Povodom smrti arheologa mr Ilije Pušića danas je u Velikoj Sali SO Herceg Novi održana komemorativna sjednica.
“Odlazak Ilije iša Pušića u takozvanu smrt ostavlja ovaj grad bez čovjeka koji je svojim načinom života, radom, energijom, aktivitetom i šarmom obilježio jedno razdoblje. Neko ko je odrastao na legendama i bokeškom civilizacijskom naslijedju postao je, za života, i legenda i ličnost koja je sebe utkala u civilizacijski kod Boke Kotorske”, kazao je dramski pisac Stevan Koprivica.
“Ova briljantna karijera imala je i svoje tamne strane. Išo je često bio na iskušenjima osporavanja, sklanjan zbog samosvojnosti i nepristajanja da se pridruži okrestiranim mišljenjima , nacionalnim i ideološkim matricama koje su ovaj grad i ovu zemlju preskupo koštali. Nesmireni istraživač, znatiželjnik, osvajač sloboda, argumetnovani kontraš, naučnik koji ne priznaje naučne dogme, učitelj i umjetnik kome je cio život bila umjetnost,violinista, glumac novskog pozorišta, plovilac bokeškim morem, bokonaut, klapski pjevač, lucidni kozer, borac revolucionar, ribar, Škveranin, divno životno ,emotivno i kreativno uzdanje njegove supruge Boke, veliki tata Andriji i Toniju, bajkoviti djede njegovim unučićima, sve to bio je Išo Pušić”, naglasio je Koprivica.
Predsjednik Arheologškog društva Crne Gore Milo Baković podsjetio je na Pušićev upečatljiv odnos kojim je svemu davao jedan poseban šarm i nadasve realniju i humaniju dimenziju.
“Otišao je naš učitelj, na neko drugo, nama arheolozima ne tako nepoznato mjesto koje se zove nekropolis – grad mrtvih. Otišao je valjda tamo da otvara nove arheološke sonde i da tamo izučava neke druge, ne manje bitne, segmente ljudske postojanosti. Pa i njegova želja da zagrobni život započne drevnim ritualom kremacije, ritualom naših ne tako dalekih predaka, pored ostalog, mi daje za pravo da kažem da za Iliju arheologija nije bila puka profesija već životni stil”, kazao je Baković.
O Pušićevim danima u NORu govorio je njegov drug
Pušić je objavio oko pedeset naučnih radova o njegovim arheološkim otkrićima u najprestižnijim stručnim časopisima.Crnogorska akademija nauka objavila je dvije njegove knjige iz oblasti arheologije i umjetnosti: „Vranjaj praistorijsko stanište iznad Herceg Novog" i „Preromanička plastika u Boki Kotorskoj".
Ilija Pušić je kao direktor Muzeja u Herceg-Novom osnovao i Likovnu galeriju „Josip Bepo Benković", te pokrenuo godišnjak „BOKA", časopis za kulturu i umjetnost i bio glavni urednik za prvih pet brojeva. U mlađim godinama Pušić je glumac i režiser u amaterskom hercegnovskom pozorištu. Svirao je i prvu violinu u gradskom kamernom orkestru dok se orkestar nije rasformirao. Kasnije je kao pjevač bio među osnivačima vokalnog ansambla „Bokelji". Bio je strastveni jedriličar i sportski ribolovac.
Na njegovu želju biće kremiran, a urna sa pepelom naknadno pohranjena u porodičnoj grobnici u Kumboru.
Lula moru
"Juče u šest ura, u zalivski smiraj, na sredini zaliva, tamo gdje je Išo volio da pendula i sagledava grad, gdje je unuke učio jedrenju, uz zvuk trube i klapsku pjesmu, okruženi malom škveranskom flotom barki i jedrilica, sinovi Toni i Andrija su moru podarili Išovu lulu. Sidrali su je u plavu dubinu. Dio Išove morske duše, njegovom moru. Da traje zavazda, kao more. I hoću da vjerujem da će, kao u Andersenovoj bajci, Išo biti dio one fine pjene koju podigne maestro ili jugo i lebdi nad gradom koji je on, uprkos svemu,volio i koji voli njega, podsjetio je Koprivica.
Galerija
Bonus video:
