ima zvaničnih sredstava da kupi plac u Krašićima:
“Prijava za 2008. godinu u kojoj je Žugić kupio plac u Krašićima ne postoji, dok u prijavi za prethodnu godinu nema sredstava koje bi Žugić mogao odvojiti za učešće u projektu sa kompanijom 'Stadion'.
Postavlja se pitanje odakle onda Žugiću 35.000 eura, koliko iznosi polovina cijene... Važno je napomenuti da je upravo u tom periodu Žugić bio predsjednik odbora direktora Prve banke”. Žugić je u kartonu za 2010. naveo da je tada prodao livadu na Žabljaku, površine 2.700 kvadrata, za 135 hiljada eura, ali je i taj iznos mali da „pokrije“ sve ono što je tada kupovao.
Uspio i da se upiše kao vlasnik placa
Plac na obali mora karakterističan je i po tome što je ministar uspio da se u katastru upiše kao vlasnik, a ne korisnik.
Praksa Uprave za nekretnine, organa u sastavu Ministarstva finansija, sasvim je drugačija u slučaju gotovo svih ostalih građana, pa primorci koji vjekovima imaju imovinu na obali formalno najčešće nijesu vlasnici, već samo korisnici. Uprava se, naime, poziva na Zakon o morskom dobru, tvrdeći da morska obala, kao prirodno dobro, ne može biti u privatnoj svojini. Ministar, rodom sa Žabljaka, odbio je da “Vijestima“ objasni kako je uspio ono što mnogi primorci ne mogu.
“Postavljanje pitanja u kojima iznosite niz neistina, bez realnog osnova i relevantnih dokaza, upućuje na zaključak da je plasiranje ovakvih tekstova usmjereno na podizanje tiraža štampe, a ne i na objektivno informisanje javnosti, te se ovim povodom ministar Žugić više neće oglašavati”, odgovoreno je iz PR službe Ministarstva.
Bonus video:
