LJENČARIJADU OBILJEŽILA ODUSTAJANJA

Crnogorcima bilo teško da vazdan leže

Devet takmičara iz Crne Gore, Srbije i Bosne i Hercegovine započelo je ranije juče borbu za titulu najvećeg džabalebaroša i nagradu od 300 eura u etno selu “Montenegro“
95 pregleda 3 komentar(a)
Ljenčarijada, Brezna, etno selo, Foto: M. Blagojević
Ljenčarijada, Brezna, etno selo, Foto: M. Blagojević
Ažurirano: 14.02.2019. 02:44h

Šampion u ležanju ove godine ipak neće biti Crnogorac - već prvog dana svi domaći takmičari odustali su od izležavanja u Breznima, u Pivi, gdje je juče počela četvrta ljenčarijada.

Devet takmičara iz Crne Gore, Srbije i Bosne i Hercegovine započelo je ranije juče borbu za titulu najvećeg džabalebaroša i nagradu od 300 eura u etno selu “Montenegro“. 

Pravila su jasna - sve je dozvoljeno osim ustajanja, kazao je sudija Ivica Drašković.

“Mogu jesti i piti, sve što treba da im se donese - tu sam, ali ustajanja nema. Koliko god da izdrže, biću budan sve vrijeme i čuvaću ih kao ‘oči u glavi’. Čini mi se da bi ona stara kletva ‘stala ti voda’, dobro došla takmičarima”, kazao je Drašković “Vijestima”, istakavši da je zadovoljan što su takmičari riješili da obore rekord u izležavanju.

Dosadašnji rekorder, Podgoričanin Marko Đurović koji je prošle godine ležao čak 37 sati, odustao je juče zbog zdravstvenih problema, iako je bio riješen da titulu ne prepusti. I prije odustajanja je ipak kazao da ne  bi bio “smak svijeta” i ako izgubi, jer su, tvrdi, uz dobro društvo i ljubazne domaćine, svi na dobitku. 

“Ništa ne radim, pa mi se može da se malo izležavam na planini. U Podgorici su bile velike vrućine, pa sam došao da odmorim dva dana. Ostalim takmičarima dajem  pet odsto mogućnosti da me pobijede... Prvi put se susreću sa ovim i ne znaju šta ih čeka”.

A da mu neće biti lako da zadrži titulu naj džabalebaroša poručio je Jovan Crnčanin iz Kruševca, koji je sa Lejk festa u Nikšiću produžio do Pive. 

“Došao sam da bih titulu odnio u Srbiju. Toliko vremena sam prespavao po željezničkim stanicama kada sam išao da gledam utakmice ili neke koncerte, da mi ovo dođe kao odmor”.

Prethodne tri godine takmičari su se za nagradu “borili” ležeći u hladovini stogodišnjeg hrasta. Ove godine, zbog lošeg vremena, zemlju je zamijenio parket. 

Aleksandar Obradović iz Gradiške (BiH) nada se da parket u sali neće biti previše tvrd i da će moći da izdrži tridesetak sati.

“Nadam se da se mogu mjeriti sa Crnogorcima, mada sam više došao da ove godine vidim kakva je situacija i o čemu se radi, pa bih učestvovao i narednih godina”.

Iako su, tvrde, poznati po gostoprimstvu, Pivljani se ipak nadaju da će titulu osvojiti neko od domaćih takmičara.

Jedan od njih  je i Miloš Krunić, ujedno najstariji “ležač”: “Bez starca nema udarca”, poručio je Krunić, ali je odustao.

Crnčanin mašta o nacionalnoj penziji i svečanom dočeku

Crnčanin se nada da će izležavanje postati olimpijski sport i da će predstavljati Srbiju: 

“To bi mi bila prilika da steknem mogućnost da se borim da dobijem nacionalnu penziju, a možda mi i prirede doček ispred Skupštine i dodijele neki orden”, sa osmijehom je kazao Crnčanin.

On je kazao da je sportski novinar i da  piše za mnoge kladionice, a da će sada imati priliku da  napiše i reportažu sa takmičenja u ležanju.

I Hercegovci dobri u ležanju

Igor Kisić iz Bileće, koji je najmlađi takmičar, uvjeren je da su Hercegovci jednako  dobri u izležavanju kao i “đetići”. 

“Došao sam da dokažem Crnogorcima da nijesu samo oni dobri u ležanju. I mi Hercegovci se možemo rame uz rame mjeriti sa njima. Taktike nema, samo što manje da jedem i pijem”, kazao je dvadesetogodišnji Kisić.